Misu polnoćku u prepunoj dubrovačkoj katedrali Gospe Velike u Godini mladih predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić. Na kraju mise mladi Dubrovačke biskupije izveli su prigodan skeč kojim su pozvali stanovnike katedralne župe, a i sve koji su bili na misi, da pruže smještaj mladima koji će u travnju u velikom broju doći u Dubrovnik na Susret hrvatske katoličke mladeži.
Govoreći u propovijedi o shvaćanju Božića u suvremenom društvu, biskup Uzinić je istaknuo dva shvaćanja: ono potrošačkog društva koje u Božiću vidi dobru priliku za odmor, zabavu, ali i dobru zaradu te tradicionalno shvaćanje Božića. Nije dobro svoditi Božić samo na neku od tih dimenzija. “U prevelikoj brizi oko odmora, zabave i zarade često zaboravimo u čiju se čast sve to čini,” ustvrdio je dubrovački biskup i dodao: “Zaboravi se, a u nekim dijelovima svijeta u posljednje vrijeme i namjerno ignorira s lažnim opravdanjima navodne tolerancije drugih vjera, da je Božić rođendan Isusa Krista, da u Božiću Marija „porodi sina svoga prvorođenca“, čije je rođenje „blagovijest, velika radost za sav narod“ jer to dijete, to „novorođenče povijeno … u jaslama“, je „Spasitelj – Krist Gospodin“ ili, da se izrazimo Ivanovim teološkim rječnikom, Božja Riječ koja „bijaše u početku u Boga … i bijaše Bog“, i koja u vremenu „tijelom postade i nastani se među nama.“ Ignoriranje ovog otajstva osobito je naglašeno u bezličnom pojmu .blagdani’ koji su, kao izrazu koji se sve više nudi kao zamjena za Božić, usvojili i mnogi kršćani.”
Tradicionalna proslava Božića u Hrvatskoj, a na hrvatskom jugu ona se sastoji od božićnih običaja, kolenda i pjesama, domjenaka i prijama, okićenih ulica i trgova, jelki i borova, bakajara, hrostula, prikli, pandišpanja i mantula, zelene menestre i božićnih ručkova, pa čak i polnoćki, jaslica i „bambina“ itd. i koja prirasta čovjekovom srcu, također “znade izgubiti iz vida Isusa Krista koji se rodio ne samo prije dvije tisuće godina, nego se otajstveno rađa i danas, ali ga mi, zbog prevelike brige oko običaja, oko toga da sve bude kako treba, da se ispjevaju sve pjesme, izgovore sve dobre želje, ispune svi običaji do u tančine, jer ‘bolje da nestane selo nego običaj’, ne prepoznamo,” upozorio je biskup. Posljedica toga je da ni danas za Isusa “nema ‘mjesta u svratištu’ naših srca, naših obitelji, naših crkava, da i danas znade doći ‘k svojima i njegovi ga ne primiše.‘”
Zatim je biskup Uzinić naglasio kršćansko shvaćanje Božića koje znači da “u Božiću slavimo ljudsko rođenje Sina Božjega ‘koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom.’ To otajstvo, različito od tradicionalnog shvaćanja Božića i od shvaćanja Božića potrošačkog društva, ističe dvije istine: istinu o Bogu i istinu o čovjeku. Istina o Bogu kaže da je Bog onaj “koji nam je spreman sve dati, lišiti se čak i svog božanskog veličanstva da bi nam se približio, da bi mu svi koji to žele mogli prići,” da je on Bog za nas, bez obzira jesmo li dobri ili zli, ovog ili onog spola, ove ili one boje kože, ovog ili onog naroda. On je Bog koji je radi svih ljudi i njihovog spasenja postao čovjekom u betlehemskom Djetetu.
Istina o čovjeku je povezana s istinom o Bogu. “Bog je postao jedan od nas da bismo mi postali jedno s njim,” postao je ljudsko dijete u betlehemskom Djetetu da bismo mi, svi ljudi, mogli postati Božja djeca, poručio je biskup Uzinić te istaknuo: “Rođeni smo za život, za radost i s pravom želimo biti radosni. To je naša urođena želja. I Bog to želi. Zato se i utjelovio u betlehemskom Djetetu da bi nam dao život istinski, život vječni i da bismo bili radosni istinskom radošću. Ovo je prava istina o čovjeku koju ne smijemo zaboraviti, istina zbog koje Božić jest istinsko slavlje, ‘blagovijest, velika radost za sav narod‘, za sve ljude i za svakog čovjeka.”
Dodavši kako smo svi mi ljudi svog vremena te kako nas nisu zaobišli ni potrošački Božić niti onaj tradicionalni, biskup je na kraju upozorio i na to da preuzimajući nove običaje nastojimo sačuvati našu kulturu i naše običaje. “Nemojmo dozvoliti na nam Božić postane tek bezlični ‘blagdani’. Učinimo sve da nam Božić doista ostane Božić, dan godišnjeg slavlja Isusovog rođenja.”
“Važni su božićni pokloni, slavlja i čestitanja. Još je važnija naša božićna tradicija. Najvažnije je ipak ne izgubiti iz vida otajstvo Božić u kojemu je Bog uzeo ljudsko obličje da bi nam pokazao mjeru svoje ljubavi, a njegova ljubav nema mjere jer on je Ljubav, i postao jedan od nas, da bi nas sve pobožanstvenio i učinio sličnima sebi, svojom braćom i sestrama.”
Angelina Tadić