Svečanu misu u čast sv. Vlaha 3. veljače s vjernicima u župi sv. Jeronima u Chicagu predslavio je nekadašnji dubrovački biskup, a sada zadarski nadbiskup u miru mons. Želimir Puljić koji boravi u posjetu hrvatskim franjevcima u Chicagu. S njim su suslavili fra Marko Puljić, kustod hrvatskih franjevaca te fra Antonio Musa i fra Gabrijel Škibola iz župe sv. Jeronima.
U propovijedi je nadbiskup Puljić upoznao okupljene vjernike s nekim detaljima iz duge povijesti štovanja sv. Vlaha u Dubrovniku. Naveo je citat iz jedne kronike u kojem piše: „Ništa ne smeta što su na moru gusari, a na suhu lupeži, kad se na našim brodovima vijori zastava svetoga Vlahova, a naše blago je pod njegovom zaštitom“. Ovo povjerenje staro je preko tisuću godina i vezano je uz pobožnu legendu iz desetoga stoljeća (971.) kad je „biskup starac“ upozorio „dobroga i pobožnoga svećenika Stojka“ o namjeri Mlečana da pokore Dubrovnik, kazao je nadbiskup. Budući da im namjera i zasjeda nije uspjela, Mlečani su se „otisnuli na pučinu i pobjegli“, a Dubrovčani prepoznali u tom događaju „osobitu milost sv. Vlaha i odredili ga za svoga trajnoga Parca“. U tom vidu blagdan svetoga Vlaha imao je stoljećima „najvažnije mjesto u dubrovačkom državnom kalendaru“. A kipovi, slike, crkve i samostani dizali su se diljem Republike u čast biskupu i Parcu, svetomu Vlahu.
Nadbiskup Puljić se prisjetio i jednog događaja iz nedavne prošlosti, iz 1992. godine kada je za svečanost sv. Vlaha iz Splita u opkoljeni Dubrovnik stigao katamaran s dvanaest hrvatskih biskupa na čelu s kardinalom Kuharićem. „To je bio najradosniji dan iz ratnog i poratnog vremena. Tada su štovatelji svetoga Vlaha mogli u svojoj tužnoj sredini ugostiti dvanaest apostolskih nasljednika“, prisjetio se propovjednik. Tada je u katedrali otpjevana tek komponirana pjesma „Kad zazvone dubrovačka zvona i objave puku svome mir, sveti Vlaho skalat će se s trona pa s oltara na Stradun u đir“. Pokojni maestro Đelo Jusić uglazbio je tu pjesmu neposredno pred svečanost svetoga Parca 1992. godine, a Tereza Kesovija ju je otpjevala pred brojnim vjernicima u dubrovačkoj katedrali. Bila je to ujedno i najava skorog oslobađanja Primorja, Župe Dubrovačke i Konavala od srpskih i crnogorskih okupatora. „I doista, za godinu dana pjevali smo u dubrovačkoj katedrali Te Deum, Tebe Boga hvalimo, za kraj ratnih operacija na dubrovačkom području, a svečanost je predvodio apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giulio Einaudi.“
Kazao je i kako se štovatelji sv. Vlaha, liječnika i Parca, nisu umarali graditi brojne crkve, hospicije, orfanotrofije, bolnice i nahodišta, te razvijati osjetljivost za čovjeka, prirodu, okoliš i Boga Stvoritelja. Upravo onako kako stoji u himni „Čuj sveti Vlaho nas“ u kojoj je gospar Vinko Vilić pjesnički povezao i umrežio: kamen i valove, hrid i slobodu, ljude, oltar i slavnu prošlost, barjaka vijor i zvona svečani zvuk. A on, naš mili Parac, čuvao je sve i bio posvuda prisutan, „na kuli, zidu i na vratima od Grada, u sto obličja sveti Vlaho vlada“, kako je pisao Tonko Maroević. Naveo je i riječi akademika Luka Paljetka kojima on opisuje kako Parac dočekuje goste, bdije i čuva čeljad te s uzdignutom rukom pozdravlja i opominje.
