Blagdan svete Vincence, zaštitnice Blata na Korčuli, svečano je proslavljen cjelodnevnim duhovnim i kulturnim događanjima u subotu, 28. travnja.
Svečano večernje slavlje počelo je procesijom s moćima svete Vincence i drugih svetaca oko samoga mjesta. Po završetku procesije započela je misa koju je predvodio vojni ordinarij u BiH mons. dr. Tomo Vukšić u koncelebraciji s više svećenika.
U uvodu propovijedi biskup Vukšić je govorio o čašćenju svetaca, u slučaju sv. Vincence i svetice mučenice, te je kazao kako kršćani časte svece na dva načina: utječući se zagovoru sveca i „preporučujući njegovoj blizini s Bogom svoje potrebe, očekivanje i nade kako bi došli do onoga do čega im je stalo“, te tako što nastoje „svoje živote kao ljudi i kao vjernici suobličiti načinu života sveca kojeg častimo“. Primijetio je da iako je prvi oblik štovanja rašireniji nego drugi „ne možemo kazati da je to opravdano i da je to prihvatljivo“, te objasnio: „Jer preporučivati se u zagovor u svojim potrebama bilo kojemu svecu očekujući od Božjega milosrđa blagoslov nad svoja očekivanja a istovremeno ne nastojati suobličiti se u svom životu svecu kojemu se preporučujemo, ne samo da nije logično i ne samo da nema svoju unutarnju vezu jedno s drugim, nego takav oblik pobožnosti delegiranja vlastitih potreba nekome svecu bio bi zapravo farizejski i neautentičan.“
Ne častimo muku i patnju kao takve nego vjernost Kristu usprkos patnji i muci
Razmišljajući o tome što sv. Vincenca danas poručuje vjernicima kazao je kako se radi o mučenici „koja je sebe suobličila Kristu u njegovoj patnji“ i kako njezino mučeništvo nalazi osmišljenje u mučeništvu Isusa Krista. Dok kršćani časte Kristovu otkupiteljsku muku oni ne časte samu muku i patnju nego časte „Isusovu vjernost, patnji usprkos“. „Isus je vjeran nebeskoj volji, Bogu Ocu, do te mjere da je spreman prihvatiti i patnju u obliku smrti, spreman do te mjere biti vjeran Bogu Ocu da prihvati svaki najgori oblik odbačenosti, prijezira, mržnje, osude onih koji su neprijatelji nebesa pa i samim time i neprijatelji svjedoka nebesa,“ kazao je vojni ordinarij.
„Kad častimo sv. Vincencu ne slavimo je zato što je patnički i mučenički završila ovaj život nego što je ustrajala u vjernosti primjeru Kristove patnje, mržnji usprkos, progonu usprkos, nedaćama usprkos, smrti usprkos“, istaknuo je biskup Vukšić te nastavio kako je kršćansko mučeništvo „mjesto i trenutak vjernosti do krajnjega oblika primjeru Isusa Krista“.
Nove vrste progona kršćana događaju se na drugačiji i profinjen način
Potom je biskup govorio o primjerima „crvenog“ i „bijelog“ mučeništva u današnjem svijetu te se osvrnuo na situaciju kršćanstva koje se danas u europskoj i američkoj civilizaciji ne nalazi u stanju progona i mučeništva kakvom je bila izložena sv. Vincenca i brojni drugi kršćani tijekom povijesti i kojeg nažalost i danas ima u drugim dijelovima svijeta. „Nego se kršćanstvo i njegove vrjednote progone na vrlo profinjen način: marginalizacijom, prijezirom, izgonom kršćanskih vrjednota iz društvenog života, donošenjem zakona protunaravne prirode, osudom onoga što se zove osnovno ljudsko poštenje.“
Zadaća današnjih kršćana ako žele slijediti primjer sv. Vincence je da usprkos prijezirima, progonima, marginalizaciji „ostanu vjerni“, iznad svega naravnom Božjem zakonu, istinama koje je donio Krist kao objavitelj Boga, „što god da koštalo“, poručio je propovjednik. Ne zato da bi uživali u prijeziru, marginaliziranju i odbacivanju nego da bi uživali u tome što „ostaju vjerni“ usprkos svemu tome. „Bog neće vrjednovati po količini patnje koju smo podnijeli nego po snazi vjernosti koju ćemo pokazati i autentičnosti u svom životu.“
Situaciju kršćanstva u ovome dijelu svijeta usporedio je slikovito sa situacijom ekologa i ekološkog pokreta kada se nađu pred „divnim velikim jezerom u koje se slijeva ogromno mnoštvo otpadnih voda“ i žele ga sačuvati. Tako se kršćani i Crkva „u ovom divnom svijetu, ovom jezeru stvorenja Božjih u koje se i danas slijeva toliko otpadnih voda različitih ideologija, filozofija i pogleda na svijet, nalazi u situaciji moralne ekologije“ a svatko tko želi živjeti svoje ljudsko dostojanstvo u svom pozivu i službi u mjeri u kojoj je vjeran „on je moralni ekolog stavljen kao znak protivljenja onako kako je Krist sebe definirao“. „I nije lako. Nije lako biti znak uzdignut i znak protivljenja. To je novi oblik mučeništva kojega ljudska povijest do naših vremena nije poznavala“, kazao je biskup te potaknuo vjernike da ostanu vjerni Kristu usprkos svim tim modernim oblicima mučeništva i preporučio ih zagovoru sv. Vincence.
Blagoslov pape Franje za 60 godina pjevanja u župnom zboru
Pozdravljajući sve prisutne župnik i dekan Korčulanskog dekanata don Željko Kovačevića zahvalio je, uz ostalo, župnoj medijskoj grupi čijom angažiranošću su misu putem društvenih mreža mogli pratiti Blaćani u inozemstvu. Posebice je pozdravio goste na slavlju pristigle čak iz Valpova sa s. Danijelom Škoro.
Jutarnju misu u samostanskoj crkvi predslavio je don Mihael Čavlek, župnik u Smokvici i Čari. Tijekom prijepodneva položeni su vijenci na groblju Svetog Križa za sve poginule. Koncelebriranu župnu misu predvodio je župnik Kovačević koji je na taj način ujedno proslavio 25. godišnjicu svoga ređenja. Također su 25 obljetnicu postojanja proslavili Općina Blato i HGU Sveta Vincenca. Propovijedao je đakon fra Frano Bosnić, domaći sin te ovogodišnji mladomisnik. Gospođi Kati Lipovac iz Blata pred kraj mise uručen je apostolski blagoslov pape Franje kao zahvala za 60 godina neumornog pjevanja u mješovitom župnom zboru u Blatu. U poslijepodnevnim satima na Plokati ispred župne crkve nastupilo je Viteško udruženje Kumpanjija iz Blata.
Misna slavlja pjevanjem su uveličali mješoviti župni zbor koji predvodi s. Juliana Beretić, kao i bratovština Svete Vincence pod zaštitom Srca Isusova, bratovština Svih Svetih te na večernjoj misi bratovštine iz Vela Luke.
Sarkofag sv. Vincence će biti svečano zatvoren u nedjelju, 29. travnja nakon večernje mise kako bi svi vjernici imali mogućnost iskazati pobožnost prema sv. Vincenci.
MG župe Blato/A.T.