Predavanje pod nazivom ‘Sakralna baština grada Korčule i osvrt na monografiju Opatska riznica, katedrala i crkve grada Korčule’ održano je u petak 27. travnja u dvorani sv. Ivana Pavla II. Predavanje su održali doc. dr. sc. Damir Tulić i prof dr. sc. Nina Kudiš, oboje s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Rijeci, u organizaciji Vijeća za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije.
U uvodnom govoru moderator susreta Ivan Viđen ukratko je predstavio sadržaj monografije „Opatska riznica, katedrala i crkve grada Korčule“ koja sadrži 272 stranice i gotovo 400 fotografija u boji, a izdana je prije četiri godine povodom 60. obljetnice otvaranja Opatske riznice svetog Marka u Korčuli s ciljem prezentiranja iznimno bogate korčulanske sakralne baštine široj javnosti. Viđen je također podsjetio na brojne poveznice između grada Dubrovnika i grada Korčule. ,,Tako je kipove koji se nalaze na dubrovačkoj katedrali izradio Korčulanin Marin Radica, crkva Svetog Spasa djelo je braće Andrijić, jednako kao i Sponza, a veliki dio Dubrovnika izrađen je od korčulanskog kamena.”
Damir Tulić, koji je inače podrijetlom Korčulanin, naglasio je kako su Dubrovnik i Korčula bili politički odvojeni još od Zadarskog mira, no ipak bilo je puno poveznica pa se ne može ta dva grada u potpunosti promatrati odvojeno. Istaknuo je kako je izuzetno teško govoriti o korčulanskoj umjetnosti odnosno sakralnoj baštini jer raznovrsna i slojevita. Eksponati datiraju od 3. st. pr. Kr. pa sve do današnjih dana.
Naglasio je kako je najzaslužniji za očuvanje i okupljanje iznimno bogate korčulanske kulturne baštine bio don Ivo Matijaca, posljednji mitronosni opat, koji je u teškim i izazovnim vremenima za Crkvu 1954. godine osnovao Opatsku riznicu, koja je ujedno najstarija muzejska institucija na otoku Korčuli. ,,Tim činom želio je pokazati kulturu, vjeru i kršćanski identitet Korčule. Vjernicima je kulturno blago želio približi a onima koji to nisu želio je izazvati poštovanje i divljenje prema onome što su korčulanski biskupi, plemići, bratimi i sam puk skupljali kroz stoljeća. Njegova ljubav prema umjetninama, odnosno rodnome gradu, dala mu je snagu da skupi nevjerojatnu blago. Kolekcija je ogromna i raznovrsna pa je teško odgonetnuti od kuda je što i gdje je nastalo.”
Don Ivo Matijaca bio je jedan od četiri mitronosna opata, koji se nakon ukidanja Korčulanske biskupije, kao upravitelji župe sv. Marka na Korčuli imali pravo u određenim prilikama na korištenje biskupskih insignija poput pastorala, mitre i prstena. Nakon svećeničkog ređenja bio je osam godina kapelan u najvećoj zagrebačkoj župi sv. Blaža u kojoj se upoznao i družio se s vodećim intelektualcima, umjetnicima i piscima toga vremena poput Cvita Fiskovića i Ljube Babić, koji su mu uvelike pomogla da realizira brojne zahvate.
Predavač Tulić je istaknuo kako se u Opatskoj riznici nalazi izrazito heterogen sadržaj: liturgijsko ruho, velika zbirka medalja numizmatička kolekcija, liturgijsko posuđe, slike, kipovi, brojne umjetnine, antičkog posuđa, relikvijari…
Svoje izlaganje zaključio je riječima kako umjetnine koje se nalaze u Opatskoj riznici ali i po korčulanskim crkvama treba i dalje sustavno proučavati, restaurirati i njegovati. ,,Sve ove sačuvane umjetnine najbolji su pokazatelj, koliko su crkva i građanstvo bili povezani. Naše crkve su zapravo naša ogledala u svijetu. Umjetnine po našim oltarima i našim zbirkama zapravo je ono najbolje što nam je povijest donijela do danas i ono što mi moramo kroz brigu i znanstveno proučavanje prenijeti budućim generacijama.”
Kudiš na početku je iskazala zahvalnost što je imala priliku proučavati ovako jednu bogatu zbirku umjetnina. Naglasila je kako je objavljivanje ove monografije samo jedna točka u vremenu, naime količina podataka i znanstveno umjetničkih problema, kojih su se morali dotaknuti o ovom istraživanju od kojih se samo dio razriješio, je nevjerojatna. Istaknula je kako se nakon objavljivanje ove monografije otkrilo dosta novih spoznaja, za koje se nada da će se jednog dana pronaći u nekom novom izdanju monografije.
,,Što se tiče slikarstva, umjetnička baština ranog novog vijeka u gradu Korčuli u biti je dvojaka. S jedne strane doista postoje umjetnine koje su uistinu važne, koje su bile naručivane za korčulansku katedralu ali i za druge korčulanske crkve, a s druge strane postoji velika zbirka koji je okupio don Ivo Matijaca, gdje podrijetlo velike većine umjetnina nije izvjesno”, kazala je predavačica.
Prisutnima je pojasnila kako je jedna od najdragocjenijih umjetnina poliptih Blaža Jurjeva koji je nastao u prvoj polovici 15. stoljeća a izvorno se nalazio na glavnom oltaru korčulanske katedrale te prikazuje Bogorodicu s djetetom i svecima. Drugo važno djelo je oltarna pala autora Jacopa Tintorettia koja je nastala oko 1550. godine na kojoj su naslikana tri korčulanska sveca zaštitnika: sv. Marko, sv. Bartul i sv. Jeronim. Sve ovo dokazuje kako su Korčulani imali novaca te kako su bili u intenzivnom i neposrednom kontaktu s Venecijom, kulturnim središtem tadašnjeg svijeta.
Zaključila je kako posao istraživanja korčulanske kulturne baštine nije gotov te kako imaju nove planove za budućnost.
Na samom kraju prisutnima se obratio župnik dubrovačke katedrale dr. sc. don Stanko Lasić koji se prisjetio vremena dok je pastoralno djelovao na otoku Korčuli i blisko surađivao s don Ivom Matijacom. Naglasio je kako Matijaca nije bio samo kulturni zanesenjak, nego i veliki pastoralac. Predložio je da se o opatu Matijaci napravi zbornik koji bi objedinio sva njegova postignuća na kulturnom i pastoralnom planu.
,,O njemu treba govoriti, treba mu posvetiti toliko toga, pa čak i da se Opatska riznica nazove po njemu, jer je u teškim godinama za crkvu uspio othrvati i postati autoritet“, predložio je katedralni župnik.
Na predavanju je sudjelovao generalni vikar Dubrovačke biskupije don Hrvoje Katušić, a zbog drugih obveza predavanju nije mogao prisustvovati korčulanski župnik don Frano Kuraja.
Domagoj Trojanović