Blagdan sv. Antuna svečano je proslavljen u nedjelju, 13. ožujka u franjevačkoj crkvi Male braće gdje su se okupila djeca s roditeljima ili drugim odraslim osobama kako bi primila blagoslov po zagovoru Sveca svega svijeta, te svečanim večernjim misnim slavljem koje je predvodio fra Nediljko Jerkan. Moćima sv. Antuna podijeljen je blagoslov vjernicima na kraju mise. Isti blagoslov s posebno okićenog i uređenog oltara sv. Antuna dobili su i svi koji su sudjelovali na svečanosti blagoslova djece i cvijeća koju je predvodio gvardijan samostana fra Veselko Grubišić.
Propovjednik je podsjetio na život sv. Antuna naglasivši kako je on tako živio da je u samo pedeset i pet godina svoga zemaljskog života postigao svetost i postao kasnije zaštitnikom mnogih država, gradova i župa. Njegova majka ga je voljela ne samo kao svog sina nego i tako da ga je predala u Božje ruke. On se posvetio molitvi i studiju. Ispričao je i kako je tekao Antunov put prema franjevaštvu i opisao Antunovo upoznavanje sa sv. Franjom koji ga je, kad ga je čuo kako propovijeda, prepoznao kao osobu koja može biti propovjednik franjevačkog reda i naučitelj cijele ondašnje Europe.
„Mi često planiramo nešto, a Bog drugačije odredi nego što smo mi planirali“, poručio je propovjednik ilustrirajući to primjerom života sv. Antuna. Kazao je i kako je sv. Antun živio ono što je propovijedao. Bog je činio čuda na njegove riječi, a on je ostao ponizan govoreći da ono što govori nije njegova nauka nego onoga koji ga je poslao.
Poručio je vjernicima da ono što od sv. Antuna i sv. Franje trebaju naučiti su „poniznost, dobrota, jednostavnost“.
Predvoditelj slavlja u propovijedi je podsjetio i na blagdan sv. Antuna 1437. godine, u vrijeme kada je harala kuga od koje su mnogi umirali. O tom događaju ostao je zapis u kojem, uz ostalo, stoji kako je na sjednici 24. svibnja 1437. godina zaključeno da čitava vlada sudjeluje u crkvenim obredima u franjevačkoj crkvi 13. lipnja, na dan sv. Ante. Da bi ih ovaj svetac svojim zagovorom spasio od kuge ujedno su odredili da se napravi slika lika sv. Franje i lika sv. Ante, a između njih slika grada Dubrovnika. To je trebalo nositi u procesiji dok se budu pjevale litanije. A Veliko vijeće naknadno će odlučiti na koji će se način ubuduće slaviti dan sv. Ante.
Ništa od toga do danas nije sačuvano u praksi ovoga života, nastavio je propovjednik te ustvrdio kako nema mudrosti bez Božje mudrosti i kako čovjek ne može opstati kao čovjek jer je vezan uz Boga, svoga Stvoritelja.
„Bog čuje sve što smo izgovorili, a i ono što nismo izgovorili. Bog iz našeg srca čuje naše vapaje“, kazao je ispovjednik Jerkan te primijetio kako su svi okupljeni tu došli s nekom željom, prošnjom. „Ako nas itko razumije Bog nas razumije.“ A sv. Ante i drugi sveci neka mole za nas, zaključio je.
U molitvi vjernika vjernici su pjevanjem koje je predvodio fra Vito Smoljan odgovarali na molitvene zazive, a liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti zbor Male braće pod vodstvom profesora Emila Pešeka. Na kraju mise izmoljena je i posebna molitva sv. Antunu.
Ususret blagdana sv. Antuna kod Male braće se molila pobožnost Trinaest utoraka u čast sv. Antuna, a također je priređena devetnica uoči blagdana. Na sam blagdan bilo je više misa u franjevačkoj crkvi. Štovatelji sv. Antuna mogli su sudjelovati na slavljima ne samo u prostoru crkve nego i iz klaustra samostana. U klaustru je također bio postavljen kip sv. Antuna ispred kojeg su se vjernici zaustavljali u osobnim molitvama i palili svijeće.
Angelina Tadić
