Knjiga „Don Vidoje Maslać i Trebinjsko-mrkanska biskupija (1795. -1862.)“ dr. don Milenka Krešića i zbornik „Mučeništvo Marka Milanovića“ kojeg je priredio Pero Milanović predstavljeni su u srijedu 21. studenog u dvorani pape Ivana Pavla II. u Dubrovniku. Na promociji su sudjelovali dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. dr. Ratko Perić i mr. don Mile Vidić.
Govoreći o povezanosti Dubrovačke i Trebinjsko-mrkanske biskupije kroz povijest biskup Uzinić je spomenuo da je Dubrovačka biskupija u tom 18. stoljeću dala biskupa Trebinjskoj biskupiji u osobi svog svećenika Nikole Ferića kojega je 26. ožujka 1792. Sveta Stolica, na prijedlog Dubrovačke Republike, imenovala trebinjsko-mrkanjskim biskupom, kao i pomoć u svećenicima jer ta biskupija nije imala dovoljno vlastitih svećenika, a zatim i pomoć oko odgoja budućih svećenika među kojima je i don Vidoje Maslać. Pomoć se nastavila i kasnije kada su, nakon smrti biskupa Ferića, tom biskupijom upravljali dubrovački kapitularni vikari kao apostolski upravitelji, a postale su osobito intenzivne nakon što je papa Grgur XVI. 1839. povjerio upravu Trebinjsko-mrkanjske biskupije dubrovačkim biskupima sve do 1890. kad je ta služba s dubrovačkog biskupa Mata Vodopića prešla na mostarsko-duvanjskog biskupa Paška Buconjića. Prvo razdoblje tog apostolskog upravljanja dubrovačkih biskupa Trebinjsko-mrkanjskom biskupijom bilo je obilježeno osobom don Vidoja Maslaća. Njega je biskup Giuriceo devet mjeseci kasnije imenovao „posebnim vikarom“ za Trebinjsko-mrkanjsku biskupiju, a na toj službi je ostao i u vrijeme dvojice njegovih nasljednika dubrovačkih biskupa i apostolskih upravitelja trebinjsko-mrkanjske biskupije Tome Jedrelinića i Vinka Čubranića.
U jednom kasnijem razdoblju, kad je riječ o duhovnoj pomoći, dogodio se obrnut proces tijekom kojega su se, osobito u onom razdoblju nakon Drugog svjetskog rata kad su u Dubrovačkoj biskupiji mnogi svećenici pogubljeni i biskupija ostala bez dovoljnog broja svećenika, ali i dovoljnog broja svećeničkih kandidata, mnogi svećenički kandidati Trebinjsko-mrkanjske biskupije odlučili za svećeničko služenje u Dubrovačkoj biskupiji, rekao je biskup Uzinić. Govoreći o odnosu ovih dviju biskupija danas dubrovački biskup je primijetio da se u posljednjih dvadest godina dogodio „ veliki raskorak koji, s jedne strane, sprječava nas koji smo u materijalno boljem stanju da pomognemo materijalni opstanak Hrvata i katolika u Trebinjsko-mrkanjskoj biskupiji, što se ne bi trebalo rješavati privlačenjem stanovnika u Dubrovnik, nego u pomaganju tom stanovništvu i vjernicima te biskupije da ostane na svojim ognjištima, ali i, s druge strane, sprječava i da ova Dubrovačka biskupija, kojoj nažalost toliko nedostaju svećenici koliko su nedostajali Trebinjsko-mrkanjskoj biskupiji i povijesnom razdoblju koje opisuje knjiga što je predstavljamo, bude ojačana i pokojim zvanjem iz Trebinjsko-mrkanjske biskupije koja još sada, Bogu hvala, ima zvanja.“
Tome je pridonijela odvojenost biskupija u dvije različite države kao i posljednji rat koji se prema Dubrovniku vodio s područja Trebinjsko-mrkanske biskupije, a najveće žrtve svega toga bili su Hrvati i katolici te biskupije. „U svojoj želji da budemo rezervirani prema onima koji su krivi, a na što imamo pravo jer ćemo prije ili kasnije morati pružiti ruku i okrenuti se prema budućnosti – iako se ono što se dogodilo zbog pouke ne smije zaboraviti, bolje da to učinimo prije nego kasnije – ne smijemo dozvoliti da s krivima, izoliramo i odbacimo i one koji nisu krivi, nego su na ovaj ili onaj način, žrtve poput nas samih,“ rekao je biskup Uzinić.
