Fra Nikola Stanislav Novak, franjevac kapucin koji je gotovo dva desetljeća bio upravitelj Biskupijskog svetišta Gospe od milosrđa u Dubrovniku i koji je, uz ostalo, uređivao i vodio vjerski program na Radio Dubrovniku, preminuo je u ponedjeljak, 24. kolovoza 2020. u kapucinskom samostanu Gospe Lurdske u Rijeci. Sprovod pokojnog fra Nikole Stanislava bit će na riječkom groblju Kozala u četvrtak, 27. kolovoza u 12 sati. Misa zadušnica služit će se odmah nakon sprovoda u kapucinskoj crkvi Gospe Lurdske na Žabici, objavila je IKA.
Rođen je 1. svibnja 1934. godine u Lopatincu, župa Sv. Juraj na Bregu, od oca Franje i majke Ane r. Novak. Roditelji su mu na krštenju dali ime Stanislav, a po stupanju među kapucine dobio je ime – fra Nikola.
Redovničko odijelo (habit) Manje braće kapucina obukao je 13. kolovoza 1950. u Varaždinu. Prve zavjete položio je u Varaždinu 13. kolovoza 1951. Tadašnji obavezni redovni vojni rok je služio od 16. travnja 1954. do 20. studenog 1955. Svečane (vječne) zavjete je položio u Zagrebu, 8. prosinca 1956., a tonzuru 14. ožujka 1959., lektorat 11. travnja 1959., egzorcistat i akolitat 14. travnja 1959. Svete Redove subđakonata i đakonata je položio 28. svibnja 1960. u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1961. u katedrali u Zagrebu. Nakon ređenja premješten je samostan u Rijeku kao pomoćnik, kateheta i voditelj ministranata.
Od 1. 10. 1961. pa do 1966. u Padovi studira prirodoslovne nauke. Za vrijeme boravka svečano je bio otvoren apostolski proces za proglašenje blaženim i svetim sv. Leopolda B. Mandića. Dana 19. rujna 1963. nosio je lijes s posmrtnim ostacima sv. Leopolda od gradskog groblja do samostana Svetog Križa u Padovi. Nakon povratka u domovinu bio je provincijski (promotor) promicatelj štovanja sv. Leopolda Bogdana Mandića.
Od 1966. godine bio je namješten u samostanu kapucina u Osijeku gdje je vršio niz dužnosti (ispovjednik, propovjednik) te je bio i profesor na kapucinskoj Srednjoj ”Serafskoj” školi za spremanje svećenika gdje je predavao biologiju i geografiju. Od 1979. bio je samostanski poglavar (gvardijan), urednik lista bl. Leopolda B. Mandića, kroničar, duhovni pomoćnik po župama. Od 1982. bio je samostanski vikar i duhovni pomoćnik u župi sv. Leopolda-Osijek VII. Od 1985. djeluje u Karlobagu kao samostanski vikar.
Gvardijanom i upraviteljem Svetišta Gospe od milosrđa u Dubrovniku imenovan je 21. rujna 1988. U tom vremenu vršio je i službu biskupskog konzultora, katehete, kustosa muzeja odnosno galerije zavjetnih slika koje se čuvaju pri Svetištu Gospe od Milosrđa u Dubrovniku. Dana 9. rujna 1998. imenovan je za privremenog upravitelja župe Sv. Stjepana prvomučenika u Luci Šipanskoj i župe Uznesenje BDM u Suđurđu na otoku Šipanu (razriješen 31. kolovoza 1999.). Godine 2008. bio je imenovan odgojiteljem postulanata. Od 2011. nalazi se u samostanskoj zajednici Gospe Lurdske u Rijeci kao ispovjednik. Obnašao je različite dužnosti u Hrvatskoj kapucinskoj provinciji. Među ostalim bio je dva puta III. definitor i to 1970. i 1997. godine.