Sedmu godišnjicu biskupskog posvećenja dubrovački biskup mons. Mate Uzinić proslavio je misnim slavljem na blagdan sv. Josipa u ponedjeljak, 19. ožujka u dubrovačkoj katedrali uz riječi zahvalnosti Bogu, ali i svim suradnicima i vjernicima.
U propovijedi je biskup kroz evanđeoski opis sv. Josipa kao muža pravednog sagledao situaciju svojevrsnog pesimizma u hrvatskom društvu i Crkvi te na pitanje o glavnom problemu za takvu situaciju kazao kako glavni problem nisu oni loši nego dobri i pravedni koji ne preuzimaju svoju odgovornost u društvu i Crkvi. Da sv. Josip nije preuzeo odgovornost za Mariju i Isusa tko zna što bi s njima bilo. Budimo sanjari poput sv. Josipa, sanjajmo bolju Crkvu i bolje društvo i ne bojmo se preuzeti odgovornost, poručio je biskup.
U uvodu propovijedi biskup je kazao kako sv. Josip nije samo zaštitnik Svete nazaretske obitelji nego i Crkve ali ga je i hrvatski narod izabrao za svog zaštitnika. Progovorio je o svecu kao primjeru života kojeg bi trebali slijediti i koji može pomoći u suočavanju s konkretnim teškoćama u Crkvi i društvu.
Pesimistično ozračje u Crkvi i u narodu
Ozračje i vrijeme u kojem živimo djeluje pomalo „pesimistično“, primijetio je biskup. Opisujući Crkvu u takvom ozračju biskup je kazao kako jedni govore o kraju vremena, drugi se ne slažu s raznim stvarima u Crkvi ili s papom Franjom, ili s papom u miru Benediktom, stvaraju se različite „zavjere“ a sve to unosi u Crkvu ozračje koje nije dobro. Pridodao je tome i situacije s kojima se Crkva suočava u posljednje vrijeme, od teških suočavanja s pedofilijom do suočavanja s financijskim problemima i poteškoćama, a to osobito među vjernicima koji su rubni stvara određene sudove i kritike. No, ono što bi bilo opasno je uprijeti prstom u one koji nisu dobri među nama i njih optužiti za sve probleme koje Crkva ima, kazao je biskup.
To „pesimistično“ ozračje osim u Crkvi može se primijetiti i u našoj nacionalnoj zajednici kojoj pripadamo, našem narod kojem je sv. Josip zaštitnik, nastavio je biskup. I tu vlada određeni pesimizam i loše ozračje koje nije izazvano raspravama o Istanbulskoj konvenciji, koja nije najteži problem s kojim se mi kao društvo trenutno suočavamo, nego cjelokupnom situacijom u narodu. Taj pesimistični osjećaj se može steći kad iz godine u godinu slušamo statističke podatke o izumiranju hrvatskog naroda, o tome da se sve manje mladih žene, da se sve kasnije žene, da ne sklapaju crkvene brakova, da je sve više rastava, da nas sve više umire a manje rađa, da nas se sve više iseljava, pa da je naša zemlja postala zemlja u kojoj više nije poželjno živjeti. Kao da su se zaludu borili oni koji su položili svoje živote za našu slobodu. „Ne znam zašto to ozračje. Ja osobno mislim da nije potrebno!“, ustvrdio je dubrovački biskup. Dodao je i kako se previše vraćamo, što ga podsjeća na hod Izraelaca iz Egipta prema Obećanoj zemlji, na vremena komunizma kao da je tada bilo bolje. „Mi koji se na pravi sjećamo znamo da nije bilo bolje, ne može biti bolje u ropstvu negoli u slobodi“, kazao je te dodao: „Znam da ima ljudi koji imaju problema s plaćama, koji imaju niske plaće, znam da ima nezaposlenih… Ali mislim da je moguće imati drukčije ozračje!“ Upirati samo prstom u druge, u Vladu, Sabor, ili u one koji su devedesetih godina popljačkali Hrvatsku, koji su gledali samo sebe i svoj interes, nije rješenje. Tu jest problem, ali nije tu najveći problem, rekao je biskup Uzinić.
Potom je analizirao i situaciju u Dubrovačkoj biskupiji u kojoj je problem nedostatka svećeničkih zvanja, redovničkih zajednica koje su sve starije, kao i ozračje koje čini da nema poleta kad je u pitanju odgovor na Božji poziv, a Bog zove i traži one koji će mu se odazvati.
