Na Novu godinu 1. siječnja, koja se u Katoličkoj Crkvi slavi i kao blagdan sv. Marije Bogorodice i Međunarodni dan mira, dubrovački biskup mons. Mate Uzinić predvodio je koncelebrirano misno slavlje u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike. Na kraju mise otpjevan je Zaziv Duhu Svetome, a biskup Uzinić je podijelio poseban blagoslov uz čitanje Blagoslova puka na Novu godinu. Liturgijsko pjevanje predvodili su katedralni zborovi pod ravnanjem Margit Cetinić, a misna čitanja i molitvu vjernika čitali su predstavnici redovnica i vjernika laika.
U propovijedi je dubrovački biskup govorio o značenju Božjeg blagoslova čije je Marija Bogorodica bila sredstvo, kao i o 46. Svjetskom danu mira i naglascima iz papine poruke uz taj dan koja nosi naslov „Ne robovi, nego braća.“
“Božji blagoslov kojim se zaziva Božja milosti i zaštita počiva na našem vjerničkom uvjerenju da je čovjeku samo Bog sposoban dati istinsku sreću. Božji blagoslov obuhvaća sva dobra koja proizlaze iz Boga, a koja je Bog stvorio za čovjeka jer on je ‘jedini i izvor života’ i sve je ‘sazdao da blagodatima obaspe svoja stvorenja“ i sva je ‘djela svoja mudro i s ljubavlju učinio’ (IV. Euharistijska molitva),” rekao je biskup Uzinić potkrepljujući to biblijskim tekstovima. “Tek nakon što u ‘punini vremena odasla Bog Sina svoga’…postalo nam je moguće shvatiti što to znači doista biti od Boga blagoslovljeni i zašto je Božji blagoslov tako važan blagoslov ne samo za sve ljude, nego i za svu stvorenu stvarnost. Isus Krist je, naime, konačni znak Božjeg blagoslova svim ljudima i svoj stvorenoj stvarnosti. U njemu nas je Bog blagoslovio svakim blagoslovom.” Zahvaljujući Sinu Božjemu, koji se utjelovio, postao čovjeku u Isusu iz Nazareta, svi mi smo postali posvojena djeca Božja, kazao je dubrovački biskup. Rekavši kako ime Isus znači Bog spašava, poručio je kako je u Isusu Kristu, novorođenčetu položenom u jasle, sažet sav Božji blagoslov za sve ljude.
Kao sredstvo Božjeg blagoslova za sve ljude i čitavo čovječanstvo biskup Uzinić je naveo Mariju, čiji blagdan se slavi, i nastavio: “Zbog svoje ponizne predanosti Bogu, Svevišnji je po njoj učinio ‘velika djela’, kako ona sama ispovijeda u hvalospjevu Veliča, zbog kojih će je ‘svi naraštaji zvati blaženom.’ Tim se naraštajima, a riječ je o kršćanskim naraštajima kroz gotovo dvije tisuće godina, rado pridružujemo i mi, današnji kršćanski naraštaj, prepoznajući je i ispovijedajući je kao Bogorodicu, onu koja je rodila pravog Boga i pravog čovjeka, onu po kojoj su čovječanstvo i sva stvorena stvarnost od Boga blagoslovljeni svakim blagoslovom.”
Spominjući međusobna čestitanja Nove godine koja bi trebala biti iskrena, rekao je kako je Božja čestitka bila iskrena, što je potvrdio život i osobito vazmeno otajstvo muke, smrti i uskrsnuća Isusa Krista “u kojemu smo blagoslovljeni.” Bilo bi dobro i da su naše čestitke iskrene jer budući da svi svima čestitaju, značilo bi da nitko nikoga više ne vidi kao neprijatelja i da svatko prepoznaje i priznaje druge kao braću i sestre, i da s njima želi dijeliti bratstvo, suosjećanje, srdačnost, sreću…Kao kršćani ne smijemo se pomiriti s tim da je bolji svijet utopija, a na to potiče i bl. Pavao VI. papa, koji je 1968. predložio da se današnji dan slavi kao Svjetski dan mira.
