Održan je Studijski dan za svećenike i redovnike Dubrovačke biskupije, kao dio njihovog permanentnog obrazovanja, u srijedu, 4. svibnja, u dvorani sv. Ivana Pavla II. Ovogodišnji Studijski dan bio je posvećen Izvanrednom jubileju milosrđa, a započeo je molitvom nakon koje su uslijedila predavanja dr. don Josipa Šimunovića, izvanrednog profesora na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, i dr. don Antona Tamaruta, redovitog profesora na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Okupljene je sve pozdravio mons. Mate Uzinić, dubrovački biskup, a predavače je predstavio mons. dr. Petar Palić, generalni vikar Dubrovačke biskupije.
„Izvanredni jubilej milosrđa – poticaji i mogućnosti ostvarivanja“
Tema prvog predavanja, prof. Šimunovića, bila je „Izvanredni jubilej milosrđa – poticaji i mogućnosti ostvarivanja“. Rekao je da je vrijeme milosrđa sada, te poručio svećenicima kako je ovo pravo vrijeme da se ljudima vidaju rane, da se neumorno izlazi u susret drugima i da sa svojom rukom dodirnu znake Božje blizine kako bi baš svima mogli pružiti ruku opraštanja i pomirenja. Dodao je i kako se nalazimo u vremenu nove neprekidne evangelizacije.
„Lice milosrđa nebeskog Oca je Isus Krist. Tako u Kristu i po Kristu Bog postaje vidljiv u svome milosrđu, to jest postaje očitim onaj pridjev božanstva koji je već Stari zavjet različitim izrazima i pojmovima odredio kao ‘milosrđe’“, rekao je don Josip. Napomenuo je kako smo svi mi pozvani živjeti milosrđe jer je ono najprije nama iskazano, ali i da je milosrđe riječ koja opisuje Božje djelovanje.
O pastoralnom djelovanju predavač je rekao kako bi moralo biti obavijeno nježnošću, ali i da Crkva živi svoj istinski život kada ispovijeda i obznanjuje milosrđe. „Gdje god je Crkva prisutna, ondje mora biti vidljivo Očevo milosrđe. U našim župama, zajednicama, udruženjima i pokretima, ukratko gdje god su kršćani, svatko mora naći oazu milosrđa“. Prof. Šimunović naglasio je i kako je svaki član Isusove zajednice pozvan Izvanredni jubilej milosrđa konkretizirati na osobnoj, obiteljskoj, župnoj i društvenoj razini.
Zaključio je da kada se razmišlja o slavlju i aktualizaciji Izvanrednoga jubileja milosrđa, važno je ne zaboraviti kako i nakon proslave Izvanrednoga jubileja milosrđa, ono treba biti vidljivo na licima Isusovih učenica i učenika, u njihovom govoru, djelovanju i životu.
„Godina milosrđa i sakrament pomirenja“
„Godina milosrđa i sakrament pomirenja“ tema je predavanja prof. Tamarute koji je na samom početku naglasio kako je sakrament pomirenja svojstven svećenicima na posebna način. Istaknuo je geslo Jubileja ‘Milosrdni kao otac’ ali i ciljeve: ‘Da nadolazeće godine budu prožete milosrđem, da bismo išli ususret svakoj osobi, noseći Božju dobrotu i nježnost, ‘Ponovno otkriti radost Božje nježnosti’ i ‘Živjeti u svakodnevnom životu milosrđe koje Otac neprestano proteže na sve nas’.
Prof. Tamarut rekao je kako je sakrament pomirenja u središtu ovog Jubileja jer je to izravan način u kojem svećenici mogu osobno doživjeti Božje milosrđe ispovijedajući i dajući oprost svakom pojedincu. „Grijeh je okretanje od Stvoritelja prema stvorenju, što za kršćane znači povratak u ‘stari život’, ali grijeh istodobno narušava čovjekov odnos prema samom sebi, prema bližnjem i zajednici“, kazao je don Anton te poručio kako pomirenje dolazi od Boga: „On sam pomiruje i sam je pomirenje i mir“.
Na predavanju je rečeno kako je sakrament pomirenja konkretna ispovijed grijeha od strane pokornika, ali i da sadrži sastavnice koje su međusobno povezane: sud i pomirenje. „Sakrament pomirenja je kao ‘sud’ ukoliko suočava pokornika s istinom njegova života. To se suočavanje događa kroz ispovijed. Nije to kao kazneni proces na običnom sudu, u ovome slučaju pojedinac je optuženi i tužitelj, a svećenik ima samo ovlast podijeliti ili uskratiti odrješenje. Sakrament pokore ne smjera na pravednost, nego na ozdravljenje i spasenje koje udjeljuje Božja milost“, objasnio je don Anton. Na kraju je zaključio kako u središtu sakramenta nije grijeh, nego milost, ali i da je sakrament pomirenja slavlje Božjeg milosrđa.
Na kraju svakog predavanja bila je otvorena diskusija u kojoj su svećenici i redovnici mogli predavačima postavljati pitanja.
Nikša Sentić