Dubrovački biskup Mate Uzinić predvodio je misu polnoćku u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike na kojoj je sudjelovao veliki broj vjernika. U uvodu propovijedi govorio je o čestitanju Božića, što je lijep običaj koji “ostaje prazan ne pronađemo li vremena i za osobni susret, topli pogled, blagu riječ, ali i više društvene i vjerničke zauzetosti na svim razinama, da bi i svojim životom mogli postati čestitka.” Samo čestitanje nije dovoljno, “nakon čestitki treba uslijediti život kojim ćemo posvjedočiti da stojimo iza onoga što smo rekli u čestitkama,” rekao je biskup i dodao: “Inače čestitanje nema smisla! Inače su naše čestitke laž! Primjer iskrenog čestitanja je Božja božićna čestitka kojom nam je rođenjem svog vječnog Sina u vremenu kao čovjeka, zaželio da postanemo njegovi, da postanemo sinovi i kćeri Božji. Ova Božja čestitka trebala biti povod i nadahnuće svim našim božićnim čestitanjima.” Kroz sliku čestitke koja ima dvije strane biskup Uzinić je rekao kako ona strana gdje se nalazi slika je “slika koju imamo o Božiću kao povijesnom događaju”, a druga strana je događaj koji “običnost rođenja jednog djeteta čini jedinstvenim događajem ljudske povijesti, koja je istovremeno i povijest spasenja, poručujući nam da to novorođeno betlehemsko Dijete nije tek obično ljudsko dijete nego obećani Savjetnik čudesni, Bog silni, Otac vječni, Knez mira, odnosno Spasitelj – Krist Gospodin, Bog koji se utjelovio i postao čovjekom.”
Povijesnu sliku nam dočarava evanđelist Luka smještajući Božić u konkretan prostor i vrijeme, grad Betlehem, a vrijeme cara Augusta i prvi popis stanovništva za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. “Ukazanja anđela tu povijest čini pomalo neobičnom, ali s izuzetkom toga, to je sasvim je obična povijest, slična mnogim drugim povijestima u kojemu moćnici ovoga svijeta odlučuju o sudbini običnih ljudi, jučer kao i danas, svejedno. Dok moćnici ovoga svijeta imaju svoje računice, dotle se u jednom malom izgubljenom mjestu dogodilo čudesno rođenje Djeteta koje će promijeniti i mijenja svijet i ljudsku povijest. U svemu drugome, to je slika sasvim običnog rođenja, puno običnija nego je sebi predočavamo.”
Utjelovljenje Boga koji je postao čovjekom je “bit božićnog događaja, radosna poruka Božje božićne čestitke, to je, zapravo, razlog svih naših božićnih čestitanja i čestitki., istaknuo je dubrovački biskup. “Tu Božju čestitku koja nam se uosobila u betlehemskom Djetetu u kojemu nam je Bog prišao da bi bio S nama Bog, a koja će svoje ispunjenje imati u vazmenom otajstvu njegove muke, smrti i uskrsnuća, ne mogu primiti oni koji misle da ga zaslužuju – takve evanđelje spominje tek da bi dočaralo onu izvanjsku sliku i smjestilo Božić u povijesni okvir – nego samo oni koji su maleni i ponizni, a to je Marija, Josip, to su pastiri. Hoćemo li im se u ovoj svetoj noći mi pridružiti ili ćemo, zabavljeni svojim brigama i očekivanjima, svojim prizemnim željama u koje se lako mogu uklopiti i naši božićni običaji, ostati zakinuti za to središnje otajstvo koje nam želi prenijeti Bog u svojoj božićnoj čestitki, Bogu koji je, kako ispovijedamo u Vjerovanju, radi nas ljudi i radi našeg spasenja sišao s nebesa. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom.”
Pričom o dječaku koji je napravio svoj jedrenjak pa ga izgubio te ga ponovo kupio od trgovca, a koja završava dječjim usklikom: ‘Ti si moj! Dvaput si moj! Moj si jer sam te napravio i moj si jer sam te ponovo kupio!’, biskup Uzinić je prispodobio situaciju slobode čovječanstva. “Bog nas je stvorio slobodne. Bio je ponosan na nas i našu slobodu, ali i mi smo odlutali. To ga nije spriječilo da nas traži i ponovo nađe. I tu na scenu dolazi Božić u kojemu nam je Bog utjelovljenjem svoga jedinorođenoga Sina objavio da je za nas spreman platiti i najvišu cijenu. Zato je Božić blagdan čestitanja! Zato je druga strana Božje božićne čestitke radosna vijest, evanđelje! Evanđelje je to o Bogu koji nas ljubi. I on je spreman na sve da bi nas ponovo imao, da bismo ponovno bili njegovi sinovi i kćeri. Za njega ni križ, kojemu su drvene jaslice i polugolo tijelo djeteta tek naviještaj, neće biti previsoka cijena koju bi za nas platio, da bi zatim radostan mogao uskliknuti izgubljenom čovječanstvu i svakom pojedinačnom čovjeku dobre volje, bez obzira zna li on to ili ne zna, vjeruje li to ili ne vjeruje: Ti si moj! Moj si! Dvaput si moj! Moj si jer sam te stvorio i moj si jer sam te ponovno otkupio! I zato je Božić blagdan čitavog čovječanstva, povijesni događaj koji se proteže na sva vremena ljudske povijesti!”
Na završetku propovijedi biskup Uzinić je poručio: “Pokušajmo noćas postati svjesni ove velike Božje ljubavi koju nam očituje Božić, da bi i naše božićne čestitke mogle imati drugu stranu koja će po nama, našem imati vremena, lijepu riječ, blagi osmijeh, malo više strpljenja, ljubavi za druge, započeti graditi bolji i pravedniji svijet za sve one koji su u ovom našem društvu ugroženi u svom ljudskom dostojanstvu, počinjući od nerođenih i osuđenih na smrt različitim zakonskim rješenjima, preko osiromašenih i uvučenih u dužničko ropstvo slabom zakonskom zaštitom i nedovoljnom brigom odgovornih, pa sve do naše djece u kojima se, nametanjem iskrivljenog pogled na čovjeka pod krinkom znanstvenosti i niječući kršćanima građanska i ustavna prava, zdravstvenim odgojem želi ugušiti vrijednosti koje su sastavni dio našeg identiteta, vjerskog i povijesnog nasljeđa.”
Liturgijsko pjevanje protkano božićnim pjesmama predvodili su katedralni zborovi pod ravnanjem prof. Margit Cetinić, a nakon mise vjernici su jedni drugima čestitali Božić.
Angelina Tadić