U godini 200-te obljetnice don Boscova rođenja, Hrvatska salezijanska provincija organizirala je hodočašće u Torino, na izvore salezijanske duhovnosti kako bi lik i djelo don Bosca bolje upoznali i inkulturirali njegovu karizmu u naša okruženja i životne situacije.
Župa Svete Obitelji u Novoj Mokošici, povjererena salezijancima pridružila se ovom hodočašću s pedesetak hodočanika predvođenih župnikom don Ivom Zečevićem. Hodočašće je započelo 19. lipnja, a završilo 22. lipnja u ranim noćnim satima. Nakon 16 sati naporne, ali i uzbudljive vožnje stigli smo na naše odredište Villa d’Asti gdje smo imali smještaj.
Pred Torinskim platnom
Prvo odredište bilo je posjeta Torinskom platnu, jednoj od najpoznatijih kršćanskih relikvija, lanenom platnu u koji je bio zamotan Isus nakon smrti na križu s vidljivim ranama i tragovima krvi. Dirljiv je to bio trenutak, promatrati trag muke našeg Gospodina i u svom srcu izgovarati zahvalu, molitvu i tražiti oproštaj za svaku ranu koju smo Mu zadali našim grijesima.
Nakon Katedrale sv. Ivana Krstitelja uputili smo se u razgledavanje Valdocca (“doline gusaka”), nekadašnjeg predgrađa Torina, a sada samog centra toga višemilijunskog grada. Predivan kompleks u kojem je don Bosco, Božji čovjek otvoren zemaljskim stvarnostima, širokogrudna srca boravio, gradio, podučavao, igrao se i molio sa svojim dječacima. Valdocco je bio praktički njegov dom, dom njegovih dječaka i kasnije njegovih salezijanaca. To je mjesto svetosti, za salezijansku obitelj-mjesto izvornosti. Tu je postavljen temelj preventivnom sustavu. Posjet kapeli Pinardi , crkvi sv. Franje Saleškog, Don Boscovim sobama i Bazilici Marije Pomoćnice ostavio je dubok trag u svim sudionicima.
Bazilikom Marije Pomoćnice dominira velika slika Marije Pomoćnice koju je cijeloga svog života don Bosco štovao i u Njenu se pomoć pouzdavao. Želja da izgradi veličanstvenu crkvu u Marijinu čast uz simboličan naziv Pomoćnica bio je jedan od načina priznanja za sve što je učinila za njega, njegove dječake i njegovu Družbu.
U ovoj veličanstvenoj bazilici slavili smo svetu misu koju je predslavio don Petar Belina i u svojoj nadahnutoj propovjedi posvijestio kako je sve moguće ako se povjerimo Nebeskoj Majci citirajući don Bosca „…ovo nisam ja učinio, djelo je to Majke kojoj sam se utjecao za pomoć“i zaključio da iskoristimo ovu povlasticu boravka na svetome mjestu, predamo Majci sve svoje brige, povjerimo joj svoju obitelj, probitke i poput siromašnog don Bosca hrabro iskoračimo u život svjedočeći svoju vjeru u Isusa Krista i pomoć Marije Pomoćnice.
Drugi dan putovanja obilježio je boravak u Colle don Boscu, rodnom kraju don Bosca i Dominika Savia. Razgledali smo don Boscovu rodnu kuću, kapelicu u kojoj se molio i služio misu. U blizini kuće nalazi se spomenik mami Margariti, poniznoj ženi i majci koja je don Bosca podučila od najranije mladosti osnovnim životnim i moralnim vrijednostima. Vidjeli smo i muzej salezijanskih misionara i bili impresionirani saznanjem da su salezijanci došli i djelovali i na drugim kontinentima.
Drvom slavonskog hrasta presvučena gornja crkva Bazilike don Bosca
Posebnu pozornost plijenila je Bazilika don Bosca , građevina u kojoj se nalaze dvije crkve postavljene jedna iznad druge, gornja i donja. Gornja crkva bazilike presvučena je u drvo slavonskog hrasta s prekrasnim freskama iz života don Bosca, to je crkva koja predstavlja brod spasenja, a njena je sigurnost u uskrslom Kristu. Ulaskom u crkvu dominira impresivni kip Uskrslog Krista visok 8 m, raspon ruku 6 m i težine 3 t, podsjetnik je na spasenje na koji smo svi pozvani. Uskrsnuće, najveća istina naše vjere u Krista, središnja istina vjerovana i življena u prvoj kršćanskoj zajednici, nikoga nije ostavilo ravnodušnim.
U ovoj uistinu dojmljivoj bazilici misno slavlje predslavio je don Pejo Orkić, provincijal Hrvatske salezijanske provincije u koncelebraciji osam salezijanaca. U izuzetno nadahnutoj propovjedi, osvrnuvši se na Evanđelje uputio je poruku da i mi, poput don Bosca u Pinardijevoj kapeli kad je zavapio „Oče, pokaži mi put“, budemo potpuno predani Bogu, da su valovi koji nas zapljuskuju slabiji od Božje milosti i ljubavi, da odemo osnaženi u vjeri, da naša ljubav bude djelotvorna i tada će Valdocco biti i u našoj domovini.
Nakon mise uputili smo se u Chieri, još jednu značajnu lokaciju gdje je don Bosco stjecao nova znanja, gdje je iz dječaka izrastao u mladića, stekao vrlo značajna prijateljstva, posebice s mladim Židovom Jonom i školskim prijateljem Alojzijem Comollom, koja će ostaviti duboki trag u životu don Bosca. I konačno, u Chieriu je zaređen za svećenika.
Na povratku iz Torina, svratili smo u Padovu, obišli svetište svetog Leopolda Bogdana Mandića, franjevca, kapucina, čovjeka sveca hrvatskih korijena i gorljivog promicatelja ekumenizma, gdje smo slavili misu te obišli i velebnu crkvu svetog Antuna Padovanskog.
Ispunjeni bogatstvom duhovnosti Isusova svetog platna, salezijanske, ali i franjevačke duhovnosti vjerujemo da ćemo to znati iskoristiti i i pretočiti u našu svakodnevicu.
S. Jukić/ I.V.