Duhovna devetodnevna priprava za blagdan bl. Marije Propetog Isusa Petković započela je u njezinom svetištu u rodnom Blatu na otoku Korčuli u nedjelju 30. lipnja. Nedjeljno euharistijsko slavlje predvodio je župnik župe Svih svetih don Željko Kovačević, a prethodila mu je pobožnost krunice uz blaženičine misli o slavnim otajstvima.
Prvi dan devetnice je bio obilježen molitvom za bolesne, a oni koji su osjećali potrebu mogli su, uz prethodnu prijavu, primiti i sakrament bolesničkoga pomazanja. Župni zbor župe Svih svetih, uz orguljsku pratnju Ivana Dominika Sardelića, predvodio je liturgijsko pjevanje.
Misnik je propovijedao o dva čudesna ozdravljenja na temelju evanđeoskoga ulomka i istaknuo poveznicu između ozdravljenja Jairove kćeri i žene koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja. „Jairova je dvanaestogodišnja kći bolesna, a poslije saznajemo da je i umrla, a s druge strane imamo Izraelovu kćer koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja pa možemo reći da je i ona u simboličkom smislu već bila mrtva“, kazao je propovjednik. Govoreći o židovskim propisima o obrednoj čistoći protumačio je kako su oni postojali zbog njihovog vjerovanja kako u hramu prebivao Bog koji je živi Bog, pa u njegovoj blizini nije smjelo biti ništa povezano sa smrću.
Osim broja dvanaest, ova dva događaja povezuje iznimna poniznost i vjera, ustvrdio je propovjednik. Nadstojnik Jair pada pred Isusove noge i moli za pomoć. On ne djeluje kao oholi moćnici ovoga svijeta nego jednostavno pada pred Isusa. Čak i kad sazna da mu je kći umrla i kada ga najbliži nagovaraju da odustane i ne muči više Učitelja, Jair svejedno ne gubi nadu, ne gubi vjeru, nego se poput Abrahama uzda u Boga.
I nesretna žena, koja nije oduvijek hodila putem poniznosti, nego pokušavala kupiti zdravlje, prodajući sve što je stekla kako bi platila liječenje, a doživljavala samo razočarenje, na kraju je ipak shvatila da se spasenje ne može kupiti. Nije se zatvorila u ljutnju u odnosu na Boga, znala je da se Bog ne raduje propasti živih. Odlučila je prihvatiti svoje pogreške vjerujući da joj Bog može sve oprostiti i da će biti spašena samo ako se dotakne Isusove haljine.
Propovjednik je naglasio i kontrast između ta dva događaja. „Jair je bio bogati uglednik, a žena osiromašena. Dok je Jairova kuća bila prepuna ljudi koji su s njim žalovali, žena nije imala nikoga s kime bi podijelila svoju tugu. Isus Jairovu kćer ozdravlja govorom u privatnoj kući, a ženu ozdravlja dodirom usred mnoštva na cesti.“
Na kraju je poručio: „Isusa nije previše briga jesam li ja ugledan ili odbačen, je li moj život uredno posložen ili nije. Bez obzira na sve što se nalazi u mojoj prošlosti, od mene se traži poniznost, spremnost da padnem pred Isusa ne gledajući hoće li mi se drugi smijati. Čak ako mi je život u potpunom kaosu, bez ikakve nade, to nije prepreka da pristupim Isusu i da pred njim padnem na koljena. Jedna njegova riječ je dostatna da ozdravim od svih svojih bolesti.“ Istaknuo je da je važno da se pred Isusa dođe otvorena srca, da se oprosti svima i da ga treba zamoliti da nam dadne snage prihvatiti svoju bolest.
Po završetku euharistijskoga slavlja, nazočni vjernici su imali mogućnost čašćenja blaženičinih relikvija i prigodu za osobnu molitvu.
s. M. Jasminka Gašparović, promicateljica kauze za proglašenje svetom bl. Marije Propetoga
