Donosimo Vam u cijelosti propovijed biskupa msgr. Mate Uzinića na ceremoniji otvorenja 1040. Feste sv. Vlaha
Gospođe i gospari! Braćo i sestre! ‘Dan ki dohodi jednom nami na godište, u ki slatkoj mi slobodi činimo ovdi svetilište!’ (Ivan Gundulić, Dubravka), svečana proslava našeg slavnog Parca, sv. Vlaha, biskupa i mučenika, stigao nam je po 1040. put, a ove godine ga slavimo u ozračju dvaju povijesnih događaja.
Prvi je tužno, ali i ponosno sjećanje na dvadesetu obljetnicu ratne feste sv. Vlaha 1992. „Ohrabri se, narode moj“- progovarao je tada sv. Vlaho kroz usta mog predšasnika, dubrovačkog biskupa Želimira, ali i kroz snagu i odlučnost malobrojnih branitelja, kroz jedinstvo grada i njegovih stanovnika, kroz jedinstvo sjevera i juga Hrvatske bratimljenjem gradova stradalnika, Vukovara i Dubrovnika, kroz jedinstvo Crkve u Hrvata u prisutnosti dvanaestorice hrvatskih biskupa na čelu s blagopokojnim kardinalom Franjom Kuharićem na festi sv. Vlaha, a onda konačno i kroz mudro planiranu vojna akciju učinjeno „famozno čudo od čudesa“, oslobođenje Grada i cijelog dubrovačkog područja koje se u svemu vodilo načelom: “Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom nego ću poštivati život njegova oca, brata, sina, sestre!“ (Franjo kard. Kuharić). Uz sve to progovarao je sv. Vlaho i kroz jedinstvo s Bogom u molitvi jednog naroda, jer svi smo tad na ratištima i u vlastitim domovima, u crkvama i na trgovima, pred zidovima bola i u skloništima, s molitvom na usnama i krunicom u ruci ili oko vrata, bili svećenik Stojko.
Drugi događaj u ozračju kojeg slavimo ovogodišnju festu sv. Vlaha nedavni je referendum o ulasku Hrvatske u Europsku uniju, pozitivan rezultat tog referenduma i pretpostavka da ćemo uskoro biti članovi te organizacije. Budući da je Dubrovnik uvijek bio Europski grad, to bi nas trebalo radovati, ali svi smo svjedoci da to baš i nije tako. Sukob dviju naglašeno suprotstavljenih struja, koje su u svojim nastupima etiketirale svakog tko drugačije misli – u tom etiketiranju neistomišljenika nismo dobro prošli niti mi hrvatski biskupi – govori o velikoj podijeljenosti našeg hrvatskog društva. Ta podijeljenost je osobito prepoznatljiva u niskom postotku onih koji su se odazvali referendum, a u našoj županiji i u najnižoj podršci Europskoj uniji koja nam je zaslužila naziv ‘euroskeptici’. Ako su kriza Europske unije i strah od gubitka nacionalnog suvereniteta i bili razlog euroskepticizmu, danas želim svoj glas ohrabrenja pridružiti svom predšasniku i posuditi sv. Vlahu kličući: „Ohrabri se, narode moj“. Ne boj se! Budi jedinstven i sve će biti dobro, kao što je u jedinstvu i povezanosti sa sv. Vlahom kroz 1040 godina bilo bezbroj puta u povijesti ovog Grada. Bez toga doista ne bi bilo moguće shvatiti kako bi ova mala zajednica, okružena pohlepnim i okrutnim neprijateljima, mogla opstati i napredovati, a opstala je i napredovala! Da je to tajna našeg opstanka u Europskoj uniji i da se tako opet može dogoditi „famozno čudo od čudesa“ sv. Vlaha, poručuju i naši biskupi u poruci pred referendum: „Više od straha od Europske Unije treba nam biti na srcu briga za razvijanje zdrave nacionalne samosvijesti i nemalih potencijala koje naša zemlja i ljudi nose u sebi. Povijest nas uči da se naš narod mnogo puta nalazio u teškim situacijama i dilemama koje je u onoj mjeri uspijevao pozitivno prevladati i riješiti u kojoj je vjerovao u sebe i držao se čvrsto kršćanske nade – Krista koji nikada ne razočarava one koji mu se povjeravaju“. U sve ovo se, kao ideal i obveza na svim razinama, uklapa natpis iznad vrata Kneževa dvora: „Obliti privatorum, publica curate“. O tome koliko će nam opći interesi ovoga grada, naroda, domovine i Crkve, biti ispred vlastitih interesa, ovisi hoćemo li ulaskom u europsku zajednicu naroda biti robovi ili ćemo, poput naših predaka, biti i ostati slobodni, svjesni da je sloboda „dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do“ i da „sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi ne mogu bit plata tvoj čistoj ljepoti“ (Ivan Gundulić, Dubravka).
