Obnova svećeničkih obećanja i posveta ulja

Misu posvete ulja u dubrovačkoj katedrali predvodio je u srijedu, 20. travnja biskup mons. Mate Uzinić u zajedništvu s pedesetak dijecezanskih i redovničkih svećenika koji su, prvi put pred novim biskupom, obnovili svoja svećenička obećanja. Zbog posebnosti teritorija Dubrovačke biskupije koja je dijelom i otočna kao i iz želje da što veći broj svećenika može sudjelovati u proslavi Dana svećenika koji se inače u Crkvi obilježava na Veliki četvrtak, svećenički dan u Dubrovniku se uobičajeno slavi na Veliku srijedu, kazao je u uvodu biskup Uzinić. Biskup je također izrazio radost što zajedno sa svećenicima može slaviti „misno slavlje posvete ulje u kojemu se kao prezbiterij dubrovačke biskupije želimo prisjetiti ustanove svećeničkog reda, ali i našeg osobnog ređenja i danih obećanja te obnoviti međusobno zajedništvo.” Za svoje prvo obraćanje svećenicima biskup Uzinić se poslužio mislima blagopokojnog Ivana Pavla II. koji je, parafrazirajući sv. Augustina (Vobis enim sum episcopus, vobiscum sum christianus), u prigodi svog prvog velikog četvrtka u svojstvu rimskog biskupa svećenicima poručio: ‘Za vas sam biskup, s vama sam svećenik’. Dodajući tim riječima misli pape Benedikta XVI. u prigodi ovogodišnjeg tradicionalnog susreta sa svećenicima rimske biskupije koji se održao u Rimu 10. ožujka ove godine biskup Uzinić je istaknuo kako želi da rečenica: ‘Za vas sam biskup, s vama sam svećenik’, bude i njegova poruka dubrovačkim svećenicima, „kako bi se u našem svećeničkom zajedništvu i povezanosti mogla vratiti onoj izvornoj Augustinovoj misli i pretočiti u iskrenu poruku svih nas zajedno našim vjernicima: ‘Za vas smo svećenici, s vama smo kršćani’.” Dubrovački biskup je kazao kako su svećenici pomazani i poslani „da bi mogli djelovati u osobi Krista Glave (in persona Christi Capitis),” što ih obvezuje da svoje svećeništvo shvate „kao dar zajednici, u našem slučaju dar zajednici dubrovačke biskupije.” „Naše svećeništvo nam nije dano za nas nego za one kojima smo poslani,” kazao je biskup. Ističući kako u pastoralnoj službi svećeničko osobno svjedočanstvo života koje treba biti znak i uputa puku povezuje različite načine i mjesta poslanja biskup Uzinić je rekao: „Ljudi, između kojih smo izabrani i za koje smo postavljeni, žele vidjeti u nama taj znak i tu uputu i na to imaju pravo. Možda nam se ponekad čini da to ne žele ili da žele da u svemu budemo ‘kao oni’; ponekad se čini da to čak traže od nas, ali nije tako. To je obična obmana. Ljudima našeg vremena ne trebaju svećenici koji su njima slični, nego svećenici koji svjedoče više vrijednosti, svećenici koji su svjesni punog smisla svoga svećeništva, svećenici koju duboko vjeruju, koji hrabro ispovijedaju svoju vjeru, koji žarko mole, koji poučavaju s dubokim uvjerenjem, koji znaju nesebično ljubiti i služiti, koji služe svima, osobito najpotrebnijima.” Rekavši kako svećenik nije ‘upravitelj’, nego je sluga biskup Uzinić je objasnio: „Biti sluga znači biti onaj koji ne traži svoju volju, ono što se njemu sviđa, nego znači sebe i svoj život podložiti Bogu i njegovoj volji. Ovo uključuje dužnost činjenja i onih stvari koje nam se na prvi pogled ne čine duhovnima jer, u nedostatku aktivnih vjernika i zbog loše organiziranosti, ponekad moramo sami činiti. Važno je, međutim, da nam uvijek na pameti bude želja za služenjem Kristu u Crkvi, u skladu s Crkvom i ondje gdje nas šalje Crkva.” Govoreći o specifično svećeničkom služenju ljudima u kojem moraju biti bliski ljudima i njihovim problemima dubrovački biskup je rekao: „Zajedno s drugim ljudima moramo tražiti istinu i pravdu čije prave i konačne dimenzije – vidjeli smo to i iskusili i ovih dana – ne možemo pronaći doli u evanđelju, štoviše u samom Kristu. Naša je zadaća služiti istini i pravdi u dimenzijama ljudske ‘vremenitosti’, ali uvijek u perspektivi vječnog spasenja. Vjernici, pa čak i nevjernici, od nas s pravom očekuju da budemo sposobni ukazati im na tu perspektivu, da budemo njezini svjedoci… Briga svakog dobrog pastira je da oni koji su im povjereni ‘život imaju, u izobilju da ga imaju’, kako nitko od njih ne bi propao, nego da imaju život vječni. Ovo znači da ne možemo propovijedati evanđelje po vlastitom ukusu, samo ono što se nama sviđa, nego i ono što nam se ne sviđa. Naš zadatak je navješćivati Božju volju u njezinoj cjelovitosti.” Biskup Uzinić je, kao odgovor na pitanje što treba činiti, pozvao svećenike na obraćenje što je i Kristov poziv i poziv papa. Kao širitelji tog temeljnog zahtjeva i sami se moraju svakodnevno obraćati. „Obraćenje o kojemu je riječ, obraćenje je misli i srca. Bog nam kroz obraćenje mora postati kriterij svega što činimo. Ovo je doista obraćenje koje se zatim može pretočiti i sve ostalo i na sve druge,” poručio je, uz ostalo, u propovijedi na Veliku srijedu svećenicima biskup Uzinić. Objašnjavajući i druga značenja obraćenja dubrovački biskup je istaknuo važnost molitve i rada na sebi posebice za svećenike jer tako mogu „ponovo otkriti smisao svojeg svećeničkog zvanja i vrijednost svoje svećeničke službe koja u ovoj našoj biskupiji dobiva dodatno na važnosti” zbog nedostatka svećenika i koja traži više angažiranosti od onih koji djeluju osobito u velikim župama. U zaključku je dubrovački biskup potaknuo svećenike da ne gube zanos i radost, da dopuste Gospodinu da obnovi njihovu duhovnu mladost kako bi odgovarali izazovima vremena i bili poticaj drugima, „mladima ove biskupije, da nas nasljeduju, da i oni čuju Božji glas, da mu se odazovu i postanu oni koji će se uzeti od vjernika ove biskupije, a ne više gotovo isključivo sa strane iz drugih biskupija, da bi za vjernike ove biskupije bili svećenici i s njima kršćani.” Nakon obnove svećeničkih obećanja biskup Uzinić blagoslovio je i posvetio ulja koja će se upotrebljavati u liturgiji Crkve.