„Živio sv. Vlaho!“ – uzvik kojim završava čitanje Lausa, tradicionalne molitve na početku ceremonije otvaranja feste, čuo se na Kandeloru (Svijećnicu) u subotu 2. veljače ispred crkve sv. Vlaha u Dubrovniku gdje je otvorena još jedna festa zaštitnika Grada i biskupije. Uzvik je to koji se ovih dana često čuje i na dubrovačkim ulicama, u domovima i na radnim mjestima, a kojim Dubrovčani jedni drugima čestitaju festu.
Ovogodišnja festa slavi se u ozračju Godine vjere, što je u prigodnom nagovoru istaknuo dubrovački biskup mons. Mate Uzinić. Spomenuvši posebnosti Godine vjere u Dubrovačkoj biskupiji mons. Uzinić je kao primjer istaknuo osobu vjerojatno najzaslužniju za ponovnu izgradnju dubrovačke katedrale, čija 300. obljetnicu blagoslova je nedavno proslavljena, svećenika i diplomata Stjepana Gradića.
Naglasio je činjenicu da je Gradić bio svećenik te primijetio „da su Crkva i njezini svećenici, redovnici i redovnice, uvijek nastojali biti sa svojim narodom i uz svoj narod, da su im, u skladu s natpisom iznad vrata Kneževa dvora koji je izrastao iz kršćanske vjere i katoličkog identiteta grada i koji glasi:,Obliti privatorum, publica curate‘, interesi ovoga grada, naroda, domovine, a koji nikad nisu bili suprotni interesima Crkve nego su se s tim interesima nadopunjavali, bili ispred vlastitih interesa“, iako je, vjerojatno, bilo i zloporaba.
Dubrovački biskup je, zatim, rekao: „Drugi razlog zašto sam izabrao Stjepana Gradića i naglašavam ono ‘svećenika’, a ne sve ono drugo s čim se također kao njegovi sugrađani ponosimo, je zato da bih – uslijed svih rasprava koje se posljednjih mjeseci vode i kojima se Crkvu nerijetko proglašava parazitom koji se hrani na grbači ovoga naroda, iscrpljuje ga i indoktrinira – mogao svima, a osobito vjernicima koji su krajnje odredište svih naših poruka koje, kako kažu, šaljemo ‘preko oltara’ i kad ne govorimo s oltara, jasno poručiti da Crkva ono što je činila u Gradićevo vrijeme, nastavlja činiti i danas, dakako na nov način i prilagođeno današnjim okolnostima. Crkva nije protiv nikoga, nego je, kao i u Gradićevo vrijeme, stala i stoji uz svoj narod u obrani njegovih prava, zabrinuta za njegovo dobro i njegovu budućnost.“ Crkva – ma kako to zvučalo konzervativno i zaostalo – stoji i stajati će na braniku obrane ljudskog života od začeća do prirodne smrti i obrane obitelji, njezina dostojanstva i njezinih prava, a tim i dostojanstva i prava ovog naroda, kao i drugih naroda s kojima je Crkva srasla, s kojim živi i želi nastaviti živjeti, ali poučena i vlastitim pogreškama iz prošlosti, nikoga ni na što ne prisiljavajući, nego svima nudeći poruku spasenja koja nam je objavljena u osobi Isusa Krista, ustvrdio je biskup Uzinić. Rekavši kako su sa Stjepanom Gradićem katedralu gradili i nositelji političke vlasti i obični „Dubrovkinje i Dubrovčani tog vremena, koji su i te kako bili svjesni svoje pripadnosti ovom Gradu, ali i svoje pripadnosti Katoličkoj Crkvi i znali da se te dvije pripadnosti ne isključuju, nego međusobno nadopunjuju,“ biskup Uzinić je naglasio važnost međusobne suradnje te upozorio na mogućnosti angažiranja vjernika u suvremenom društvu. „I današnji vjernici mogu u ovom pronaći nadahnuće za svoje djelovanje u suvremenom društvu. Zalažući se za opće dobro društva, vjernici znaju da to dobro nije i niti može biti protiv Crkve, ali i da bi trebalo biti u suradnji s Crkvom jer su vjernici istodobno i građani, dio društva, ali i vjernici, dio Crkve. Ovo promišljanje nas, više od pogleda u druge i ono što oni čine ili ne čine, potiče na suočavanje sa sobom i svojim kršćanskim djelovanjem ili ne djelovanjem i u Crkvi i u društvu.“ Važno je pri tom uskladiti ono što govorimo i što živimo. „Pogledom usmjerenim prema sebi i suočavanjem sa sobom i svojom kršćanskom vjerodostojnošću u stanju smo kroz susret s Isusom Kristom ponovo otkrili onaj naš osobni ‘vjerujem’ i pretočiti ga zatim u zajednički ‘vjerujemo’ Crkve kojoj pripadamo, a onda ga po svom kršćanskom djelovanju – ne u ime Crkve nego u osobno ime, ali nadahnuti kršćanskim principima koje ispovijedamo – unijeli i u sve strukture društveno-političkog života našeg grada, županije i domovine i suvremenog svijeta, jer su nam, zajedno s drugim građanima, te strukture darovane i zadane da bismo svojim kršćanskim djelovanjem doprinijeli njihovoj preobrazbi iz struktura koje gospoduju u korist samih sebe, u strukture koje služe općem dobru.“
Biskup Uzinić je pozdravio biskupe pristigle na otvaranje feste: splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolita mons. dr. Marina Barišića, zadarskog nadbiskupa i predsjednika HBK mons. dr. Želimira Puljića kojemu čestitam izbor za predsjednika HBK i nagradu grada Dubrovnika za životno djelo kojom je, na neki način, zaključio svoje dvadesetogodišnje služenje Dubrovačkoj biskupiji, šibenskog biskupa mons. Antu Ivasa, vojnog biskupa mons. Jurja Jezerinca, kao i izaslanike biskupa, vrhovne glavarice, provincijalke i provincijale. Čestitao je Festu sv. Vlaha gradonačelniku grada Dubrovnika gosparu Andru Vlahušiću sa suradnicima, predsjednici gradskog vijeća gospođi Olgi Muratti i gradskim vijećnicima, županu gosparu Nikoli Dobroslaviću sa suradnicima, predsjedniku županijske skupštine gosparu Ivanu Prci i županijskim vijećnicima, laureate, diplomatski zbor, izaslanstva Vlade i Sabora, prisutne gradonačelnike i načelnike općina, predstavnike udruga proizišlih iz domovinskog rata i predstavnike drugih vjerskih zajednica. Zahvalio je ovogodišnjem predvoditelju trodnevnice u čast feste sv. Vlaha dr. don Marinku Vidoviću.
Čestitke pristigle Dubrovčanima za festu pročitao je rektor crkve sv. Vlaha mons. Toma Lučić.
Nakon blagoslova darova biskup Uzinić je pustio bijele golubice čiji let u slobodu je okupljeni puk pozdravio pljeskom. Barjak sv. Vlaha na Orlandov stup podigli su ovogodišnji festanjuli kapetan Stijepo Brailo i obrtnik Antun Skurić dok su katedralni zborovi predvodili pjevanje himna „Čuj sv. Vlaho naš“.
Angelina Tadić