Na blagdan Gospe od snijega u ponedjeljak 5. kolovoza dubrovački biskup mons. Mate Uzinić slavio je euharistiju s vjernicima u Pupnatu na otoku Korčuli koji Gospu od sniga slave kao zaštitnicu župe. Govoreći o blagdanu koji se danas proslavlja u Crkvi, a riječ je o posvećenju rimske bazilike Svete Marije Velike, koju je posvetio papa Siksto III. (432.-440.) u čast blažene Djevice Marije biskup je kazao da se to dogodilo kao spomen na pobjedu pravovjerja nad krivovjerjem odnosno vjeru Crkve da je Marija Bogorodica, a ne samo Kristorodica. Prepričavši i legendu o nastanku blagdana Gospe od snijega, biskup je primijetio da, nakon Efeškog sabora dostojanstvo blažene Djevice Marije kao Bogorodice u Katoličkoj Crkvi nikad nije bilo ugroženo, usprkos trajnim pokušajima da se Mariju kompromitira i sa strane pojedinaca unutar Crkve i sa strane skupina izvan Crkve. O tome svjedoče i brojni Marijini blagdani, svetišta i crkve podignute njoj na čast.
Biskup Uzinić osvrnuo se i na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti koji se danas slavi u Hrvatskoj u spomen na jednu drugu pobjedu, onu iz 1995. godine. „Iako je riječ o nečemu što u prvi mah nema veze s današnjom proslavom Marijine pobjede i s vjerom, usudio bih se reći da to ipak nije tako i da se ta pobjeda nije dogodila slučajno na današnji dan jer se među mnogima kojima na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti s poštovanjem trebamo odati priznanje i zahvalnost nalazi i blažena Djevica Marija,“ ustvrdio je biskup te se prisjetio povijesnih okolnosti devedesetih godina prošlog stoljeća „kad je naš narod bio ugrožen u neprijateljskom i velikosrpskom agresorskom ratu, a međunarodna zajednica koja, onda kao i danas, pokušava izjednačiti agresora i žrtvu, bila jednako impotentna i nesposobna bilo što napraviti.“ Hrvati su se tada, svijesni da pred sobom imaju moćnu vojnu silu od koje se teško sami mogu spasiti, a ne pouzdajući se u pomoć moćnika ovoga svijeta, pouzdali u snagu mladosti i u pomoć Božju i Marijin zagovor. Biskup je podsjetio kako su taka biskupi pozvali narod na molitvu Gospine krunice za mir, a narod se tome rado odazvao moleći po crkvama, ali i po trgovima i po obiteljima. „Krunica se tad kao zaštitni znak nalazila na grudima svakog hrvatskog vojnika,“ podsjetio je biskup i nastavio: „Ne trebamo li, kad iz ove perspektive pogledamo unatrag, s pravom reći da se pobjeda koju je hrvatski narod u tom ratu izvojevao može, uz doprinos prvog predsjednika i predanost branitelja – nisu to samo pali branitelji kojih se često znademo sjetiti, nego i oni koji su ostali živi i koji danas zaboravljeni čame po zatvorima ili se, zbog PTSP-a, bore za golo preživljavanje – bez ikakve sumnje pripisati moćnom zagovoru blažene Djevice Marije koju smo i onog 5. kolovoza 1995. kad je hrvatska vojska u oslobodilačkoj akciji oslobodila kraljevski hrvatski grad Knin i tim omogućila oslobađanje svih hrvatskih krajeva, ali i susjedne Bosne i Hercegovine, slavili kao Gospu od snijega, a vojni ordinarijat je baš zbog toga danas slavi i kao Gospu Velikog hrvatskog krsnog zavjeta?“
Usporedivši pobjedu pravovjerja nad krivovjerjem u vrijeme nakon Efeškog sabora koja u Katoličkoj Crkvi nikad kasnije nije bila ugrožena s domovinskom pobjedom, biskup je ustvrdio da „osamnaest godina kasnije situacija nije nimalo nalik onoj pobjedničkoj.“ „Kao da je zaludu prolivena krv, kao da su zaludu bile i molitve i Marijin zagovor koji nas je doveo do pobjede! Zašto je to tako i što nam se dogodilo?,“ zapitao je biskup Uzinić te ponudio odgovor da je to možda „zato što smo prestali moliti, što smo se prestali nadati, što nema više onoliko molitelja krunice koliko ih je nekad bilo, što krunica ne simbolizira više ono što je onda simbolizirala već ju se smatra molitvom za djecu i starce.“ Dodao je kako se u Mariju gleda samo zagovornica, ali zaboravilo se u njoj gledati primjer života i nasljedovati je, na svoj način, u donošenju Boga ovome svijetu.
Riječi pozdrav i zahvalnosti biskupu uputio je župnik don Mato Aračić, a župna zajednica je bila radosna i zbog činjenice da je prije dva mjeseca završena restauracija oltarne pale Bogorodice s djetetom Isusom u naručju i svecima sv. Grgurom, sv. Ivanom Krstiteljem, sv. Marijom Magdalenom i sv. Antunom opatom, ulje na platnu, rad nepoznatog slikara iz 18. stoljeća.
A.T.