U duhu iznesenih misli, želim uputiti pozdrave i čestitke ponajprije Vama gradonačelniče Grada sv. Vlaha, gosparu Andro Vlahušiću i Vama predsjednice gradskog vijeća, gospođo Olga Muratti, kao i svim gradskim vijećnicima. Srdačan pozdrav i čestitke županu gosparu Nikoli Dobroslaviću, predsjedniku županijske skupštine gosparu Ivanu Prci i svim županijskim vijećnicima. Srdačno pozdravljam i uvažene goste našega Grada i zajedničke feste: diplomatski zbor, prisutne gradonačelnike i načelnike općina, predstavnike udruga proizišlih iz domovinskog rata i predstavnike drugih vjerskih zajednica među kojima ove godine osobito pozdravljam o. Ristu Naumovoskog, paroha crkve sv. Vlaha u Strugi, Makedonija.
Ove godine među nama nisu dvanaestorica biskupa, ali s nama ih je u duhu i molitvama puno više. Neću čitati njihove čestitke, ali zato pozdravljam one koji su i fizički među nama. Srdačan pozdrav mom biskupu, splitsko-makarskom nadbiskupu i metropolitu msgr. Marinu Barišiću, mom predšasniku na stolici dubrovačkih biskupa, a sada zadarskom nadbiskupu msgr. Želimiru Puljiću i osobit pozdrav šibenskom biskupu msgr. Anti Ivasu. Srdačan pozdrav msgr. Ivanu Štironji, izaslaniku biskupa msgr. Ratka Perića, poštovanim vrhovnim glavaricama, provincijalkama i provincijalima, generalnom vikaru, dekanima, rektoru crkve sv. Vlaha, katedralnom župniku, svim svećenicima, đakonima, redovnicama i redovnicima, bogoslovima, novacima, sjemeništarcima i svim okupljenim vjernicima. Dužan sam zahvaliti ovogodišnjem predvoditelju trodnevnice prof. dr. sc. o. Slavku Sliškoviću, pa to rado činim, kao što rado pozdravljam i uvažene ovogodišnje festanjule kapetana gospara Miha Trojanovića i obrtnika gospara Stjepa Aksića. Zahvaljujem im na svemu što su učinili i čine da bi festa sv. Vlaha uspjela. Pozdrav svim hodočasnicama i hodočasnicima i srdačna čestitka svim Dubrovkinjama i Dubrovčanima, kako onima koji su se okupili ovdje na festu sv. Vlaha, tako i onima koji je slave širom svijeta i koje rado preporučujemo u molitvi sv. Vlahu.
I što na kraju reći nego zahvaliti sv. Vlahu, našem Parcu za njegov zagovor u prošlosti i blizinu u sadašnjosti i zamoliti ga da svojim zagovorom zaštiti i našu budućnosti, kako bi naša povezanost s njim i njegova povezanost s nama – za nas, naš grad i biskupiju, narod i Crkvu – do kraja svijeta ostala od svake koristi i napretka „kako ono i oće ako Bog da. AMEN DA BOG DA“.
Živio sv. Vlaho!