Počeli smo vrijeme došašća kojim se pripravljamo za Božić, ali i sve druge Kristove dolaske. Najčešće pri tom mislimo na onaj konačni Kristov dolazak na kraju života i na kraju vremena. Ipak, čini se da današnja evanđeoska parabola više misli na one svakodnevne Kristove dolaske koji nam nisu vidljivi. Zato kaže da se oni događaju u noći.
Isus Krist je otišao svojom smrću i uskrsnućem i otišavši nama kršćanima zadaću služenja u ljubavi i obvezu bdjenja dok on ponovo ne dođe. Ali, kao uskrsnuli Gospodin nije svojim uskrsnućem postao odsutan, nego je nastavio biti otajstveno prisutan u Crkvi i svijetu koji je njezino poslanje. I kao otajstveno prisutni nam dolazi ususret na različite načine, nevidljiv ljudskim očima, ali prepoznatljiv očima vjere u Crkvi i njezinom poslanju, u svojoj riječi, u sakramentima, osobito euharistiji, u braći i sestrama, osobito onima koji su, kako smo mogli čuti prošle nedjelje, gladni i žedni, goli i napušteni, bolesni i zatočeni te potrebni naše ljubavi i našeg služenja. Onaj tko bdije stavljajući mu se na raspolaganje u njegovom poslanju i koji mu, nadahnut njegovim riječima i osnažen milošću sakramenata, služi u ljubavi služeći svojoj braći i sestrama, njegov je vjerni sluga i vratar na vratima njegovog doma.
S nadom da će nam milosno vrijeme došašća pomoći da budemo Kristove sluge i vratari, oni koji s vjerom bdiju i u ljubavi služe braći i sestrama, svima nam želim sretno i blagoslovljeno došašće!
počeli smo vrijeme došašća kojim se pripravljamo za Božić, ali i sve druge Kristove dolaske. Najčešće pri tom mislimo na onaj konačni Kristov dolazak na kraju života i na kraju vremena. Ipak, čini se da današnja evanđeoska parabola više misli na one svakodnevne Kristove dolaske koji nam nisu vidljivi. Zato kaže da se oni događaju u noći.
Isus Krist je otišao svojom smrću i uskrsnućem i otišavši nama kršćanima zadaću služenja u ljubavi i obvezu bdjenja dok on ponovo ne dođe. Ali, kao uskrsnuli Gospodin nije svojim uskrsnućem postao odsutan, nego je nastavio biti otajstveno prisutan u Crkvi i svijetu koji je njezino poslanje. I kao otajstveno prisutni nam dolazi ususret na različite načine, nevidljiv ljudskim očima, ali prepoznatljiv očima vjere u Crkvi i njezinom poslanju, u svojoj riječi, u sakramentima, osobito euharistiji, u braći i sestrama, osobito onima koji su, kako smo mogli čuti prošle nedjelje, gladni i žedni, goli i napušteni, bolesni i zatočeni te potrebni naše ljubavi i našeg služenja. Onaj tko bdije stavljajući mu se na raspolaganje u njegovom poslanju i koji mu, nadahnut njegovim riječima i osnažen milošću sakramenata služi u ljubavi služeći svojoj braći i sestrama, njegov je vjerni sluga i vratar na vratima njegovog doma.
S nadom da će nam ovo milosno vrijeme pomoći da to i mi ponovno postanemo, da ponovno budemo Kristove sluge i vratari, da s vjerom bdijemo i u ljubavi služimo braći i sestrama, prepoznajući njegove otajstvene dolaske i sebi i drugima, svima nam želim sretno i blagoslovljeno došašće!
