Božić je blagdan čestitki i dobrih želja. Čestitanje je lijep običaj koji ostaje prazan ne pronađemo li vremena i za osobni susret, topli pogled, blagu riječ, ali i više društvene i vjerničke zauzetosti na svim razinama, da bi i svojim životom mogli postati čestitka. Nisam protiv čestitki! Lijepo se sjetiti, pokazati i s čestitkama bližnjima da na njih mislimo, da nam je stalo, ali samo čestitanje nije dovoljno. Nakon čestitki treba uslijediti život kojim ćemo posvjedočiti da stojimo iza onoga što smo rekli u čestitkama. Inače čestitanje nema smisla! Inače su naše čestitke laž! Primjer iskrenog čestitanja je Božja božićna čestitka kojom nam je rođenjem svog vječnog Sina u vremenu kao čovjeka, zaželio da postanemo njegovi, da postanemo sinovi i kćeri Božji. Ova Božja čestitka trebala biti povod i nadahnuće svim našim božićnim čestitanjima.
Čestitke obično imaju dvije strane. Na jednoj strani je slika, a na drugoj čestitka. I Božja božićna čestitka ima dvije strane.
Prva strana je slika koju imamo o Božiću kao povijesnom događaju. Ovu sliku nam dočarava evanđelist Luka smještajući Božić u konkretan prostor i vrijeme, grad Betlehem, a vrijeme cara Augusta i prvi popis stanovništva za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Ukazanja anđela tu povijest čini pomalo neobičnom, ali s izuzetkom toga, to je sasvim je obična povijest, slična mnogim drugim povijestima u kojemu moćnici ovoga svijeta odlučuju o sudbini običnih ljudi, jučer kao i danas, svejedno. Dok moćnici ovoga svijeta imaju svoje računice, dotle se u jednom malom izgubljenom mjestu dogodilo čudesno rođenje Djeteta koje će promijeniti i mijenja svijet i ljudsku povijest. U svemu drugome, to je slika sasvim običnog rođenja, puno običnija nego je sebi predočavamo.
Uz ovu povijesnu stranu Božje božićne čestitke, koju nam na naš uljepšan način dočaravaju jaslice, ova čestitka ima i drugu stranu koja je čini radosnom vijesti, evanđeljem. To je strana koja onu običnost rođenja jednog djeteta čini jedinstvenim događajem ljudske povijesti, koja je istovremeno i povijest spasenja, poručujući nam da to novorođeno betlehemsko Dijete nije tek obično ljudsko dijete nego obećani Savjetnik čudesni, Bog silni, Otac vječni, Knez mira, odnosno Spasitelj – Krist Gospodin, Bog koji se utjelovio i postao čovjekom. To je bit božićnog događaja, radosna poruka Božje božićne čestitke! To je, zapravo, razlog svih naših božićnih čestitanja i čestitki! Tu Božju čestitku koja nam se uosobila u betlehemskom Djetetu u kojemu nam je Bog prišao da bi bio S nama Bog, a koja će svoje ispunjenje imati u vazmenom otajstvu njegove muke, smrti i uskrsnuća, ne mogu primiti oni koji misle da ga zaslužuju – takve evanđelje spominje tek da bi dočaralo onu izvanjsku sliku i smjestilo Božić u povijesni okvir – nego samo oni koji su maleni i ponizni, a to je Marija, Josip, to su pastiri. Hoćemo li im se u ovoj svetoj noći mi pridružiti ili ćemo, zabavljeni svojim brigama i očekivanjima, svojim prizemnim željama u koje se lako mogu uklopiti i naši božićni običaji, ostati zakinuti za to središnje otajstvo koje nam želi prenijeti Bog u svojoj božićnoj čestitki, Bogu koji je, kako ispovijedamo u Vjerovanju, radi nas ljudi i radi našeg spasenja sišao s nebesa. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom.