Biskup Perić govorio je o životnom putu don Vidoja Maslaća čitajući uvodno zanimljiv opis jednog očevica napisan prije 150 godina. Don Vidoje je rođen 1795. godine u Dobranama u istočnoj Hercegovini. Bio je suradnik dubrovačkih kapitularnih vikara kao kapelan, župnik, pa generalni vikar dubrovačkih biskupa koji su po nalogu Apostolske Stolice upravljali s pet župa Trebinjske biskupije: Ravnom, Gracem, Trebinjom, Hrasnom i Dubravama. Govoreći o don Vidoju kroz prizmu kandidata za biskupa, biskup Perić je naglasio da je, od brojnih karakteristika koje se za to traže, don Vidoju najvjerojatnije nedostajalo klasično obrazovanje. Biskup Ferić ga je poslao u Fojnicu, a zatim u Đakovo da studira teologiju što je don Vidoje uspješno završio. Biskupi u Đakovu i Fojnici su ga htjeli tamo zadržati, ali se on ipak vratio u Dobrane. Kad je umro biskup Ferić, župnici su od Svete Stolice tražili da don Vidoja postavi za biskupa u Trebinju, ali se to, zbog interesa većih sila, nije dogodilo. Godine 1840. don Vidoje je bio imenovan generalnim vikarom Trebinjske biskupije.
Mostarski biskup spomenuo je i činjenicu nekrizmavanja velikog broja vjernika u Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji u vrijeme kad je don Vidoje živio, a razlog je bio to što je biskup iz Dubrovnika trebao za krizmu tražiti dopuštenje sultana što se čekalo godinama. Svećenici su tamo mogli živjeti, ali biskup nije mogao doći. Tek 1856. godine apostolski vizitator koji je jedno vrijeme djelovao na području Hercegovine, Vincenzo Basilea krizmao je 3661 osobu od 8500 vjernika.
Najvrjedniji dio knjige, istaknuo je biskup Perić, je svakako izbor iz arhivske građe jer donosi izvore i prijevode iz kojih se može dalje više proučavati.
Knjiga „Don Vidoje Maslać i Trebinjsko-mrkanska biskupija (1795. -1862.)“ dr. don Milenka Krešića je podijeljena na pet poglavlja: Trebinjsko-mrkanska biskupija i prilike u Hercegovini krajem 18. i početkom 19. stoljeća; Don Vidoje Maslać (1795.-1862.); Na braniku vlastitosti Trebinjske biskupije; Svećenici Maslaći – don Vidojev brat i nećak don Andrija Maslać; Don Vidojevi suputnici. Uvodnu riječ napisao je mons. Ratko Perić, apostolski upravitelj Trebinjsko- mrkanske biskupije. Na kraju knjige nalazi se opsežan izbor iz arhivske građe na 136 stranica. Knjigu je izdao Župni ured Trebinje 2012. godine, a ima 263 stranice.
Nešto više od godinu dana prije svoje smrti don Vidoje je napisao dva pisma u kojima govori o svjedočanstvu mučenika Marka Milanovića.
Zbornik „Mučeništvo Marka Milanovića“ u izdanju „Crkve na kamenu“ predstavio je mr. don Mile Vidić. Riječ je o zborniku radova kojeg je priredio Pero Milanović, a u kojem se govori o životu mladića koji je godine 1859. na Morinama na brdu Jakomiru podnio mučeničku smrt izgovarajući riječi: „Ja sam katolik. Ne mijenjam vjere. Radite od mene što hoćete!“ Don Mile je također objasnio koji su kriteriji za beatifikaciju i kanonizaciju.
Na kraju je promotorima i nazočnima u dvorani zahvalio don Milenko Krešić istaknuvši da katolički vjernici Trebinjsko-mrkanske biskupije ne bi kroz povijest opstali bez pomoći Dubrovnika, ali i da Dubrovnik ne bi po svojoj strukturi bio ono što danas jest bez katoličkog zaleđa.
Organizator promocije je Hrvatsko kulturno društvo Napredak – Dubrovnik i Zavičajna udruga „Neum“. Moderator večeri bio je predsjednik dubrovačkog Napretka Marinko Marić.
Angelina Tadić