U crkvi sv. Ignacija u Dubrovniku 31. srpnja proslavljen je blagdan sv. Ignacija Loyolskog, a za vjernike je i ovo bila prigoda za dobivanje potpunog oprosta. Svečanu misu je predslavio p. Dariusz Nowak, salvatorijanac, župnik iz Zatona i Orašca. U Godini sv. Ignacija svetkovina sv. Ignacija dočekana je trodnevnom pripravom. Od 28. srpnja svake večeri molila se krunica i slavila misa s propovijedi.
Na samom početku misnoga slavlja superior crkve sv. Ignacija p. Vinko Maslać je pozvao vjernike da iskoriste izvanrednu milost potpunog oprosta u ovoj Ignacijevoj godini uz svetu ispovijed i pričest te molitvu koju će vjernici moliti nakon pričesti na nakanu Svetog Oca.
U uvodnom dijelu propovijedi pater Nowak je progovorio o životu sv. Ignacija. Sv. Ignacije je rođen 1491. godine u plemićkoj dobrostojećoj obitelji. Sanjao je poput svih mladih o sjajnoj budućnosti. Ništa nije pokazivalo da bi išao Isusovim putom. Kao časnik u vojsci zamišljao je drugačije svoj život. Mladi Ignacije je sanjao i očekivao puno od života, što i nas potiče da promislimo što mladi danas očekuju od života, kazao je pater Novak. Svaki čovjek koji sanja i očekuje još nešto od života mlad je u srcu. Podsjetio je na mladića iz Evanđelja koji dolazi Isusu i pita što mu je činiti, propituje, pita se što mu je činiti da bi imao život vječni. Želio je ići za Isusom ali nije spreman i odustaje. Kada je čuo da treba sve izgubiti da bi dobio Isusa otišao je tužan. Moglo bi se reći da je živio poput mladog Ignacija, svjetovno.
Čini se kao da je Ignacije trebao biti ranjen. To se i dogodilo kada je branio tvrđavu Pamplonu. Ranjen je ostao bez dijela noge. Dok je bolovao posvetio se čitanju i u čitanju duhovne literatura pronašao je mir. Propovjednik je potaknuo vjernike na razmišljanje, da se upitaju koje su njihove tvrđave koje brane. Kakva Božja intervencija je potrebna da bi odvojili vrijeme za njega? Kao da je potrebno da nas nečim zaustavi, primijetio je.
Isus u Evanđelju govori da ako želimo ići za njim moramo ostaviti svoju majku i oca, prijatelje, mjesto gdje živimo, ono što nam je najdraže, ono na što smo navezani, nastavio je p. Nowak. Da bismo spoznali Krista, uči nas sv. Ignacije, moramo spoznati koliko smo grešni i slabi i da ništa ne možemo bez njega, i da ovisimo o njemu.
Spomenuo je i kako je papa Ivan Pavao II. 1979. godine prvi put došao u svoj zavičaj i u svojoj propovijedi istaknuo da bez Krista ne možemo razumjeti niti sebe, niti povijest, niti čovjeka i nekoliko dana kasnije je, znajući snagu Božju, snagu Duha Svetoga uz blagdan Pedesetnice s vjerom rekao: Neka siđe Duh tvoj i obnovi lice zemlje.
Boga zovemo Svemogućim, jer u to vjerujemo, da može promijeniti nas, narode, sadašnjost i budućnost, naš strah pandemiju, Crkvu. Što nam je činiti, Ona koja je puna milosti uči nas što činiti. Kako gledati Isusa i sve novo u njemu kako donosi plod. Plod našeg života neka bude Isus, zaključio je na kraju pater Nowak.
Za vrijeme mise ispovijedao je pater Jerko Šimić.
Superior crkve sv. Ignacija pater Maslać na kraju je zahvalio braći svećenicima, bijelim i smeđim fratrima, katedralnom župniku don Marinu Lučiću, pjevačima i svim vjernicima.
Jelica Gjenero