Želim dočarati ono što je Bog za nas napravio, a čemu je Božić početak i znak, pričom o dječaku – ne sjećam se tko joj je autor – koji je napravio mali jedrenjak, stavio ga u jezero i od radosti klicao kad je vidio da njegov jedrenjak hvata vjetar i plovi. U zanosu je zaboravio vezati svoj jedrenjak pa mu ga je vjetar otpuhnuo tako daleko da ga nije više mogao vidjeti niti dohvatiti. Dječak je bio i ponosan i žalostan. Bio je ponosan jer je napravio dobar jedrenjak koji može samostalno ploviti, ali i žalostan jer ga je izgubio. Prolazeći nekoliko dana kasnije kroz grad, u izlogu jedne trgovine ugleda je svoj jedrenjak. Utrčao je u trgovinu, pokušao objasnio trgovcu da je to njegov jedrenjak, ali uzalud. Trgovac mu je rekao da je on taj jedrenjak kupio i sada ga prodaje i da ga može imati samo ako ga kupi. Cijena je bila previsoka, nadilazila je njegove financijske mogućnosti. Ipak nije odustao. Ta bio je to njegov jedrenjak. Odlučio je skupiti novac. Kad je to konačno uspio, ušao je u trgovinu, pružio trgovcu novac i kupio svoj jedrenjak. Dobivši ga u zanosu je uskliknuo: ‘Ti si moj! Dvaput si moj! Moj si jer sam te napravio i moj si jer sam te ponovo kupio!’
Zamislimo čovječanstvo kao jedrenjak iz naše priče, a Boga kao dječaka koji ju je načinio. Bog nas je stvorio slobodne. Bio je ponosan na nas i našu slobodu, ali i mi smo odlutali. To ga nije spriječilo da nas traži i ponovo nađe. I tu na scenu dolazi Božić u kojemu nam je Bog utjelovljenjem svoga jedinorođenoga Sina objavio da je za nas spreman platiti i najvišu cijenu. Zato je Božić blagdan čestitanja! Zato je druga strana Božje božićne čestitke radosna vijest, evanđelje! Evanđelje je to o Bogu koji nas ljubi. I on je spreman na sve da bi nas ponovo imao, da bismo ponovno bili njegovi sinovi i kćeri. Za njega ni križ, kojemu su drvene jaslice i polugolo tijelo djeteta tek naviještaj, neće biti previsoka cijena koju bi za nas platio, da bi zatim radostan mogao uskliknuti izgubljenom čovječanstvu i svakom pojedinačnom čovjeku dobre volje, bez obzira zna li on to ili ne zna, vjeruje li to ili ne vjeruje: Ti si moj! Moj si! Dvaput si moj! Moj si jer sam te stvorio i moj si jer sam te ponovno otkupio! I zato je Božić blagdan čitavog čovječanstva, povijesni događaj koji se proteže na sva vremena ljudske povijesti!
Pokušajmo noćas postati svjesni ove velike Božje ljubavi koju nam očituje Božić, da bi i naše božićne čestitke mogle imati drugu stranu koja će po nama, našem imati vremena, lijepu riječ, blagi osmijeh, malo više strpljenja, ljubavi za druge, započeti graditi bolji i pravedniji svijet za sve one koji su u ovom našem društvu ugroženi u svom ljudskom dostojanstvu, počinjući od nerođenih i osuđenih na smrt različitim zakonskim rješenjima, preko osiromašenih i uvučenih u dužničko ropstvo slabom zakonskom zaštitom i nedovoljnom brigom odgovornih, pa sve do naše djece u kojima se, nametanjem iskrivljenog pogled na čovjeka pod krinkom znanstvenosti i niječući kršćanima građanska i ustavna prava, zdravstvenim odgojem želi ugušiti vrijednosti koje su sastavni dio našeg identiteta, vjerskog i povijesnog nasljeđa.
U želji da naše božićne čestitke doista imaju i tu stranu, da bi ljudi našeg vremena – osobito oni koji nas gledaju s nepovjerenjem i predrasudama – zagledani u Božić mogli doista otkriti Boga koji je ušao u našu stvarnost jer neizmjerno, božanski voli čovjeka, svima želim utjehu Božje božićne čestitke, a s njom sretan i radostan Božić!