Pravoslavna Crkva grada Dubrovnika priredila je u petak, 30. prosinca u galeriji Lazareti u Dubrovniku kulturno-umjetnički program „Večer sv. Vlaha“ i to je prvi put u povijesti, koliko je poznato, da je Srpska Pravoslavna Crkva iskazala na ovakav način poštovanje svecu zaštitniku Dubrovnika. Povod za ovu večer bilo je obilježavanje jubilarne 1700. godine od mučeništva sv. Vlaha, zaštitnika grada Dubrovnika, koja se u njegovom gradu obilježavala nizom događaja, kojima se i Pravoslavna Crkva grada Dubrovnika pridružila.
Večer u čast sv. Vlahu, svecu iz vremena prije podjele Crkve na katolike i pravoslavne, sastojala se od prigodnog predavanja, glazbenih točaka, izložbe ikonopisa te obraćanja predstavnika obiju Crkava: dubrovačkog biskupa mons. Mate Uzinića i zahumsko-hercegovačkog i primorskog episkopa vladike Grigorija Durića. Moderator večeri bio je dubrovački paroh o. Vladan Perišić.
Iskazujući svoju radost zbog činjenice da se parohija SPC u Dubrovniku pridružila obilježavanju velike obljetnice 1700 godina mučeničke smrti sv. Vlaha u njegovom gradu, biskup Uzinić je istaknuo kako je sv. Vlahu svojstveno to da je on svetac koji ne dijeli nego povezuje, da je on svetac kršćanskog Istoka koji je prihvaćen na kršćanskom Zapadu, ne samo u Dubrovniku nego i u mnogim drugim gradovima, župama i mjestima. Sveci svojim životom pokazuju smjer, povezuju međusobno ljude, ali i povezuju ljude s Bogom, kazao je biskup. Kada se sv. Vlaho prije 1045. godina ukazao svećeniku Stojku on nije gledao je li to kršćanski Istok ili Zapad nego se pitao je li tu ima onih koji su potrebni njegove pomoći. I od tada nastavlja to činiti, posredujući svima Božju milost i prenoseći molitve i potrebe Gospodinu. „Važno je u ovom događaju koji pokazuje da možemo biti jedinstveni, prepoznati tu značajku sv. Vlaha – da povezuje. Da ovaj večerašnji događaj ne ostane samo kulturni čin nego postane i ekumenski susret. Svaki ekumenski susret traži one elemente koji nas međusobno povezuju kako bismo zajednički nadišli one elemente koji nas dijele. I bili ono što smo od Gospodina Isusa pozvani biti – svi jedno, međusobno povezani u jedinstvu, ispovijedajući istog Gospodina, slaveći iste svece i trudeći se i sami biti više sveti jer je svetost jedino ono što nas može učiniti ponovo jedinstvenim“, rekao je biskup Uzinić.
Vladika Durić je u svom obraćanju ispričao priču koja je problematizirala pitanje upućeno i katolicima i pravoslavnima, a koje glasi: čiji je naš sv. Vlaho? „Eto samo jednog pitanja koje i večeras postavljam u ovoj svijetloj noći i vama i sebi, poštovane dame i gospodo. Zamislite samo da smo imali pravilan odgovor na ovo pitanje prije dvadeset i više godina. Bi li tada oni koji su upravljali projektile na Dubrovnik to činili da su znali da je sv. Vlaho i njihov? I bi li oni koji su minirali pravoslavnu crkvu sv. proroka Jeremije u selu Začula nadomak Trebinja tako lako pritisnuli dugme da su znali da je njihov i naš sv. Vlaho jednako slavljen upravo u toj crkvi? Zar je bilo potrebno da Jeremija još jednom gorko zaplače nad razorenik Jeruzalemom u našim dušama?“, upitao se episkop Grigorije. „Imajući sve ovo na umu, u ovoj noći posvećenoj sv. Vlahu želimo prinijeti makar jedan kamen u službi obnove našeg unutarnjeg Jeruzalema, kamen umiven suzama zbog naše ishitrene i nepromišljene razdijeljenosti, zbog razorenih gradova i crkava, zbog razorenih domova, sela i imanja. Prinosimo ovaj kamen s vjerom i nadom u vječni Jeruzalem, koji dolazi odozgo, od Oca svjetlosti“, istaknuo je vladika te dodao da je ovo događanje u izvjesnoj mjeri odgovor na pitanje „je li sv. Vlaho naš i jesmo li mi njegovi, odnosno jesmo li Onoga za koja je on stradao – jesmo li Kristovi“. „Stoga se svi zajedno i svaki za sebe, zapitajmo je li svojim daljnjim dijeljenjem (bilo svjesno ili nesvjesno) raspinjemo onoga koji se dobrovoljno raspeo za nas i za naše skupo plaćeno jedinstvo?“, zaključio je vladika.
