Javna tribina pod nazivom „New age i kršćanstvo“ održana je u srijedu, 11. prosinca u dvorani Ivana Pavla II., u samostanu Sv. Klare, u Dubrovniku. Predavanje je organiziralo Vijeće za mlade Dubrovačke biskupije, te je u njegovo ime Ana Marčinko slušateljima predstavila predavača fra Josipa Blaževića kao vrsnog poznavatelja istočnjačke duhovnosti i novih religioznih pokreta.
Predavanje je započelo pregledom razvitka ideja New agea, sinkretičkog pokreta čiji razvoj bilježimo na području zapadnoeuropskih zemalja u posljednja tri desetljeća. Sama povijest New Age ipak nalazi svoje izvore u nešto daljoj prošlosti, s obzirom na široki spektar učenja koje nastoji obuhvatiti. U tom kontekstu, predavač je spomenuo teozofski centar u Švicarskoj ‘“Monte Verità“, kao i antropozofsko društvo Rudolfa Steinera, osnivača Valdorfske škole. Spiritizam se također navodi kao jedan od izvora New age, koji u novom kontekstu predstavlja njegovu tehniciziranu varijantu.
Problematizirajući pokrete svedene pod naziv Novog doba, predavač je istaknuo upliv njihovih ideja i u popularnu kulturu preko književnih uradaka i pojedinih ekranizacija istih. Kakvu prijetnju posljednji predstavljaju za kršćanstvo, dao je na jednostavnom primjeru djela „ Na obali rijeke Piedre sjela sam i plakala“ Paula Coelha, gdje je epizodom iz romana naveo autorov primjer relativiziranja blagdana Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije i njezinog simbola u kršćanstvu, uspoređujući ga s majkom zemlje Geom i hebrejskom božicom Shekinah.
Zavodljivu moć New age, fra Josip Blažević je objasnio preko samog jezika koje ovi pokreti koriste: njihova je terminologija po svojoj strukturi nominalno jednaka duhovnim pokretima i starijim religijama, ali je sadržajno izmjenjena. Tako se povijesna osoba Isus kao središnji pojam kršćanstva, u novom ruhu promatra kao samo jedan od majstora koji nas vode na putu prosvijetljenja. Problem brisanja granica jasno razdijeljenih sfera čovjekova duha i tijela, nalazi plodno tlo i u prividnoj mističnosti novijih znanstvenih teorija.
Predavač je napomenuo i da između starog poganstva i novih neopoganskih religija nema kontinuiteta. Ovo svojevrsno udivljenje New agea samim sobom, vidljivo je i u tretiranju religija istoka, primjerice u zloupotrebljavanju učenja o čakrama. Nadalje, sama joga u učenju istoka predstavlja put spasenja, dok je na zapadu iskrivljeno predstavljena kao tehnika za postizanje zdravlja. Zaključak koji se nameće jest sljedeći: tehnika New agea se može opisati kao izvlačenje pojmova iz njihova originalnog konteksta što vodi do njihove profanizacije.
Tema New age aktualna je i za hrvatsko društvo o čemu svjedoči kako i popularnost pisaca vođenih idejama ovog pokreta ( N. D. Walsch, J. K. Rowling te već spomenuti Paulo Coelho) , tako i dostupnost bioterapijskih metoda liječenja u Hrvatskoj.
Fra Josip Blažević rođen je 1969. godine u Šiškovcima pored Vinkovaca. U Red franjevaca konventualaca stupio je nakon završetka srednje škole 1988./89 godine. Diplomirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1995. godine. Za svećenika je zaređen 1996. godine. Magistrirao je, a potom i doktorirao na Papinskom sveučilištu Gregoriana 2009. godine. Od 2006. godine vrši službu magistra klerika i postulanata u Hrvatskoj Provinciji svetoga Jeronima franjevaca konventualaca. Na Provincijskom kapitulu 2010. godine izabran je i za vikara Provincije.
Tematikom New agea bavi se već određeni niz godina čemu svjedoče brojni prilozi u Veritasu i drugim časopisima, te knjige „Proroci Novog doba“ (2001), „Joga i kršćanstvo“ (2004) , „Sai Baba i /ili Isus Krist“ (2007), „Hallowen. Poganstvo staro i novo“ (2011) i „Sve što katolik treba znati o reikiju“ (2013).
Kao odgovor na izazove pred koje nas stavlja New age, predavač je upozorio na potrebu za novom evangelizacijom kojom će se kršćani ojačati u svojoj vjeri i u kojoj će svjedočiti svom duhovnom rastu.
Marija Cetinić