Pokojni don Stjepan Jelinić (1953. – 2014.) ispraćen je, uz prisustvo mnogobrojnih župljana i ostalih vjernika, u utorak 4. studenog iz župe sv. Srđa i Baha u Pridvorju, u kojoj je kao župnik, te kao župni upravitelj u župi sv. Nikole u Dubravci, proveo posljednje dvije godine svoje svećeničke službe.
Na početku dubrovački biskup mons. Mate Uzinić izrazio je u ime prezbiterija i cijele Dubrovačke biskupije svoju iskrenu sućut ožalošćenoj rodbini pokojnog don Stjepana: bratu Ivanu, nevjesti Štefici i nećacima Mariji, Andrijani, Katarini, Petru i Ani. Izrazio je sućut i „svima koji nisu bili krvno povezani s don Stjepanom, ali su se povezali s njim kao svojim duhovnim ocem, svojim župnikom.“ Kazao je rodbini i župljanima da su „okupljeni ne samo u suosjećanju, nego također i u vjeri, vjeri da je naš Gospodin uskrsnuo, da ćemo i mi također suuskrsnuti s njim, te u vjeri da je naš don Stjepan koji je to uskrsnuće propovijedao već sada pridružen Gospodinu u nebesima, zajedno s onima u ozračju čijeg blagdana je umro, onima koje smo proslavili kao sve svete.“
Biskup je kazao da je don Stjepan prenaglo otišao, te da se s tom stvarnošću njegova odlaska treba suočiti, ali da se nad njegovom smrću treba i zapitati o našem odnosu prema drugima, a u ovom kontekstu i nad odnosom prema onima koji su izabrali svećenički poziv i koji nam služe, te nastavio: „I dok molimo za njega molimo se također i njemu da nas nastavlja preporučivati Gospodinu kao što je to činio i do sada na jednoj drugačijoj razini. Molimo ga da moli za ovu župnu zajednicu, za sve one župne zajednice u kojima je slavio Gospodina, da moli za našu mjesnu Crkvu, da moli za zvanja u našoj biskupiji. (…) Molimo ga osobito da svi pokušamo imat jedan drugačiji, kvalitetniji odnos jedni prema drugima kako bismo poteškoće i probleme jedni drugih na vrijeme primijetili i kako bismo im mogli pomoći. Dok molimo don Stjepana, molimo ga također i da nam oprosti naše propuste, a ako je on nekoga od nas povrijedio, pokušajmo mu iskreno i s ljubavlju oprostiti“.
Okupljenima se obratio i dekan Konavoskog dekanata don Josip Mazarekić koji je kazao da u ime svećenika Konavoskog dekanata i u svoje ime izražava iskrenu sućut obitelji, ali i „ovim dvjema župama, Pridvorju i Dubravci, jer kad župnik umre ljudi se osjećaju kao bez ćaće, bez oca, i ovo što je biskup rekao neka nam to bude u srcu, da trebamo moliti za zvanja, da nitko ne ostane bez oca, bez duhovnog oca, župnika.“ Naglasio je da ovom prilikom želi zahvaliti najprije Bogu što je don Stjepana stvorio, što ga je pratio i učinio svećenikom, što ga je kao svećenika podržavao, te što je don Stjepan u Božje ime učinio toliko dobra u svim zajednicama i župama kroz 34 godine njegove svećeničke službe. Zahvalio mu je za sav njegov odgojni rad i sve sakramente koje je podijelio, za „ono bogatstvo koje je ostavio, koje će živjeti u ljudima i nadživjeti, njega i sve nas“. Podsjetio je i na zadnje dane njegovog svećeničkog života: „Zadnje što je pripremao je proslava blagdana Svih svetih i Dušnog dana, napisao je sve programe i termine, kad će gdje biti služba, ne znajući da će na blagdan Svih svetih već biti u nebu, jer dan prije pridružio se nebeskoj Crkvi“.
U ime vjernika obiju župa od pokojnog župnika oprostio se Pero Kukuljica koji je kazao kako mu u zatečenosti ovim događajem na pamet padaju riječi sv. Pavla upućene Solunjanima: „Uvijek se radujte, neprestano molite, na svemu zahvaljujte“, te je nastavio: „Evo i mi danas u ime ove dvije župe zahvaljujemo don Stjepanu što je s ovoga mjesta sijao besmrtnu Riječ. Ako smo tu Riječ primili i ako po njoj budemo živjeli, na taj ćemo mu način najbolje zahvaliti!“.
Šime Zupčić