„Eto, zato je ovaj starac, koji bradom miluje fortece, crkve, zvonike i oltare, ušao pod kožu svojih štovatelja. I postao milim savjetnikom: I onima koji se odgojem bave, kao i onima koji zemlju obrađuju, po moru plove, ili pak vode narodnu politiku. Svima je blizak i drag, jer je njihov Parac. A njegovi kipovi okrenuti pučini morskih valova, i nebeskih gromova i kiša, doimlju se kao kompas, gromobran i zaštita“, kazao je nadbiskup Puljić.
Nadalje je govorio o Festi svetoga Vlaha kao „memoriji stoljeća“. U tom vidu „Grad kamena i svjetlosti“, premda je bio izložen različitim utjecajima i vjetrovima, potresima i ratovima, bio je i ostao trajno „stamen i čvrst“. Ta, na njegovim kamenim kulama, zidinama i zvonicima „nije bdjela samo snaga oružja, već misao i duh slobode“ koje je po mandatu one „više Instance štitila legija nebeskih anđela“ (papa Urban VIII). „Grad kamena i sna“ postao je stoga mjestom uspješnog prožimanja trajnih vrjednota vjere i kulture, i ona će stoljećima biti jamstvom njegovoga identiteta i opstanka, ustvrdio je.
„Stoga je festa svetoga Vlaha ‘memorija stoljeća’, pa svake godine uz ovu dragu festu sjećanja naviru. Srce se puni zahvalnošću za darovanu slobodu, a ruke sklapaju na molitvu za sreću i blagoslov Gradu, Domovini i narodu hrvatskom; za buduća proljeća i stoljeća koja dolaze“, rekao je nadbiskup.
Razmišljajući o tome zašto štujemo i slijedimo savjete našega mudroga Parca, nadbiskup je istaknuo da je to zbog toga jer nam „ pomaže liječiti rane u našim dušama, u obiteljskom okružju i u društvu. On nas uči kako strpljivo promicati radost, mir i ljubav, te njegovati poštovanje pred tajnom života. On nam pokazuje kako unijeti u svijet kulture, rada, škole, zdravstva i obavijesnih sredstava ono svjetlo božanske nade koja nam je po sv. Vlahu zasjala prije tisuću godina. A to je svjetlo zapisano u evanđelju, tradiciji i živoj predaji koja ima svoje središte i izvorište u Isusu Kristu koga valja bolje upoznati, žarče uzljubiti i vjernije nasljedovati. Pa onda s njime i po njemu preobražavati vrijeme, prostor i povijest sve do njezina ispunjenja u nebeskom Jeruzalemu.“
Tijekom večeri predstavljena je i relikvija Isusove pelenice, jedan od bisera dubrovačke katedralne riznice. Ova se relikvija svake godine nosi u procesiji ulicama Grada na blagdan svetog Vlaha. Molitvom i zahvalnim sjećanjem svi prisutni prisjetili su se i nedavno preminulog gospara Marka Paljetka, potpredsjednika Kluba Dubrovnik i zauzetog župljanina hrvatske župe sv. Jeronima.
Nakon mise stotinjak uzvanika uživalo je u ukusnoj večeri u župnoj dvorani hrvatske župe sv. Jeronima.
Tjedan dana ranije, nadbiskup Puljić u istoj je župi predvodio pučku misu na kojoj je Bogu zahvalio na 50 godina svoga svećeničkog i 34 godine biskupskog djelovanja. Tom prigodom govorio je o euharistiji koju slavimo kao o daru i otajstvo naše svete vjere, o biskupima koji imaju biti vrli pastiri i učitelji povjerenoga stada te kako su godišnjice ređenja dobra prigoda za izricanje našeg „Bogu hvala“.
Nadbiskup će ostati još nekoliko tjedana u Chicagu gdje u mirovini živi i njegov brat fra Ilija Puljić koji je cijeli svećenički život darovao hrvatskim iseljenicima.
A.T.
Foto: dijaspora.hr
