Molitva prve večernje iz Časoslova, uoči svetkovine Božjeg milosrđa, molila se na pred krstionicom u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku u subotu, 18. travnja. Molitvu je predvodio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić uz katedralnog župnika don Marina Lučića i katedralnog vikara don Davida Marjanovića te uz pratnju na klaviru voditeljice zbora Maje Marušić. Vjernici su u molitvi mogli sudjelovati putem online prijenosa.
Kao razlog za okupljanje na molitvu u katedralnoj krstionici biskup je naveo uskrsni tjedan u kojem se osobito razmišlja o krštenju. U prvoj Crkvi, u vazmenoj noći, krštavali su se novokrštenici te je ovaj tjedan bio posebno posvećen njima. Zato se i prva nedjelja po Uskrsu zove Bijela nedjelja jer su oni nosili svoje bijele haljine i tako se prisjećali toga što su primili. U večerašnjoj molitvi biskup je potaknuo sudionike da se prisjete svoga krštenja, a molitva u katedralnoj krstionici podsjetit će mnoge Dubrovčane i Dubrovkinje na njihovo krštenje.
Molitva je započela čitanjem ulomka o krštenju iz Ispovijesti vjere naroda Božjeg sv. Pavla VI., u kojem se između ostalog prisjeća na to da smo krštenjem s Kristom ukopani u smrt kako bi se s Isusom podigli na novi život i postali novi ljudi, kristoliki ljudi, ljudi koji žive novim životom. Uz upaljenu uskrsnu svijeću u katedrali vjernici su u svojim domovima mogli upaliti svoje svijeće te tako obnoviti krsna obećanja.
U razmatranju biskup se dotaknuo ulomka iz Prve poslanice sv. Petra apostolima, te je za nju istaknuo da je napisana u teškom povijesnom trenutku za kršćanske zajednice druge i treće generacije koje nisu imale iskustvo susreta s Isusom iz Nazareta kao što je imala prva generacija, a uz to su bile diskriminirane i progonjene. Zato ih ova poslanica želi ohrabriti, podsjeća ih na ono što su bili nekoć, nenarod, nemili, i na ono što su krštenjem postali, rod izabrani, sveti puk, narod Božji, mili. Poslanica želi njihov pogled usmjeriti s konkretnih egzistencijalnih problema s kojima se svakodnevno susreću „na dostojanstvo onoga što oni jesu, ne ono što ih pogađa nego ono što oni jesu, i novi život koji im je krštenjem darovan“. „Iako to ne mogu osjetiti u konkretnom životu koji žive i koji je i dalje obilježen patnjom povijesnog trenutka, onaj novi život koji je krštenjem započet im može pružiti potrebnu radost, potrebnu utjehu, mir, a s tim i snagu za nošenje sa životnim poteškoćama i izazovima koji ih ne žele slomiti nego pročistiti“, kazao je biskup Uzinić.
Nastavio je kako se sve to može prenijeti i na nas i našu situaciju iako živimo u drugom vremenu i drugačijim okolnostima. „Ne smijemo nikad smetnuti s uma ono što smo Božjom milošću u svom krštenjem postali, ali i ono što smo prestali biti“, dodao je. Biskup je podsjetio na čitanje koje govori da smo prestali biti nenerod, nemili, a postali smo Božji narod, mili, Crkva, i u Crkvi rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni a s time i „dionici novog života i potrebne snage za nošenje sa svim životnim izazovima pa i ovim kojim trenutno prolazimo, koji nije zato da nas slome nego da nas pročisti“.
Biti narod Božji, Crkva, to obvezuje, ustvrdio je biskup. Ta obveza je temeljno poslanje Crkve i svakog kršćanina, a to je navještavati odnosno propovijedati evanđelje.
Biskup je nadalje govorio o simbolici uskrsne svijeće, o pozivu iz tame u svjetlo. Uskrsna svijeća simbolizira Božje djelo spasenja kojim je čovječanstvo iz tame pozvano na svijetlo, istaknuo je biskup. Ali nije to samo uskrsna svijeća, to su i one naše osobne, krsne svijeće koje smo mi, odnosno naši roditelji i kumovi, zapalili u naše ime na toj svijeći da bismo nastavili Isusovo djelo spasenja i tako nastavili osvjetljavati tamu drugih i pozivati druge iz tame k divnom svjetlu našega Gospodina i Boga, kazao je dubrovački biskup. To možemo učiniti držeći se svojih krsnih obećanja, a simbolički tako da ne dozvolimo svojoj krsnoj svijeći da se „ugasi“ ili da se stavi pod posudu ili postelju, kako je to na jednom mjestu rekao Isus.
Biskup je prigodno podsjetio, s obzirom na to da je koronavirus došao ih Kine, na riječi starog kineskog filozofa Konfucija: Bolje je upaliti svijeću nego proklinjati tminu. Sv. Franjo Asiški je to izrekao na drugi način: Ima l’ tama bilo gdje daj da svijetlo budem tu. To je naš način, objasnio je biskup.
Za kraj razmatranja biskup je apelirao na vjernike da ne proklinju i ne psuju tamu, to je tako ružno čuti, nego da zapale svijetlo. Pozvao ih je da svojim kršćanskim životom postanu svijetlo u ovom našem vremenu. Potom su svi prisutni otpjevali evanđeoski hvalospjev Veliča.
Molitvene nakane upućene su za sve krštene, Crkvu, sve pogođene ovom pandemijom, kao i one koji brinu za bolesnike, sve pokojne te su vjernici mogli uključiti i svoje osobne molitve.
Za kraj je, u ozračju obnove krsnih obećanja i potrebe uključivanja svakog krštenika u izgradnju Crkve, izmoljena Molitva za sinodu Dubrovačke biskupije te Molitva Gospi od Porata. Biskup Uzinić je na kraju svima podijelio blagoslov.
M.M.V.
