Liturgija današnjeg dana, prvog u novoj godini, pred nas stavlja tri teme.
Prva teme ovog dana je Svetkovina sv. Marije Bogorodice. Ta svetkovina je jedna od tri Gospine svetkovine u liturgijskoj godini. Uz ovu svetkovinu to su nedavno proslavljena Svetkovina bezgrešnog začeća blažene djevice Marije i svetkovina koju slavimo pod nazivom Velika Gospa, a riječ je o Svetkovini uznesenja blažene djevice Marije na nebo. Bez obzira o kojoj je Marijinoj svetkovini ili blagdanu riječ, mi kršćani smo pozvani u Mariji gledati zagovornicu, ali i uzor života, kako to ističe Drugi vatikanski sabor koji Mariji prepoznaje ulogu pomoćnice Crkve i istovremeno u njoj vidi model ili uzor Crkve. Mi katolici lako prihvaćamo Mariju kao zagovornicu, ali nam je zato puno teže shvatiti kako nam Marija može biti primjer. U odgovoru na pitanje kako nam Marija može biti primjer, a ne samo zagovornica, može nam pomoći jedna rečenica izgovorena od Origena, preuzeta od sv. Augustina, a zatim i od sv. Bernarda, pa Luthera i drugih, a kojom se svi oni pitaju: „Što mi koristi ako je Krist jednom rođen od Marije u Betlehemu, ako se po vjeri ne rodi također i u mojoj duši?“. Postavljeno pitanje crkvenih otaca budi nam svijest o postojanju dviju razina bogomaterinstva. Prva razina bogomaterinstva je ona fizička, svojstvena isključivo Mariji, a druga razina bogomaterisntva je ona duhovna koja je također postojala u Mariji – Marija je Bogorodica ne samo stoga što je Isusa nosila u krilu i što ga je fizički rodila, nego još Bogorodica i stoga što ga je još od ranije fizičkog začeća Boga začela svojom vjerom u svome srcu – ali koja može, a prema crkvenim ocima i mora, postojati i u nama. Mi ne možemo nasljedovati Mariju u onom prvom fizičkom značenju njezinog bogomaterinstva, ali je možemo i trebamo nasljedovati u rađajući Boga vjerom u vlastitom srcu. Sveti Augustin će od ova dva Marijina bogomaterinstva prednost dati upravo onom drugom, duhovnom: „Niti materinsko srodstvo ne bi koristilo Mariji – kaže on – da nije bila radosnija nositeljica Krista u srcu, nego u utrobi“. Čini se da je isto mislio i Isus kad je rekao: “Majka moja, braća moja – ovi su koji riječ Božju slušaju i vrše” (Lk 8, 21; usp. Mk 3, 31 sl.; Mt 12, 49). Zanimljivo je da nam, vjerojatno na istom tragu, današnje evanđelje uopće ne predstavlja Mariju toliko kao Isusovu fizičku majku, iako je jasno da je ona prisutna uz Isusa u toj dimenziji, koliko mu je važno naglasiti ovu duhovnu dimenziju njezinog bogomateristva koja se ističe u tvrdnji da Marija, „u sebi pohranjivaše sve ove događaje i prebiraše ih u svome srcu“.
Druga tema ovog dana je Svjetski dan mira koji se od 1967. na današnji dan slavi u svim katoličkim zemljama. U svojoj poruci za ovogodišnji 45. svjetski dan mira pod naslovom “Odgajati mlade za pravdu i mir”, papa Benedikt XVI. nas poziva da u godinu pred nama gledamo s povjerenjem. On se obraća najprije mladima, jer su oni ti koji „svojom poletnošću i svojim idealizmom, mogu pružiti novu nadu svijetu“, ali se obraća i roditeljima, obiteljima, odgojnim i obrazovnim sastavnicama, kao i svima onima koji su odgovorni za razna područja religijskog, društvenog, političkog, ekonomskog, kulturnog života, kao i medijima, pozivajući ih da njihovo djelovanje i odgoj bude takav „da se mladima poruči da cijene pozitivnu vrijednost života te se tako u njima probudi želju da svoje živote utroše u služenju dobru.“ Papinu poruku možete u cijelosti pronaći na adresi: http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&;ID=138029. Isplati se pročitati! Sve one kojima na srcu leži mir papa na kraju svoje poruke poziva: „Ujedinimo svoje duhovne, moralne i materijalne snage, da bismo “odgajali mlade za pravdu i mir.” Da je taj poziv nešto što je vrlo hitno provesti i na našem dubrovačkom području govore alarmantni podaci o stanju naše mladeži kad su u pitanju noćni izlasci, ispijanje alkohola, a vjerojatno i uzimanje droge, po našim parkovima i način zabavljanja po disko klubovima, mladeži kojoj se za zabavu nude tzv. Noći gladijatora, kao da i bez toga, ili možda i zbog toga, u ovom gradu, među našim mladima, a i u našim obiteljima, nema i previše nasilja. Do mene dopiruz vijesti da na našim ulicama i po prostorima za zabavu ima ne samo nasilja, nego i istinskog premlaćivanja i vrlo pogubne zavjere šutnje o tome među mladima, i ne samo njima, a što dovodi u pitanje ne samo trenutnu sigurnost naše djece i mladih, koja je vrlo ugrožena, nego i budućnost ovog grada i biskupije. Ukoliko nam djeca budu upropaštena, ukoliko nasilje i alkohol, nemoral i prostakluk zavladaju našim ulicama – takve pojave nemaju nacionalnost – nećemo imati budućnost. Ovomu možemo pridružiti i brojne prometne nesreće s najtežim posljedicama koje su usko povezane s ovakvim neodgovornim stilom života, slobodom koja smatra da je sve dozvoljeno, a pred kojima svi, i političke vlasti ovoga grada i županije, pa i državne institucije, i Crkva i odgojne ustanove, a nažalost najčešće i sami roditelji, sliježu ramenima i zakapaju glavu u pijesak, a podignu je kad je već kasno, kad se pogubnost takvog stila života obori na njih i pokuca na njihova vrata. Tome bismo svi mi konačno morali stati na kraj, a papa nam je u ovoj poruci svima dao prava usmjerenja.
Treća tema današnjeg dana je Nova godina. Tu temu u današnjoj liturgiji osobito izražava svečani svećenički blagoslov iz prvog čitanja koji je u svojim željama da nas Gospodin blagoslovi i čuva, da nas svojim licem obasja i milostiv nam bude i da svoj pogled na nas svrati i mir nam donese, uključio sve ono najbolje što danas, na Novu godinu i Dan mira, možemo poželjeti jedni drugima. S istim tim željama i ja, vam i vašima, osobito našim mladima koji nam svima trebaju biti više na srcu, a koji su izgubljeni u svijetu relativizma i krivog poimanja slobode, želim sretnu i blagoslovljenu, mirom i zadovoljstvom ispunjenu, novu 2012. godinu.
Uz ovo razmišljanje prilažem ikonu Bogorodice koju mi je poklonio episkop Zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije. Činim to ne samo zbog toga što je to lik Bogorodice koju danas slavimo, nego i zbog simbolike koju taj poklon izražava povezano uz Dan mira – to je bio posjet pomirenja, a i obojica smo rođeni 1967. kad se počeo obilježavati Dan mira – te povezano uz Novu godinu kao simboliku novog početka dijaloga i molitve za jedninstvo među našim Crkvama.