U dvorani sv. Ivana Pavla II. u četvrtak, 25. siječnja, održana je druga večer u sklopu programa „U susret sv. Vlahu“ na kojoj je održano predavanje na temu „Nove spoznaje o uređenju crkve sv. Vlaha tijekom 18. stoljeća“. Predavač je bio dr. sc. Daniel Premerl s Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu, a predavanje je moderirao povjesničar umjetnosti Ivan Viđen, ovogodišnji koordinator kulturnih događanja „Ususret sv. Vlahu“.
Na samome početku istaknuto je kako je ovo predavanje za cilj imalo predstaviti dio novih znanstvenih istraživanja, temeljenim na arhivskim dokumentima, koja su rađena za nedavno objavljenu monumentalnu monografiju Zborna crkva sv. Vlaha (Dubrovnik-Zagreb 2017.) koja je objavljena u sunakladništvu Dubrovačke biskupije, Instituta za povijest umjetnosti i nakladničke kuće ArTresor iz Zagreba. Uz kronologiju opremanja crkve sv. Vlaha od njezina otvorenja 1715. godine do kraja 18. stoljeća, predavač je poseban osvrt dao na opremanje svetišta crkve sv. Vlaha s naglaskom na raskošno kućište orgulja i glavni oltar. Čime je ukazao na njihovu visoku kulturnu vrijednost u kontekstu barokne umjetnosti na Jadranu.
Predavač Premerl tijekom svog obraćanja objasnio je kako oltar koji danas vidimo u crkvi sv. Vlaha nije onaj koji je bio postavljen 1715. godine prilikom dovršetka i posvete crkve. Tada je postavljen provizoran oltar, ustvari jednostavna zidana menza koja se u duhu baroka ukrašavala različitim tkaninama, antependijima i oltarnim uresima. Posebnost glavnoga oltara bio je i ostao srebreni kip, reljef sv. Vlaha iz 15 st. koji je preživio požar u kojem je bila uništena prethodna romaničko-gotička crkva. Obzirom da se očuvanje kipa u požaru smatralo čudom po zagovoru Parca, kip je imao iznimnu važnost i imao je gotovo status relikvije. Odluku o postavljanju tog kipa u nišu glavnoga oltara donio je dubrovački Senat netom prije otvaranja crkve. Dodao je i kako je današnji oltar nastao zapravo 33 godine nakon otvaranja crkve te da ga je radio sin projektanta crkve Marina Gropellija (1662.-1728.), Francesco Gropelli koji je očito nastavio očevu radionicu. To se dosad nije znalo te da je o tome više zapisao u spomenutoj monografiji akademik Radoslav Tomić. Predstavljeni su i bočni oltari sv. Križa i sv. Lucije te ostali stariji kipovi u crkvi, od kojih su čak tri (sv. Vlaho, sv. Jeronim i sv. Petar) djelo bračkoga kipara Nikole Lazanića.
Svetište crkve sv. Vlaha predavač je ocijenio iznimno visoko, posebno raskošne orgulje za koje je kazao je kako se ističu svojom stilskom suvremenošću i dobrim spojem tradicije i suvremenosti. Iako se o drvorezbarskim predmetima teško može govoriti jer se radi o relativno slabo obrađenom povijesno-umjetničkom segmentu o kojemu ne postoje brojni zapisi o umjetnicima koji su radili na orguljama, istaknuo je kako su ove orgulje u kontekstu naše barokne baštine gotovo jedinstvene. Osim radi svoga neuobičajenoga smještaja iza/iznad oltara, očito je da su zamišljene kao vizualni nastavak glavnoga oltara. Posebne su i radi svoje atektoničnosti, odnosno nedostatka čvrstoga arhitektonskog oblika. Dodao je kako su ukrašene velikim rezbarenim listovima i glavama anđela te kako uz razigrane konture i linije njihovoj posebnosti doprinosi ograda orgulja koju je oslikao dubrovački slikar Petar Mattei (Matejević) 1720. godine, što je sve potkrijepljeno arhivskim dokumentima. Osim toga, među slikama na ogradi orgulja središnje polje zauzima scena mučeništva Svetoga Vlaha, što je vjerojatno jedini prikaz te teme u dubrovačkoj likovnoj baštini. Na kraju je predavač zaključio kako je crkva sv. Vlaha zaista posebno barokno arhitektonsko djelo koje je prepoznatljivi vizualni simbol ne samo Dubrovnika, već i Hrvatske, ali i kako je s ovim istraživanjima na svjetlo dana izašlo mnogo podataka koji dodatno ističu ljepotu i posebnost Parčeve crkve.
Na ovom događaju rečeno je još i kako je ovo predavanje bilo uvod u predstavljanje monografije “Zborna crkva sv. Vlaha u Dubrovniku”, koje će se održati sljedećeg četvrtka, 1. veljače, u dvorani sv. Ivana Pavla II.
O predavaču
Dr. sc. Daniel Premerl viši je znanstveni suradnik Instituta za povijest umjetnosti iz Zagreba. Bavi se unutrašnjom opremom crkava i ikonografijom 17. i 18. stoljeća u Hrvatskoj i Italiji. Doktorirao je s temom Drveni oltari 17. stoljeća u Dalmaciji (2009.), a iz bibliografije izdvajamo knjigu Bolonjske slike hrvatske povijesti – Politička ikonografija zidnih slika u Ilirsko-ugarskom kolegiju u Bolonji (2014.), te poglavlje o baroknome interijeru dubrovačke katedrale u monografiji Katedrala Gospe Velike u Dubrovniku (2014.).
Nikša Sentić