‘Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju do obraćenja‘ (2 Pt 3, 9).
Ovom svijetu potrebna je nova nada, novi putokaz kako bi Gospodin i njegova utjeha mogli doći i u pustinju života našeg vremena. Tko ovom svijetu i ovom vremenu može dati tu nadu, tko može biti putokaz? Nama vjernicima su to, između ostaloga, tri svetopisamske osobe koje izdvaja liturgija ovog tjedna. To su prorok Izaija koji proriče „dolazak Dana Božjega“, Ivan Krstitelj, koji pokazujući Isusa propovijeda da je taj dan došao i Blažena Djevica Marija, Bezgrješno začeta, koja je poveznica između onog što je proricao Izaija i onog što je propovijedao Ivan. Izaijino se, naime, proročansko počelo ostvarivati u trenutku Marijinog bezgrješnog začeća, dok je Ivanovom propovijedanju prethodio Marijin: ‘Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!‘.
Gospodinov dolazak koji se uz njihovu pomoć dogodio u povijesti spasenja jedinstven je dolazak. Gospodin, međutim, i dalje želi dolaziti, želi postati dionik također našeg vremena i našeg svijeta. Jesu li ove tri svetopisamske osobe koje su omogućile Gospodinov dolazak u svom vremenu, dovoljne da bi Gospodin na nov način došao i u naš svijet i vrijeme? Ne! Želimo li da Gospodin i danas dođe, da ovaj svijet i vrijeme postanu mjesto Gospodinova utjelovljenja, da ovaj svijet i vrijeme imaju nadu, da nađu put prema Isusu Kristu, jedinom spasitelju ljudi, da Isus Krist dođe i u našu domovinu, da dođe u naša mjesta, naše obitelji, ovim svetopisamskim osobama se svojim djelovanjem i mi trebamo pridružiti. Pozvani smo kao kršćani biti nositelji nade, biti navjestitelji i svjedoci viših nebeskih vrijednosti, putokaz ljudima našeg vremena prema Isusu Kristu, Izaije koji navješćuju, Ivani Krstitelji koji pokazuju, Marije koje nose i rađaju Isusa Krista. Svjesni smo, kao što su to bili i oni, da naše snage nisu dovoljne, da je ovom našem svijetu i vremenu, uz naš trud i zalaganje, potreban Bog, Bog koji je iz ovog našeg svijeta i vremena često istisnut ili stavljen negdje na rub društva, Bog koji je jedini sposoban ovo naše vrijeme problema i kriza, ne samo one recesijske i političke, nego još više krize pravih vrijednosti i ideala, ispuniti svojom nadom. Taj Bog koji je trebao Izaiju da bi od njega bio navješten, koji je trebao Mariju da bi u njoj bio začet i od nje nošen, rođen, dojen, hranjen i odgajan, koji je trebao Ivana Krstitelja da bi od njega bio pokazan, treba i svakog od nas, treba mene i tebe, treba nas da bi mogao doći u ovaj naš svijet i vrijeme, treba nas kao navjestitelje, nositelje i pokazatelje njegove nade i ljubavi ljudima ovog vremena i svih vremena.
Želimo li da Gospodin doista dođe, a to u Došašću molimo i govorimo, evo nam puta! Evo što trebamo činiti! Gospodin je prvi put došao zato što je na svijetu bilo osoba poput Izaije, Ivana Krstitelja, Marije, što je bilo na ovom svijetu osoba koje su ga navješćivale, pokazivale, začinjale, nosile i rađale. On će doći svijetu i u ovom Božiću, doći će i u ovom vremenu ako bude više ljudi poput njih, ljudi koji će ga navješćivati, pokazati, nositi i darivati jer: ‘Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju do obraćenja‘.