Pravoslavni svećenik Dražen Tupanjanin iz Trebinja održao je predavanje naslovljeno „Sv. Vlahu u čast” u kojem je podsjetio na neke činjenice iz povezanosti sv. Vlaha i Dubrovnika, na „kristoliku svećeničku i mučeničku osobu sv. Vlaha“ te istaknuo zajedničke vrijednosti koje svi kršćani dijele. Govoreći o paradoksalnom odnosu Crkve i svijeta istaknuo je dimenziju mučeništva. „Svijet je želio krv mučenika, a mučenik život svijeta“, kazao je predavač dodavši da je sv. Vlaho svojim životom autentično posvjedočio svoju vjeru. „Naš večerašnji domaćin sv. Vlaho nije ni Hrvat ni Srbin, ni katolik ni pravoslavac. On je kršćanin i mučenik, a rasna ili nacionalna pripadnost su tu irelevantni,“ napomenuo je predavač na kraju te uputio na novozavjetne spise o tome da se kršćani ne spašavaju po svojim pripadnostima nego po tome što su „novo stvorenje“.
Akademski umjetnici i ikonografi Darijo Stanimirović i Stevan Kovačević, koji je inače i svećenik Pravoslavne Crkve u Dubrovniku, na 15-ak svojih radova napravljenih upravo za ovu izložbu ispričali su zanimljivu likovnu priču o sv. Vlahu ali o pravoslavnoj ikonografiji. Pored ikona sv. Vlaha, dubrovačkog Parca, na izložbi se mogu vidjeti originalne i za ovu priliku osmišljene kompozicije dolaska relikvija sv. Vlaha iz Konstantinopola u Dubrovnik, prikaz sv. Vlaha kao zaštitnika i liječnika životinja te scena mučeničkog stradanja.
U glazbenom dijelu večeri nastupilo je Hor smjera za crkvenu muziku Muzičke akademije Univerziteta u Istočnom Sarajevu pod dirigentskom palicom prof. Radeta Radovića koji je izveo skladbe pravoslavne duhovne glazbe, te gudački kvartet profesora Srednje muzičke škole iz Trebinja.
Do ostvarivanja ovakve večeri došlo se na vrlo jednostavan način odnosno tako što se SPC, želeći dati svoj doprinos obilježavanju 1700. obljetnice mučeničke smrti sv. Vlaha, preko svojih svećenika prijavila na natječaj koji je raspisao Grad Dubrovnik s idejom da upriliči izložbu ikona sv. Vlaha slikanih na način pravoslavnog Istoka kao i da kulturnim programom proprati samu izložbu. Grad je pozitivno odgovorio na tu inicijativu prihvativši da u program svečanosti obljetnice sv. Vlaha uvrsti i pravoslavne Dubrovnika.
„Večer sv. Vlaha“ uz svoju ekumensku dimenziju značajna je i zbog toga jer je ovo prvi put nakon Domovinskog rata da Pravoslavna Crkva “izlazi u grad” što će reći izvan svojih crkvenih zidina da bi se obratila susjedima i pokušala dati doprinos poštovanju kršćanskih vrijednosti koje dijeli s većinom svojih sugrađana.
Angelina Tadić