„Ja sam svoje otpjev’o”- glasio je odgovor osamdesettrogodišnjeg Zvonka Kristovića iz Rožata na pitanje kako se osjeća nakon službenog oproštaja.
Na kraju misnog slavlja u 18 sati, župni zborovi održali su prigodan koncert božićnih pjesama. Po završetku koncerta, gospar Viktor Soče, u ime zbora, darovao je sliku Nonu – kako ga od milja zovu članovi zbora, za dugogodišnji doprinos u djelovanju župnog zbora.
Osim u zboru, na listi Zvonkovih aktivnosti upisane su i godine provedene u Dubrovačkim trombunjerima i limenoj glazbi Komolac. Ipak, pjevanje u crkvenom zboru najviše je traga ostavilo na Nona i njegovu obitelj. Svoju ljubav prenio je i na svoje potomke. Tako danas u župnim zborovima pjevaju, unuk Maro Gončin i tri praunuke Leonarda, Frančeska i Antoneta Gončin.
Nono, rođen je 1929. g i preko 50 godina pjeva. „ Prije nije bilo zbora, nego bi se okupili na balaturu na Matici (župna crkva Gospe Velike u Rožatu), pokojni Meno Vianelli zasvirao bi na orguljama a mi bi pjevali, spontano, onako iz srca. Najdraže mi je bilo zapjevati na misama koje je vodio pokojni fra Krsto. Kako se tad orila pjesma, samo da znate! A pjevalo se na latinskom.” – sa sjetom se prisjeća Nono.