Dubrovački biskup mons. Mate Uzinić tradicionalno je predvodio misu polnoćku u dubrovačkoj katedrali u prvim satima svetkovine Božića, 25. prosinca. Na početku mise biskupu je donijeta figura “Bambina”, djeteta Isusa, koju je on položio u jaslice ispred oltara a vjernici su se poslije mise zadržavali u molitvi pred njom.
Radost Božića
Obraćajući se okupljenim vjernicima biskup Uzinić započeo je svoju homiliju ukazujući na radost koja je glavno obilježje ponoćne Božićne liturgije. Ova radost je prirodna jer je rađanje svakog živog bića razlog za radost, a osobito kada se radi o jedinstvenom rođenju u povijesti čovječanstva – rođenju Boga koji nam je odlučio doći blizu.
Tumačeći prvo čitanje istaknuo je Izaijine riječi: „Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju…“ Biskup Uzinić je pojasnio da prorok u tekstu, koji slijedi iza ovog retka, iznosi tri razloga za ovu radost: prvi je ‘“jer, teški jaram njegov, batinu pleća njegovih, šibu njegova goniča slomio si“, odnosno dogodio se kraj svakog ropstva, drugi, koji liturgijsko čitanje preskače, je „sva bojna obuća, svaki plašt krvlju natopljen izgorjet će“, odnosno prestanak svih ratova i sveopći mir i treći, iz kojega izviru prva dva jer se u njoj ostvaruju, „jer, dijete nam se rodilo, sin nam je darovan.“
No, ova radost nije ostala neispunjena jer novozavjetna nam je objava, dijete o kojemu je govorio Izaija, otkrila u betlehemskom djetetu Isusa. Dubrovački biskup istaknuo je da nije dovoljno na to gledati kao na povijesnu činjenicu jer bismo od toga imali malo koristi i premalo razloga za radost.
“Božić nam zato ne smije ostati samo sjećanje na prošlost. On nam treba postati izazov za sadašnjost. Na to nas pozivaju anđeli kad nam s pastirima javljaju veliku i radosnu vijest: ‘Na bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.’ Krenemo li s pastirima u Betlehem anđeli će i nas uključiti u dionike radosti za sav narod što je prekinuto ropstvo i dokončani ratovi jer nam je dijete rođeno, sin darovan: ‘Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim'”, naglasio je biskup Uzinić.
Bog je došao za sve ljude, a ne samo za neke
Nadalje je biskup protumačio i povezao s prethodnim i poslanicu sv. Pavla učeniku Titu: “Sveti Pavao će pojasniti svom učeniku Titu da miljenici o kojima anđeli govore pastirima nisu više samo neki, neki ljudi, narodi, nego da su to svi ljudi, svi narodi, da smo to svi mi: ‘Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi.’“
Milost je tehnički biblijski pojam kojim se želi izraziti Božja nježnost, ljubav, dobrota, dobrohotnost koju je Bog u novorođenom betlehemskom djetetu, odnosno u Isusu Kristu koji „sebe dade za nas“, ponudio svim ljudima. Bog nam se nudi, a ne prisiljava, kazao je biskup te naglasak stavio na riječi “svim ljudima” jer shvaćanje tih riječi treba proširiti do te mjere da se nitko, baš nitko, ne bi smatrao isključenim, jer da se Bog u Isusu rodio samo za neke, one dobre, one koji se trude živjeti po savjesti, koji poštuju pravila i propise, ništa se novo ne bi dogodilo, a on je to učinio za sve ljude. Stoga, milost je dar i ona ne ovisi o onom što mi činimo ili ne činimo. To je istinska novost Betlehema. I pravi razlog za radost.
Ne osuđivati druge, ali ni sebe ne smatrati odbačenim
Biskup je pozvao sve vjernike da budu otvoreni ovoj božićnoj poruci i nikada druge ne osuđuju, ali da nikada ni sebe ne smatraju isključenima ili osuđenima. A ako budu odbačeni, neka se ne brinu jer je Bog s njima. Ovu misao biskup Uzinić pojasnio je koristeći se s dvjema mislima iz apostolskog pisma pape Franje „Admirabile signum“:”Prva misao polazi od činjenice zvjezdanog neba u jaslicama, o čemu smo čitali i u noćašnjem evanđeoskom ulomku. S njim je povezana tama i tišina noći. Polazeći od te slike, papa nas poziva da se sjetimo „koliko smo puta u svom životu osjetili tamu noći. Pa ipak, Bog nas ni u tim trenucima ne ostavlja same, nego ostaje s nama da odgovori na naša odsudna pitanja o smislu života: Tko sam? Odakle dolazim? Zašto sam rođen u ovom povijesnom trenutku? Zašto ljubim? Zašto patim? Zašto ću umrijeti? Da bi dao odgovor na ta pitanja, Bog je postao čovjekom. Njegova blizina donosi svjetlo tamo gdje je tama i obasjava one što obitavaju u tami patnje (usp. Lk 1, 17).“
Druga se misao odnosi na, kako kaže papa, „krajolike koji su sastavni dio jaslica i koji često uključuju ruševine drvenih kuća ili građevina, koje u nekim slučajevima zamjenjuju Betlehemsku spilju i postaju dom Svete obitelji. … Te su ruševine – objašnjava papa ovu sliku – prije svega vidljiv znak palog čovječanstva, svega onoga što propada, što je raspadljivo i rastužuje. To okruženje koje je uprizoreno kazuje nam da je Isus novost usred ostarjelog svijeta, da je došao iscijeliti i ponovo sagraditi, vratiti svijetu i našem životu izvorni sjaj.“
Homiliju je biskup Uzinić zaključio s poticajnim mislima da nije važno samo sve ovo uprizoriti s jaslicama, već je važno vjerovati to da Isus nije došao učiniti samo jednom i za one koji su onda živjeli nego da se u njemu „pojavila … milost Božja spasiteljica svih ljudi“ i jednom za svagda. “Ta milost uključuje i nas, kako u našim tamama i pitanjima koja se iz njih postavljaju, tako i u našim životnim ruševinama koje s Kristom mogu biti ponovo podignute. I da, naravno, da ona uključuje i druge, našu braću i sestre, osobito one koji su najpotrebniji Božje ljubavi i blizine. Bog koji nam je došao blizu nas poziva i šalje da i mi njima budemo blizu, kako bi i oni osjetili da im je i Bog blizu. Sa željom da nam se to i dogodi te da Božić za nas i sve naše bude i ostane izvor one istinske radosti koja oslobađa ropstvo, dokida ratove i neprijateljstva, ‘jer, dijete nam se rodilo, sin nam je darovan’, svima želim sretan i blagoslovljen Božić”, dovršio je biskup Uzinić.
Svečanom misnom slavlju prethodio je prigodni duhovni program katedralnog zbora pod vodstvom Maje Marušić koji su pjesmom uveličali i cijelo slavlje.
Tea Kuzek