Govoreći o ovogodišnjoj papinoj Poruci za Svjetski dan mira istaknuo je, uz ostalo, one dijelove u kojima papa nabraja situacije u kojima i danas milijuni ljudi žive u uvjetima sličnim ropstvu. Pri tom je biskup napomenuo kako je Dubrovačka Republika prije 600 godina ukinula ropstvo na svom teritoriju, a obljetnica tog događaja će se slaviti slijedeće godine. Papa misli „na brojne radnike i radnice, uključujući maloljetnike, koji su podjarmljeni na raznim sektorima, na formalnoj i neformalnoj razini, od kućanskih poslova do poljoprivrednih radova, od rada u tvornici do rada u rudniku, i to kako u zemljama u kojima radno zakonodavstvo ne dozvoljava ni minimalne međunarodne propise i standarde, tako, što je također nezakonito, u onima u kojima se zakonom zaštićena prava krše.“ Papi su pred očima i „životni uvjeti mnogih selilaca koji … trpe glad, bivaju lišeni slobode, oduzimaju im se posjedi ili ih se izvrgava tjelesnom i spolnom zlostavljanju“ kao i oni koji su po dolasku „na odredište … zatočeni u nehumanim uvjetima“, i oni „koje razne društvene, političke i ekonomske okolnosti tjeraju na nezakonit boravak kao i oni koji, da bi ostali unutar legalnih okvira, prihvaćaju živjeti i raditi u uvjetima nedostojnim čovjeka“, a koje papa naziva „ropski rad“. Papa nadalje misli i „na osobe prisiljene na prostituciju, među kojima je mnogo maloljetnika, kao na seksualne ropkinje i robove … žene prisiljene na udaju … one koje se prodaje na temelju dogovorene ženidbe … one koje se poput nasljedstva predaju nekom rođaku nakon muževe smrti … na maloljetne i odrasle osobe koje su žrtve trgovine ljudskim organima, prisilnog vojačenja, prosjačenja, ilegalnih radnji kao što je proizvodnja ili prodaja droga ili prikrivenih oblika međunarodnog posvajanja … na žrtve otmice koje u zatočeništvu drže terorističke skupine…“
Uz dijagnosticiranje svih oblika suvremenog ropstva, papa u poruci govori i o uzrocima ropstva tvrdeći, uz ostalo, da se i „danas, baš kao i nekoć, u korijenu ropstva … nalazi jedno shvaćanje osobe da se s njom postupa kao s predmetom.” Sve ovo, prema papi, zahtjeva zajedničku predanost borbi protiv ropstva. Među pozitivnim primjerima papa spominje „veliki i često tihi trud koje mnoge redovničke zajednice, osobito ženske, već godinama ulažu u pružanje pomoći žrtvama … pokušavajući prekinuti nevidljive lance kojima su žrtve vezane uz svoje trgovce i izrabljivače.” Na institucionalnoj razini, potrebna je trostruka zauzetost: sprječavanje, zaštita žrtava i sudski progon počinitelja.
U poruci se navode i razni drugi oblici kojima se može moderno ropstvo iskorjenjivati na različitim razinama. Biskup Uznić je ponovio i papin poziv: „Kao zajednica i kao pojedinci moramo se zapitati predstavlja li za nas izazov kada, u svojoj svakodnevici, susretnemo ili se bavimo osobama koje bi mogle biti žrtve trgovinom ljudima ili kad smo u iskušenju da kupujemo robu za koju postoji opravdana sumnja sa je proizvedena izrabljivanjem ljudi. Neki od nas, zbog ravnodušnosti, ili financijskih razloga, ili zbog zaokupljenosti svakodnevnim brigama, zatvaraju oči pred tim. Drugi, naprotiv, odluče učiniti nešto pozitivno, uključiti se u udruge civilnog društva ili činiti male svakodnevne geste – koje imaju veliku vrijednost! – poput upućivanja jedne riječi, pozdrava ili osmjeha. To nas ništa ne stoji, ali može dati nadu, otvoriti put i promijeniti život drugoj osobi koja ima ilegalni status, a može također promijeniti i naš vlastiti život u odnosu na tu stvarnost.“ Dodao je i da papa priznaje da je riječ o globalnoj pojavi „koja nadilazi nadležnost samo jedne zajednice ili države“, ističući da je zato potrebna „mobilizacija koja se po svojim razmjerima može usporediti s veličinom te pojave. Na kraju poruke papa Franjo poziva na globalizaciju solidarnosti i bratstva nasuprot globalizacije ravnodušnosti.
Angelina Tadić
