Caritas Dubrovačke biskupije 24. rujna je proslavio 30. godina od svog utemeljenja. Tim povodom u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku koncelebrirano misno slavlje predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić.
U prigodnoj homiliji biskup Uzinić je kazao da pitanje koje se nameće u pročitanom evanđeoskom ulomku je pitanje tko je Isus. Čuli su se različiti odgovori na to pitanje. Neki su govorili da je Isus uskrsnuli Ivan Krstitelj, drugi da je Ilija, treći da je ustao neki od drevnih proroka. Ova su mišljenja veoma slična onima koja je Isus čuo od svojih učenika u Cezareji Filipovoj, podsjetio je biskup, a koja su bila čitana u evanđelju pred nekoliko nedjelja.
„Pitanje tko je Isus je važno pitanje. I trajno je aktualno“, nastavio je biskup. „I u svakom slučaju se s različitih mišljenja mora na kraju pretvoriti u pitanje koje nas dira osobno.“ Nakon tog pitanja u traženju odgovora moguće je krenuti iz dva različita i međusobno suprotstavljena smjera, a ovisno o tome može se naći i odgovor.
O prvom smjeru biskup je kazao da je to onaj smjer kojim je krenuo Herod u pročitanom evanđelju. „Taj smjer kreće od sebe samoga, svoje moći, svog interesa zbog kojega je i Ivan Krstitelj platio glavom. Zato to pitanje nikad neće dobiti odgovor iako će Herod biti u prilici da ga sazna. Isus se neće udostojati dati mu ga zato što je lisica, kako ga je sam Isus jednom nazvao uspoređujući sebe s kvočkom. Mislio je da ima moć, a zapravo je nije imao ni u političkom smislu jer je bio ovisan o Rimljanima, ni u vlastitoj obitelji jer mu je zapovijedala žena koja ga je zavela, ni nad Ivanom Krstiteljem koji ga je zbunjivao, ali kojega nije mogao ušutkati. Još je manje ima i može imati nad Isusom kojega će, nakon što mu ne dade odgovore na njegova pitanja, izrugati tako što će mu obući luđačku košulju“, objasnio je dubrovački biskup.
Dodao je i kako je taj Herod samo jedan od tri Heroda koja spominju novozavjetni spisi. I sva trojica su ubojice. Prvi je Herod Veliki koji je završio gradnju jeruzalemskog hrama Isusovog vremena. Njemu su na duši Nevina djeca Betlehema, a i vlastita supruga i sinovi. Drugi je Herod Antipa kojega spominje evanđeoski ulomak i kojemu je, kako se sam hvali, na duši Ivan Krstitelj kojega je ubio jer mu je prigovorio što se oženio ženom svoga brata. Treći je Herod Agripa, kako ga nazivaju Djela Apostolska, a on se, u stilu svoga strica Heroda Antipe, može pohvaliti ubojstvom apostola Jakova.
Drugi smjer u odgovoru na pitanje tko je Isus je onaj smjer iz teksta o spomenutoj Cezareji Filipovoj gdje se pitanje tko je Isus uobličilo u osobno pitanje: „A vi, što vi kažete tko sam ja?“ Biskup je podsjetio da nam je poznat Petrov odgovor: „Ti si Krist, Pomazanik, Sin Boga Živoga!“ Petar je za razliku od Heroda, znao odgovor jer nije polazio od sebe, nije ga tražio u puti i krvi, u onom što je moguće dokazati ovozemaljskim kriterijima, nego je polazio od Isusa, od onog što je Isus govorio i činio, načina na koji se Isus odnosio prema ljudima. Iako ni Petru, kao ni drugim učenicima nije još sve bilo jasno, počinjući od toga trenutka počet će postupno spoznavati da je Isusov način sasvim obrnut od onog Herodovog i drugih poput Heroda.
Dok je Herod, kako je Isus rekao, lisica koja misli na sebe, Isus je kvočka koja misli i želi zaštititi druge, nastavio je tumačiti dubrovački biskup. Dok Herod pokušava vladati ističući sebe i svoje interese, „Isus se trudio služiti stavljajući u središte druge i njihove interese“. „Dok Herod život uzima, Isus život daje. Isusov način je ljubav. I to ne bilo kakva ljubav, nego djelatna, djelotvorna ljubav, Caritas. Da, Isusov način je Caritas“, istaknuo je biskup.
Vrativši se na pitanje s početka propovijedi: tko je Isus?, dubrovački biskup je istaknuo da je ono i danas vrlo aktualno te da je moguće na njega čuti različite odgovore. „Ipak, najvažniji odgovor je onaj koji mi osobno dajemo na to pitanje. Da bi odgovor na to pitanje mogli dobiti potrebno je da ni mi ne polazimo od sebe i svojih interesa, nego od Isusa i njegovih interesa. A njegov su interes i danas kao i jučer drugi, oni koje smo, mi Crkva i mi kršćani, u Isusovo ime, kao kvočka piliće pozvani štititi i hraniti ne misleći na sebe i svoj interes nego na druge i njihovu potrebu, bez obzira tko su, odakle su i zašto su. Isus to ne pita. Nemojmo ni mi“, poručio je biskup te nastavio: „Činimo to u ljubavi, djelatnoj, djelotvornoj. To je Caritas. I to je način na koji svi oni koji žele, polazeći od Isusa i onoga što on i u našem slučaju govori i čini, načina na koji se odnosi prema ljudima, otkriti tko je doista Isus. I ispovjediti s Petrom i Crkvom: ‘Ti si Krist, Pomazanik, Sin Boga Živoga!’“
Naposljetku biskup je uputio čestitke Caritasu Dubrovačke biskupije za tridesetu obljetnicu institucionalnog djelovanja pod tim imenom, ali i napomenuo da je povijest njihovog karitativnog djelovanja u korist najpotrebnijih puno starija i da se, u skladu s tim vremenima, odvijala pod različitim nazivima od kojih je najpoznatiji povijesni naziv „Stanak sv. Vlaha“. Naveo je zatim par misli i poruka s kojom je sam, prije nešto manje od deset godina, otvorio Godinu Caritasa u Dubrovačkoj biskupiji:
„Caritas je djelotvorna ljubav prema bližnjemu u nasljedovanju Isusa Krista, ispunjavanje onoga što Crkva u konačnici jest i želi biti: sakrament spasenja. Crkva nema smisao u samoj sebi, nego najintimniji smisao Crkve, njezina središnja zadaća, temelj i opravdanje jest u tome da unutar određenih povijesno-društvenih okolnosti bude znak Isusove nazočnosti i oruđe Njegova spasiteljskoga i oslobađajućeg djela. Caritas je temeljni kriterij vjerodostojnosti one istine za koju se Crkva zauzima, na koju opominje, koju ponazočuje, koju slavi i koju obećava kao nadu. Caritas je, nadalje, buđenje vlastite svijesti, ali i svijesti onih koji su nam povjereni, o potrebi stavljanja samoga sebe i onoga što imamo na raspolaganje onima koji su potrebiti pokraj nas, a onda i za one koji su daleko od nas, ali im mi svojom djelotvornom ljubavlju možemo prići blizu, možemo pomoći.“
Poslije misnog slavlja okupljeni vjernici, djelatnici, volonteri, dobročinitelji i prijatelji Caritasa nastavili su druženje uz glazbu i prigodan domjenak ispred katedrale. I ovaj put iz Blata, rodnog mjesta zaštitnice dubrovačkog Caritasa bl. Marije Propetog Isusa Petković, stigli su prigodni slatkiši kojim su se okupljeni mogli poslužiti.
Mario Mioč Vuletić
