U Blatu na otoku Korčuli sestre Kćeri Milosrđa TSR sv. Franje su na blagdan Preobraženja Gospodinova, 6. kolovoza proslavile redovničke svečanosti.
Svečanost je započela u prostorijama samostana gdje je uime sestara koje su slavile 50. obljetnicu (s. M. Silvana Milan, s. M. Leonila Fistrić, s. M. Bogdana Perić i s. M. Edita Zeko) riječ zahvale izrekla s. M. Silvana Milan. Potom je s. M. Emila Barbarić, provincijalna predstojnica, svim sestrama svečaricama izrekla svoju radost, zahvalnost i molitvu za njihovo posvećenje Gospodinu. Nakon toga sestre su se, pjevajući, uputile u procesiji prema svetištu bl. Marije Propetog Isusa Petković gdje je euharistijsko slavlje predvodio p. Mihály Szentmártoni, isusovac. U koncelebraciji su bili svećenici: fra Šimun Romić, don Božo Baničević, don Stipe Kordić i o. Zlatko Žuvela.
U svojoj propovijedi p. Szentmártoni se osvrnuo na blagdan Preobraženja, tj. kako se evanđeoski prizor može shvatiti kao temeljni model našeg kršćanskog bića, a još više, kao osnovni model redovničkog poziva. Događaj Preobraženja je raščlanio u pet slika koje je objasnio: „Prva slika: Isus poziva k sebi trojicu od svojih učenika, Petra, Jakova i Ivana. To znači, da nisu svi učenici mogli biti nazočni, već samo oni koje je Isus izabrao i pozvao. Možemo promisliti, da će točno ova trojica izabranih učenika biti svjedokom Isusove agonije u Maslinskom vrtu. Druga slika: Isus ih je odveo na visoko brdo. Ovdje uglavnom mislimo na brdo Tabor, koje doduše nije previsoko, ali je teško pristupačno. Bitno ovdje nije brdo, već činjenica da je Isus na neki način izdvojio ove ljude iz svakodnevnice i odveo ih na usamljeno mjesto, da se tamo mole. Brdo je naime, u Svetom pismu uvijek mjesto molitve i Božje objave. Mojsije je na Sinajskom brdu dobio Deset zapovijedi. Treća slika: Isus je tri učenika odveo na brdo zato, da budu sa njime. Središnji lik je ovdje Isus, a ne učenici, koji još ni ne znaju kamo ih Isus vodi i zašto, ali se pouzdaju u njega i slijede ga. Četvrta slika: Isus se pred njima na brdu pokazuje u proslavljenom liku. To znači da su učenici ugledali jedno novo lice Isusovo, koje je do tada bilo skriveno od njih. Peta slika: Poslije čudesnog prizora, Isus svoje učenike vraća u dolinu, u svakodnevni život.“ Ovih pet slika putokaz su za kršćanski i redovnički život, kazao je propovjednik te to detaljnije objasnio.
Tajna ustrajnosti: vjerovati u mladenačke ideale
Govoreći dalje o jubileju pet sestara koje slave 50. obljetnicu zavjeta te obnovi zavjeta mlađih sestara propovjednik se zapitao o tajni ustrajnosti starijih sestara u njihovom zvanju. Za odgovor je ponudio primjer triju mudraca iz evanđelja koji su ugledali jednu zvijezdu za koju su vjerovali da je znak novorođenog kralja. „Krenuli su za zvijezdom, no kad su stigli u Jeruzalem kralju Herodu, zvijezda je nestala. Možemo si zamisliti da su se ljudi rugali kraljevima, kako su se prevarili, bolje bi bilo da se vrate odakle su došli. Međutim, kad unatoč tome krenuli su dalje, jer su vjerovali u istinitost zvijezde koju su ugledali, zvijezda se ponovo pojavila. Možemo se zamisliti njihovu radost. I stvarno, zvijezda ih je odvela do onoga kog su tražili: do Isusa. Tajna njihove ustrajnosti je bila u tome da su vjerovali u zvijezdu“, objasnio je p. Szentmártoni i nastavio: „To je tajna i naše ustrajnosti u redovničkom životu. Na početku kad smo krenuli, mi smo ugledali jednu zvijezdu, jedan ideal za koji smo vjerovali da dolazi od dragog Boga. Krenuli smo za tom zvijezdom. Možda je bilo i teških momenata, kad nam se činilo kao da oblaci pokrivaju zvijezdu. Ali smo išli dalje, jer smo vjerovali u zvijezdu svoje mladosti. U jedno nikad ne smijemo sumnjati: u ideale naše mladosti, u prvu ljubav, u prvo oduševljenje, jer tada je govorilo srce, a ne samo um. Pjesnik Kranjčević je rekao teške riječi: ‘Mrijet ti ćeš kada počneš sam u svoje ideale sumnjati.’“
Redovnički život: automobil i šofer
Postavljajući pitanje o garanciji ustrajnosti mlađih sestara, propovjednik je kazao kako neki smatraju da je tajna uspješnog redovničkog zvanja u discipliniranosti života. Neki su to činili pa nisu ustrajali do kraja, a ustrajali su neki koji su živjeli „neuredno“, što zbog posla, što zbog karaktera, primijetio je. Prema ovom mišljenju ustrajnost je djelo našeg zalaganja i naših kreposti. Drugi misle da je tajna uspješnog redovničkog zvanja u ustrajnosti u poniznosti, u povjerenju u Božju milost, odnosno da je ustrajnost isključivo djelo Božje.
Tražeći sklad između ova dva stava propovjednik je dao primjer koji se u njemu iskristalizirao kroz njegovih pedeset i šest godina u Družbi Isusovoj. „Redovnički život je kao voziti automobil. Da bi se dobro vozilo, potrebne se četiri stvari, a to su: automobil, gorivo, obnovljena vozačka dozvola i poštivanje prometnih znakova, te je te međusobne odnose objasnio.
Na kraju je kazao kako su svi još na putu koji nije uvijek bez opasnosti te zahvalio Bogu za čuvanje na tom putu.
Tijekom euharistijskog slavlja sestre privremenih zavjeta s. M. Marija Oreb, s. M. Danijela Bago, s. M. Zrinka Vuković, s. M. Anamarija Vuković i s. M. Kristina Injić obnovile su zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti u ruke provincijalne predstojnice.
Nakon obreda polaganja redovničkih zavjeta, sestre slavljenice 50 godina zavjeta su pred provincijalnom predstojnicom obnovile svoje predanje Bogu.
Poslije euharistijskog slavlja s. M. Emila Barbarić zahvalila je predvoditelju euharistijskog slavlja, svećenicima, sestrama, roditeljima, rodbini i prijateljima sestara svečarica. Pozvala je na proslavu, koja se nastavila za obiteljskim stolom.
s. M. Juliana Beretić