U samostanu i crkvi Preobraženja Gospodinova u Sigurate u Dubrovniku svečano je, u četvrtak 6. kolovoza, proslavljen blagdan Preobraženja Gospodinova, a euharistijsko slavlje je predvodio gvardijan samostana Male braće fra Veselko Grubišić u koncelebraciji s rektorom crkve sv. Vlaha mons. Tomom Lučićem i priorom dubrovačkog dominikanskog samostana fr. Matijasom Farkašom.
Fra Veselko je u propovijedi govorio o ljepoti preobraženja i oduševljenosti učenika kada su se susreli s Isusovim preobraženjem, ali je istovremeno istaknuo još jednu dimenziju: „I koliko je god lijepo biti uz Krista na brdu preobraženja, tu sve ne završava. Njega treba nasljedovati i onda kada se silazi s brda, kada ćemo osjetiti tegobu puta, umor i omalovažavanje drugih“. Naglasio je da je istinu često teško nasljedovati, jer ona ima skupu cijenu, no svejedno je to potrebno. Kazao je da je svaki vjernik pozvan krenuti među ljude i među njima svjedočiti Božju ljubav i Božju budućnost, a za što je potrebno doživjeti vlastito preobraženje.
Sigurata kao naziv za ovu crkvu i samostan Preobraženja Gospodinova na Prijekomu, razvio se od latinskog „Transfigruratio Domini“ (Preobraženje Gospodinovo), od kojeg su se u dugogodišnjoj uporabi u izgovoru ispuštanjem nekih glasova – tranSfIGURATio – razvili nazivi Sigrurat, Sikurat, Sigrurata, Sikurata. U pisanim ispravama prvi put se spominje 1. travnja 1281. godine. Sagrađena je na uzvišenom mjestu s kojega se pruža pogled na cijeli grad. Kako je u prvoj polovici 20. stoljeća došlo do izumiranja trećoretkinja koje su tu živjele Školske sestre franjevke iz Splita na zamolbu dubrovačkog biskupa Butorca preuzele su jednu takvu zajednicu koju su ugradile u svoju karizmu. U Domovinskom ratu crkva je oštećena. Obnovom 1995. godine otkriveni su temelji iz 6. stoljeća i neki slojevi iz 9. stoljeća te je ova crkva, pretpostavlja se, uz crkvu sv. Nikole, najstarija sakralna građevina u Dubrovniku.
Šime Zupčić