Svečano večernje misno slavlje u Orašcu, na blagdan Gospe od Orašca u četvrtak, 2. srpnja predslavio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić. Na blagdan Gospe od Orašca liturgijski se proslavlja blagdan Navještenja Blažene Djevice Marije koji se po starom kalendaru slavio na ovaj datum, a po novom je to 31. svibnja.
U propovijedi je biskup kazao kako se ovim blagdanom slavi otajstvo susreta te istaknuo sliku plesa, koja se nalazi u nekoliko biblijskih tekstova, otkrivajući što to znači plesati s Gospodinom.
Davidov ples pred Kovčegom saveza
Počeo je od teksta (2 Sam 6, 1-23)iz Službe čitanja iz Časoslova na ovaj dan, o svečanom unošenju Kovčega saveza u Jeruzalem, pred kojim David pleše. Okupljenim vjernicima kratko je prepričao taj ulomak koji govori o tome kako je David, nakon što je postao kralj i osvojio Jeruzalem, napravio sebi kuću te mu je bilo žao da je Kovčeg saveza bude izvan glavnog grada, koji će postati središte izraelskog naroda, i zato je on želio svečano unijeti kovčeg.
U drugom dijelu tog teksta opisano je kako se David potpuno skinuo, imao je samo oplećak na sebi, i plesao od radosti pred Gospodinom i njegovim kovčegom. Ta njegova radost je potaknula prezir u njegove žene Mikale, kćeri bivšeg kralja Šaula, i „prezre ga ona u svom srcu“, kaže ulomak. Nakon završetka svečanosti David se vratio kući i žena mu je prigovorila zato što se skinuo pred sluškinjama i tako se ponizio kao kralj, optužila ga je za prostakluk. David joj je na to rekao: Jahve mi, Gospodina mojega, ja ću plesati pred svojim Bogom. I ako treba ponovno ću se skinuti i ponovno ću plesati pred sluškinjama, ponizit ću se do kraja pred svojim Bogom. Želim, ako je potrebno, uvijek i ponovno to činiti, nije me briga što ti govoriš. Sveti pisac dalje kaže kako je Mikala ostala nerotkinja do svoje smrti.
Ivanov ples u utrobi majke Elizabete
Kao drugi trenutak plesa biskup je naveo ples Ivana Krstitelja u utrobi njegove majke Elizabete, nerotkinjom prozvane, pri susretu s Marijom, a o čemu je govorio pročitani evanđeoski ulomak.
U evanđeoskom ulomku susrećemo jednu drugu ženu koja je također nerotkinja, ali koja je postupila drukčije, kazao je biskup te nastavio: „Vidimo ponovno jedan ples pred Gospodinom. U ovom evanđeoskom ulomku taj ples pred Gospodinom čini dijete u utrobi te žene Elizabete. To je Isusov preteča. Kaže nam evanđeoski ulomak, da Elizabeta osjeća taj ples u utrobi, da joj dijete od radosti zaigra u utrobi. Nije to ono ritanje djeteta, to je nešto više.“
Kao što se David potpuno razgolio i radosno plesao pred Gospodinom, protumačio je dubrovački biskup, tako, u tom ulomku, i Isusov preteča koji ima šest mjeseci u Elizabetinoj utrobi, pozdravlja svog Gospodina. Čim mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, od radosti mi zaigra čedo u utrobi. Taj ples pred Gospodinom je zarazan, on dotiče i Elizabetu, nastavio je. I najedanput i Elizabeta počinje radosno klicati: Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje. Ta otkuda meni da majka Gospodina mojega dođe k meni? Taj radosni ples se prenio i na Elizabetu.
Marijin ples s Bogom
Potom je biskup skrenuo pozornost i na još jedan ples, koji je postojao prije događaja s Elizabetom, a to je Marijin ples s Bogom. Marija je prije dolaska Elizabeti susrela Boga. Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje. Dogodio se susret prije njihovog susreta, kazao je biskup te povezao to s Kovčegom saveza: „Zapravo je Marija postala onaj Kovčeg saveza, kojeg David unosi u Jeruzalem, na jedan nov način. Kliči od radosti kćeri Sionska, raduj se, veseli, govori prvo čitanje. To je nešto što je kršćanska baština pripisala Mariji prepoznajući je kao tu kćer Jeruzalemsku. Ali to nije tek i samo Marija, to je i onaj ‘ostatak ostataka’ Izraela, koji je ostao nakon što su svi ostali odvedeni u ropstvo. Evo, tom malom dijelu se naviješta radost ponovnog susreta, onog koji je imao David s Gospodinom. Taj radosni susret, taj radosni ples se događa u Mariji i s Marijom, i Mariju također potiče na hod, na susret s Elizabetom.“
Prema Lukinom evanđelju Marija je živjela u Nazaretu, na sjeveru Izraela, i uputila se nakon tog početka plesa s Gospodinom – a koji u Gospodinovoj prisutnosti potpuno razgoljuje, potpuno čini transparentnim – potiče na djelatnu ljubav, 150 km južnije u Ein Karin, mjesto blizu Jeruzalema jer je čula da njezina rodica ima roditi, da je u potrebi. Ona želi onu svoju radost, taj radosni ples koji je nju zahvatio prenijeti, na Elizabetu. I vidimo da je u tome uspjela.
