Svečano večernje euharistijsko slavlje u četvrtak 9. srpnja, kojim je proslavljen blagdan bl. Marije Propetoga Petković, u dubrovačkoj katedrali Gospe Vee like predvodio je katedralni župnik don Marin Lučić, u zajedništvu s generalnim vikarom Dubrovačke biskupije don Hrvojem Katušićem, kancelarom Dubrovačke biskupije don Davidom Marjanovićem, ravnateljem biskupijske Klasične gimnazije i upraviteljem Sjemeništa don Josipom Lebom, katedralnim ispovjednikom don Ivanom Penavom, župnikom župe sv. Petra iz Ivanić-Grada don Brankom Koretićem, uz asistenciju trajnog đakona don Tomislava Sikavice. Uz domaće vjernika sudjelovala su i hodočasnici iz Ivanić-Grada koji su bili na povratku iz blaženičina svetišta u Blatu.
U svojoj propovijedi župnik Lučić je istaknuo bliskost i povezanost vjernika Dubrovačke biskupije s bl. Marijom Propetoga, koja je rođena i odrasla u ovoj biskupiji i u njoj, na Božji poticaj i uz podršku mjesnog biskupa, podigla Družbu Kćeri Milosrđa koja već evo jedno stoljeće živi karizmu milosrđa. Potaknuo je vjernike da svatko stane pred Gospodina i promisliti na što ga pozive, na što ga potiče. Iako je blaženica osjećala čežnju za povlačenjem u zatvoreni samostan, Gospodin odgovara na potrebe tadašnjega doba, a po njezinu osobnom odnosu s njim prepoznaje ih i sama blaženica. Bog nadahnjuje i biskupa Marčelića da u toj skromnoj djevojci prepoznata Božje vodstvo i, oboje poslušni Duhu Božjem, slijede poticaj služenja malenima i upuštaju se u osnivanje Družbe Kćeri Milosrđa, za što je oboma trebala hrabrosti i oslonjenosti na Gospodina, kazao je don Marin, te istaknuo da je odrastajući uz molitvu, od malih nogu je vršila zapovijedi, ali jedno je nedostajalo, ići za Gospodinom, sve predati, svega se odreći. „Često je razmatrala nad Evanđeljem po Marku, istom onom koje smo čuli danas i prije 17 godina na beatifikaciji ovdje u Dubrovniku, 6. lipnja 2003. godine. I upravo taj pogled nebeskog Oca ono je u čemu je blaženica prebivala. Uživala je u toj njegovoj ljubavi i promicala pobožnost prema nebeskom Ocu“, kazao je propovjednik.
Gospodin i danas želi poticati nova duhovna zvanja, podsjetio je don Marin, te nastavio: „Mnoge mladiće i djevojke je i danas Gospodin pogledao i zavolio i njegov pogled je ostao na njima. Samo se treba odazvati, napraviti korak. U dubljem odnosu s Bogom, sasvim je prirodno postaviti sebi pitanje: ‘Poziva li Gospodini mene?’ Počinješ razmišljati što to Gospodin od tebe traži, što je to što ti nedostaje. Taj neki sveti nemir osjećala je i bl. Marija Propetoga. I kad Gospodin poziva, točno osjećamo da je to njegovo djelo, poput blaženičina imena kojim ju je htio prozvati. Nije ona izabrala svoje redovničko ime, ali je u srcu osjećala da je to njezino ime po kojem je poziva. Baš tako i svakoga od nas Gospodin pozna po imenu. Poziva nas da budemo njegov znak u ovom svijetu“. Iako mislimo da je to nemoguće, nama možda i jest nemoguće, ali današnje evanđelje nam kaže da je Bogu sve moguće, zato zakoračimo smjelo na put odaziva Bogu i prepustimo se njegovu vodstvu, odazovimo se pozivu koji nam kaže da nam upravo to jedno nedostaje, a to je da idemo za Gospodinom u svome svagdanu, te neka nam u tom bude poticaj i bl. Marija Propetoga i neka nas zagovara na tom putu, zaključio je don Marin.
