Redovnički dan u Dubrovačkoj biskupiji proslavljen je u subotu 26. siječnja, nešto ranije od uobičajene proslave na Svijećnicu jer se tog dana u biskupiji počinje proslava njezinog zaštitnika sv. Vlaha, predavanjem u dvorani Ivana Pavla II. i misom u katedrali.
Glavni predavač bio je bibličar dr. fra Ivan Dugandžić, a govorio je o temi: “Redovnici i redovnice – svjedoci vjere u Godini vjere.” Predavač se osvrnuo na Drugi vatikanski koncil kao i dokumente Učiteljstva koji naglašavaju upravo potrebu svjedočenja kršćanstva kao najučinkovitijeg navještaja evanđelja. Stavljajući naglasak na svjedočenje kao temelj poslanja redovnika dr. Dugandžić je naglasio da „je pitanje vjernosti redovnika i redovnica svom poslanju, te pitanje snage njihova svjedočenja, važnije od pitanja hoće li redovničke zajednice preživjeti sve očitiju krizu zvanja ili će nestati. Jer, ako naš život ne odiše radosnim svjedočenjem evanđelja, nismo ni potrebni Crkvi i svijetu.“
Usporedio je pojam svjedočanstva u Starom zavjetu i Novom zavjetu, naglašavajući da je u Starom zavjetu naglašeno neosobno svjedočanstvo za nešto, neku činjenicu ili istinu, u Novom zavjetu prevladava svjedok u smislu osobnog uvjerenja i spremnosti braniti to uvjerenje sve do žrtve vlastitog života.
Istaknuo je povezanost svjedočenja i nove evangelizacije: „Pitajući se kako danas u Crkvi i svijetu provesti novu evangelizaciju, nužno je ponajprije okrenuti se biblijskim svjedocima i u njima tražiti nadahnuće i poticaje. Potrebno je ponajprije shvatiti da se vjera rađa samo svjedočenjem. Do prihvaćanja vjere neće dovesti ni umno dokazivanje, ni filozofski napori da se dokaže Božja egzistencija i njegovo djelovanje, kao ni povijesni dokazi tko je bio Isus i što je htio.“ Kazao je da u vremenu žestoko suprotstavljenih mišljenja i uvjerenja, kada se svaki govor dočekuje u najmanju ruku sa skepsom i nevjericom, a često i pravim cinizmom, snagu uvjerljivosti ima još samo svjedočanstvo autentičnog života. A to znači da nova evangelizacijama u uvjetima suvremenog svijeta nije moguća prepričavanjem onoga što su činili i govorili prvi svjedoci evanđelja, ma kako se to mudro i vješto činilo. Njih je potrebno nasljedovati, što znači iz ljubavi prema Kristu nepodijeljenim životom služiti evanđelju, ljubeći istodobno svoj redovnički i svećenički poziv i prepoznavajući potrebu današnjeg čovjeka za Bogom.
Redovnici i redovnice zatim se okupili u crkvi sv. Vlaha gdje je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić blagoslovio svijeće te su se u procesiji i s upaljenim svijećama uputili u katedralu na slavlje euharistije.
U propovijedi se biskup, budući da se slavio spomendan sv. Timoteja i Tita, osvrnuo na dio Pavlove poruke upućene Timoteju u kojoj Pavao kaže: „Raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi po polaganju mojih ruku. Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora. Ne stidi se stoga svjedočanstva za Gospodina našega, ni mene, sužnja njegova. Nego zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Boga.“, te kazao: „Dan posvećenog života i sve ono što on u sebi uključuje, nije ništa drugo doli dan u kojemu su osobe posvećenog života pozvane raspiriti onaj milosni dar Božji koji su dobili u redovničkom zavjetovanju – ne umanjujući važnost onog što su osobe posvećenog života dobile u svojim obiteljima od svojih Loida i Eunika kojih je, nažalost, sve manje – a sve zato da bi, bez obziran na povijesne okolnosti i različite unutarnje i izvanjske uvjetovanosti, mogli bez bojažljivosti, snažno, u ljubavi i razboritosti, svjedočiti za Gospodina, ne stideći se osnivača vlastitih redova i karizmi vlastite redovničke zajednice, nego se zlopateći za evanđelje, kao i oni u svoje vrijeme, a zajedno s drugima u istom poslanju danas.“
Naglasio je da evanđelje danas, kao i jučer, ima potrebu za ljudima – redovnicima i redovnicama, ali i drugim vjernicima – koji će povezani u vjeri i zajedništvu s drugima u svoje poslanje ugraditi sebe i svoje živote, te nastavio: „Ono, evanđelje, ima, danas kao i jučer, potrebu i za osobama posvećenog života, kao za svima nama koji se možemo prepoznati u dvanaestorici, sedamdeset dvojici, Pavlu, Timoteju i Titu, a u njima se na svoj način i u svojim okolnostima mogu prepoznati svi kršćani, koji će uskladiti svoj život s evanđeljem, živjeti po evanđelju i, opet svatko na svoj specifičan način, živjeti ono što im evanđelje savjetuje.“
U sklopu propovijedi biskup Uzinić, kao predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života, pročitao je ovogodišnju zajedničku poruku za Dan posvećenog života Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života i Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica.
Osobe Bogu posvećenog života su za vrijeme euharistijskog slavlja također obnovile svoje redovničke zavjete. Pjevanje je animirao zbor sestara dominikanki iz Korčule, a predstavnici redovničkih zajednica molili su zazive molitve vjernika.
Na završetku je riječi zahvale sudionicima i organizatorima uputio predstojnik Vijeća za posvećeni život fra Stanko Dodig.