U Splitu je krajem kolovoza svečano otvorena Galerija slika hrvatske dijaspore fra Rafael Romić, u Franjevačkom samostanu svetog Ante na Poljudu. Na otvorenju su govorili Branko Franchesci, ravnatelj Galerije umjetnina u Splitu, fra Bernardin Škunca, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima te sam inicijator i skupljač zbirke fra Rafael Romić.
Fra Rafael je, kao veliki štovatelj umjetnosti prepoznao bogatstvo umjetničkih djela koje postoji među umjetnicima u iseljeništvu pa je godinama skupljao njihove radove. Dio njih je već bio izložen u Hrvatskoj matici iseljenika Dubrovnik, da bi zatim bio prebačen u Split gdje fra Rafael odnedavno živi. Uređenje postava je posredstvom HMI Split vodio Branko Franchesci, ravnatelj Galerije umjetnina u Splitu, koji je na otvorenju izrazio zadovoljstvo što je imao prilike sudjelovati u ovom projektu. Čestitku subratu Romiću uputio je provincijal Bilokapić među ostalim kazavši kako se raduje otvaranju galerije koja je znak njegove umjetničke duše koja traga za lijepim, dobrim i svetim. Prigodnim riječima i zahvalom nazočnima se obratio i gvardijan samostana sv. Ante na Poljud fra Anselmo Stulić.
S puno emocija inicijator prikupljanja zbirke Romić govorio je o svom životu izvan domovine, o ljubavi prema umjetnosti, o izlaganju tih istih radova u Dubrovniku u galeriji Hrvatske matice iseljenika, 2013. i 2017. godine kad su izložene skulpture iz njegove zbirke umjetnina. Zahvalio je voditeljicama podružnica Hrvatske matice iseljenika Split i Dubrovnik Branki Bezić Filipović i Maji Mozara na svekolikoj pomoći oko realizacije ovog projekta, a jednako tako provincijalu Bilokapiću.
Otvaranje galerije slika, ujedno i samostanske multimedijalne dvorane, pjevanjem je popratio zbor Školskih sestara sv. Franje-Lovret iz Splita skladbom maestra don Šime Marovića na stihove „Brate, protivni vjetre“ fra Rafaela Romića te drugim pjesmama.
Događaj je izazvao veliko zanimanje javnosti, ali i umjetničkih snaga Splita, pa su bili nazočni kipari Kuzma Kovačić i Kažimir Hraste, te slikar Matko Trebotić.
Skoro svaka slika izložena u ovom stalnom postavu od 44 djela, ima svoju priču. Na neki način je pokriven skoro cijeli iseljenički svijet, jer su neka djela nastala u Europi, a neka u Južnoj i Sjevernoj Americi. Predstavljeno je ukupno 12 autora od kojih su Anton Cetin i Ante Sardelić iz Kanade. Izloženo je dvadesetak Cetinovih grafika, na temu Eve i preporođene Hrvatske. Europa je predstavljena radom Bistre Barice Semen iz Njemačke, te s dvije grafike Pedra Marune iz Španjolske. Ostatak slika nastao je u Parizu, a naslikali su ih Kemal Šećirbegović, Biserka Gal, te Virgilije Nevistić i Miroslav Kraljević, čiji je crtež čak prepoznao carinik kada su ga donosili preko granice, kako je u svom govoru kao kuriozitet istaknuo Franceschi. Izložena su također djela Zdravka Dučmelića iz Argentine i Vickovića iz Venezuele. U svom govoru fra Rafael se naročito osvrnuo na newyorkška ulja na platnu Josipa Crnoborija. To je bilo iz sentimentalnih razloga, jer je na jednoj od njih slikar portretirao fra Rafaela osobno s, tada njegovom starom i bolesnom, majkom. Izložen je i Crnoborijev portret fra Marijana Zlovečere, koji je bio utemeljitelj crkve za Hrvate u Buenos Airesu, a zatim i u Johannesburgu.
Krajnji je cilj da ovaj stalni galerijski prostor uđe i u turističku mapu grada Splita, što po svojoj vrijednosti i po stručno osmišljenom postavu svakako zaslužuje.
Tekst i fotografije:
Branka Bezić F/Maja Mozara