Onda se u evanđeoskom ulomku ponovno događa povratak Mariji. Ponovno imamo Marijin ples s Gospodinom prepoznatljiv u Marijinom Veliča. Mariju je ponovno zahvatila radost, ne ona tek vanjska nego unutarnja, koja u njoj i kroz nju prepoznaje Boga, prepoznaje njegovu ljubav, kazao je biskup.
Protumačio je kako Marija ne želi, iako je Elizabeta nju hvalila, preuzeti zasluge za sebe. Blagoslovljena ti među ženama…što povjerova. To ‘povjerova’ je Marijin doprinos. Ali Marija ne veliča sebe, ne uzdiže sebe, ona sebe smješta u Božje siromahe. Koga veliča? Što je ples s Gospodinom?, zapitao se biskup te objasnio: „Ples s Gospodinom nije veličanje sebe niti izdizanje sebe nego veličanje Gospodina i služenje bližnjemu. U srcu Marija nastavlja taj svoj ples s Gospodinom: Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu mome Spasitelju. Ne zato što sam ja velika nego zato što je on velik, što on pogleda na moju neznatnost.“
Nakon ovog susreta s Gospom od Orašca, a preko nje s onim kojeg ona uvijek donosi a to je Gospodin – kojeg je donijela Elizabeti i potaknula radosni ples Ivana u njezinoj utrobi koji se prenio na Elizabetu a preko nje se ponovno prenio na Mariju i njezino srce – „Marija svaki put ponovno želi da se to nama dogodi, da se u susretu s njom mi zapravo susretnemo s Gospodinom. I da započnemo onda i mi u našem životu radosni ples zbog Gospodina i njegove prisutnosti“, poručio je vjernicima biskup Uzinić.
Marijin Veliča govori kako se pleše radosni ples zbog Gospodina, dodao je biskup, a on se plaše „tako da shvatimo da Bog voli i prihvaća ne ono što je veliko, oholo, potentno, moćno nego ono što je slabo, malo. Da on raspršuje oholice, silnike zbacuje s prijestolja, a uzvisuje neznatne. Da on bogate otpušta prazne a siti one koji su gladni njegove blizine, ljubavi, one koji su mu se spremni otvoriti.“
Kako i mi možemo plesati s Gospodinom?
Razmatrajući nadalje pitanje kako plesati s Bogom, biskup je uputio vjernike na pročitano drugo čitanje, iz 12. poglavlja Poslanice Rimljanima, koje govori konkretno o tome kako kršćani trebaju živjeti ili drugim riječima što znači plesati s Bogom, radovati se s Bogom, klicati s Bogom, dozvoliti Bogu da nas zahvati i bude djelatan u našem životu, da se u nama i po nama na naš način utjelovi kao što se utjelovio u Mariji, da ga mi nosimo, da ga u tom susretu s Marijom primimo ali onda i radosno nosimo i svjedočimo drugima.
Ovo naše biti ovdje s Marijom i susresti Gospodina ima smisla ako se pretvori u ples ljubavi, ples poštovanja, ples revnosti, ples gorljivosti, ples služenje, ples nade, radosti, strpljivosti u nevolji, ples pomaganja svima u nuždi, ples gostoljubivosti, ples blagoslova onih koji nas progone i proklinju. Ples radosti s radosnima, žalosti sa žalosnima, ples sloge, jedinstva, mira, nabrojao je biskup različite vrste tog „plesa“ na temelju drugog čitanja. Budite, kaže čitanje, istomišljenici među sobom.
„I onda dolazimo ponovno do poniznosti. Poniznosti koju nije imala Mikala, ali ju je imao David pred Gospodinom. Poniznosti koja je osnovna značajka Marijina i početak na koji je moguće onda nadograđivati vjeru i da se dogodi utjelovljenje. Neznatna službenica. Poniznosti koja je bila potrebna i Ivanu: Ja treba da se smanjujem, on treba rasti. I poniznosti koju je, na kraju krajeva, pokazala Elizabeta. Dolazi joj mlada žena, neiskusna. Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje. Ta otkuda meni da majka Gospodina mojega dođe k meni?“, opisao je biskup te zaključio: „To znači plesati s Gospodinom. To znači ono ‘klicati i veličati’. I biti privlačni. I omogućiti Gospodinu da se u nama utjelovljuje i da u nama ide u različite susrete ovoga svijeta i vremena u kojemu živimo. I da bude u nama i po nama svima koje susrećemo poticaj na ples s Gospodinom, na istinsku radost.“
Gospi od Orašca ili Gospi od Zaluga vjernici se već stoljećima utječu za zagovor u njihovim potrebama, a hodočaste joj posebno na ovaj dan.
Na samu svetkovinu bilo je više misa u crkvi a predslavili su župnici dekanata Dubrovnik 2. Poslije misa u 9.00 i u 18.00 sati bila je procesija i molitva za djecu i roditelje, kao i blagoslov djece, roditelja i hodočasnika.
Festa Gospe od Orašca otvorena je večer uoči svetkovine u srijedu, 1. srpnja, a misno slavlje predvodio je župni upravitelj p. Dario Nowak.
A.T.
Fotografije: Vjernici su cijelog dana dolazili pomoliti se za zagovor Gospe od Orašca / Facebook