Dobri i pravedni ne žele preuzimati odgovornosti
Davši kratki opis situacija u općoj Crkvi, hrvatskom društvu i dubrovačkoj biskupiji biskup Uzinić je u svijetlu evanđeoskog ulomka koji spominje događaj sa sv. Josipom prije Isusova rođenja, ponudio odgovor na pitanje gdje on vidi glavni problem kako situacije Crkve na općoj razini tako i na našoj mjesnoj razini ali i u našem društvu. „Ne vidim najveći problem u onima koji su loši. Nema tog društva na zemlji u kojem nema onih koji su loši, koji su grešni, slabi, prevaranti, bludnici itd.. Nema tog društva koje je savršeno u svim svojim članovima“, kazao je biskup. „Nije problem u Crkvi i u društvu u onima koji su loši nego u onima koji su pravedni i dobri poput Josipa, ali koji ne preuzimaju odgovornost“, istaknuo je biskup te protumačio tu evanđeosku sliku Josipa koji je bio „muž pravedan“, a kao pravedan muž snovao je kako bi otpustio Mariju, stavio noge na put i krenuo negdje drugdje, pobjegao od situacije i prepustio tu situaciju drugima. Povezao je to s konkretnim situacijama među vjernicima ovog vremena koji „kad čuju Božji poziv da uzmu konkretnu ženu ili muža, da se otvore životu i prime djecu, kad čuju Gospodnji poziv da postanu svećenici, redovnice, kad čuju Gospodnji poziv da se uključe u politiku, da preuzmu svoju odgovornost u društvu – a jer su pravedni, boje se, razmišljaju da je bolje da to ostave drugima – ne odazivaju se, ne stavljaju se na raspolaganje.“
Najveći problem i Crkve i društva, kazao je biskup, su ljudi koji nisu ambiciozni, u pozitivnom smislu te riječi, i koji ne žele preuzeti odgovornost ne samo za sebe nego i za druge, koji čekaju da drugi nešto naprave a sami ne poduzimaju ništa.
“Postanimo sanjari!”
Tome je dodao, kao najveći problem i Crkve i društva našeg vremena a na tragu pročitanog evanđelja, to „što smo mi kršćani, članovi Crkve i društva, prestali sanjati“. Što smo prestali biti ljudi koji ne gledaju samo na računicu – koliko ću ja uložiti, što je pravedno i koliko ću natrag dobiti – nego su spremni kao oni koji sanjaju bolju Crkvu i društvo, staviti se na raspolaganje Gospodinu ondje gdje ih on šalje i onako kako ih on šalje. Da je Josip ostao samo pravedan i dobar čovjek, a da nije bio sanjar, mi ga ne bismo poznavali! Ne bi ispunio onu zadaću koju je imao!
Zatim je biskup pozvao okupljene vjernike da budu pravedni, dobri muževi i žene, ali da uz sve to budu i sanjari. „Da imamo maštu i da maštamo o boljem svijetu i boljoj Crkvi i da se stavimo tome poslanju na raspolaganje u stvaranju bolje Crkve i boljeg društva. Onda će funkcionirati zagovor sv. Josipa, bez toga bojim se da neće. Bez toga ćemo nastaviti tonuti u beznađe i depresiju, dopustit ćemo da ono što je lijepo i sveto to prestane biti. Možda će se dogoditi, ma sigurno će se dogoditi, da će nam i ono što bismo željeli sačuvati biti upropašteno. Da Josip nije preuzeo ulogu tko zna što bi bilo s Marijom i Isusom. No, Josip je preuzeto svoju ulogu.“
Spomenuvši još neke druge sanjare biskup Uzinić je istaknuo biblijski opis kako je Bog na Adama pustio san da bi stvorio ženu. Nije moglo biti žene partnera bez čovjeka koji sanja, kazao je. Zatim je potaknuo mlade da budu sanjari, da ne gledaju samo računicu jer to je problem. Ako gledaju samo na to kako nemaju kuću, posao, auto neće ući u brak. Tek kad budu imali nekoga za koga će se brinuti, tek će onda, poput svojih roditelja, početi čuvati i stvarati obiteljsko ozračje.
„Postanimo sanjari“, pozvao je na kraju biskup Uzinić. „Neka nam sv. Josip koji je usnuo san i obavio svoju zadaću pomogne ispuniti poslanje koje svi mi imamo kako bi naša Crkva mogla po nama ispuniti svoje poslanje i biti radosna navjestiteljica i svjedokinja evanđelja. Kako bi naš narod mogao ponovo vratiti onu radost i s tom radošću život i imati ne samo slavnu prošlost nego i radosnu sadašnjost i svijetlu budućnost.“
Biskup je zahvalio svima na dolasku na ovo misno slavlje, s obzirom da je u župama te večeri bilo dosta duhovnih događanja, prepoznavši u tome znak privrženosti i ljubavi prema njemu kao pastiru mjesne Crkve te im je zahvalio i na molitvama za njega.
U molitvi vjernika molilo se posebno za papu Franju koji na ovaj dana obilježava petu godišnjicu svoga pontifikata.
U koncelebraciji petnaestak svećenika i redovnika sudjelovali su generalni vikar Dubrovačke biskupije don Hrvoje Katušić, kancelar don Ivica Pervan, dekan dekanata Dubrovnik 1 don Ante Burić, katedralni župnik don Stanko Lasić, predvoditelj duhovne obnove u katedrali don Ivan Bodrožić, drugi dijecezanski svećenici i redovnici svih redovničkih zajednica. Slavlju su se pridružili bogoslovi, novaci, redovnice svih redovničkih zajednica na području biskupije, djelatnici Ordinarijata i Caritasa, vjernici i suradnici. Liturgijsko pjevanje predvodili su katedralni zborovi, a na kraju mise otpjevan je „Te Deum“.
Katedralni župnik je uime svim poželio biskupu da se nadahnjuje svime onim što je sv. Josip u svom životu i u povijesti spasenja učinio. Savjetovao mu je i da malo uspori u pastoralnom radu, te da i on bude sanjar koji će sanjati obnovljenu katedralu od krova do podzemlja punu vjernika, a oko sebe puno mladih svećenika koji će krijepiti sve njegove nade za budućnost biskupije.
Angelina Tadić