U Ivanovom izvješću o ukazanju Uskrsloga čitamo kako Toma nije bio zajedno s ostalim Isusovim učenicima. Nije im vjerovao na uvjeravanje da su ga vidjeli. Tražio je dokaz da je Isus ukrsnuo. Htio je vidjeti na rukama Uskrsloga biljeg čavala, htio je staviti svoj prst u mjesto čavala i svoju ruku u njegov bok.
Zašto Toma želi bezuvjetno dodirnuti Isusove rane? Zašto ne kaže: Želio bih ga zagrliti? Želim vidjeti kako jede pred mojim očima! Zašto želi staviti svoj prst u mjesto čavala?
U Tomi osjećamo uznemirujuće pitanje, koje postaje i našim pitanjem: je li moguće, da jedan tako ranjeni živi? Je li život jači od mojih rana, od smrtnih rana, koje prepoznajem u svijetu?
Nitko od nas ne živi bez rana. Svatko tko živi svoj život, imat će i rane. Svatko tko živi svoje odnose s drugima, imat će i rane. Pa i onaj koji misli da mu je život posut ružama, doživjet će kad tad da i ruže imaju trnje, koji ga mogu ozlijediti.
Ne postoji život bez rana. Živiš svoj život, gradiš ga svojim samopouzdanjem i svojim darovima, svojom dobrotom. Ali, nekad dođe i trenutak, kad osjećamo da nismo zadovoljni s postojećim, želimo više, želimo biti poput drugih. Osjećamo da možemo mnogo, ali ne sve, da nismo dovoljno dobri i da imamo zle namjere. I tada sami sebi zadajemo rane. Tada sami nosimo rane.
Živimo svoje odnose s drugima. Povjeravamo se ljudima. Volimo ih, oni vole nas. Ali, što je bliskost koju živimo veća, time smo i mi sami više ranjivi: sami bivamo ranjeni i sami zadajemo rane drugima. Kad volimo nekoga, kad planiramo s nekim svoj život u prijateljstvu i ljubavi, dobivamo zauzvrat ljubav, naklonost, zajedništvo, ali samo pod cijenu rana.
Naš je svijet pun rana. Mislimo na sve rane, koje ljudi jedni drugima zadaju oružjem, raketama; rane nastale mržnjom, nasiljem, ponižavanjem; rane nastale generaliziranjem: „svi su oni isti“.
Naš je svijet pun rana. Te su rane bolne, neke su i opasne po život, neke su smrtne. I ako živiš i planiraš svoj život, nećeš proći bez rana.
Ovako razmišljajući, naslućujemo zašto je Toma upravo na Isusovim ranama htio biti siguran da je Isus živ.
Toma je znao za rane u životu, za opasnu i ubitačnu moć rana. I onda čuje da jedan na smrt Ranjeni živi, i to u njegovoj blizini. To mu govori, da je život jači od rana, da možeš živjeti s ranama i ne slomiti se pod njima. Zato on želi opipati Isusove rane. One su još bile tu. Rane. I to je dobro. Na smrt Ranjeni živi sa svojim ranama. On je osjetio, da je život jači od moći rana, da Isus živi, sa svojim ranama živi i meni svojim ranama obećava Život.
Don Petar Palić