Misa zadušnica i sprovodni obredi za don Jerka Pejića, svećenika Dubrovačke biskupije koji je preminuo prije dva dana, bili su u župnoj crkvi sv. Petra i na groblju Boninovo u subotu 24. siječnja.
Opraštajući se od svećenika svoje biskupije, dubrovački biskup mons. Mate Uzinić je na početku misnog slavlja izrazio sućut obitelji, rodbini i prijateljima, ali i svima koji su na bilo koji način bili povezani s don Jerkom. Pokopu su, uz subraću svećenike i redovnike, nazočila pokojnikova braća Ivo i Branimir s obiteljima.
U svojoj emotivnoj propovijedi biskup je povezao evanđeoski odlomak i život don Jerka, kazavši da navedeno evanđelje „pokazuje jedan školski primjer dvaju suprotstavljenih mentaliteta: onog mentaliteta koji se dariva bezrezervno i kojeg predstavlja Isus Krist, a ovaj svijet od tog mentaliteta živi, mi živimo jer među nama ima ljudi koji su spremni sebe darovati, počinjući od samog trenutka darivanja života sve do ostalih i drugog mentaliteta koji sve želi zadržati za sebe, kojemu je stalo samo do svog imena, a kojeg predstavlja Isusova rodbina i koji je mentalitet koji je sve prisutniji u našem društvu i zato ovo naše društvo polako izumire.“ Biskup je don Jerka prepoznao u mentalitetu darivanja, istovremeno ga prepoznajući i u pjesmi grkokatoličkog svećenika Jovana Hranilovića „Oj, vi gorski svećenici, neshvaćeni mučenici“, kazavši da don Jerko iako nije bio „gorski svećenik“, bio je „otočni svećenik“ s obzirom na 28 godina i 6 mjeseci koje je proveo kao župnik na Lastovu. Posjetio je i na teška vremena na Lastovu u vremenu njegove službe s obzirom na prisustvo vojske na tom otoku. Naglasio je da je don Jerko bio čovjek molitve, a također i čovjek koji se za svoju dob veoma dobro snalazio s tehnikom, spomenuvši zanimljivost da osim što je na Lastovu „popravljao duše“, istovremeno je i popravljao satove. Biskup je na kraju postavio pitanje je li se sve to isplatilo, te dao odgovor: „Da, isplatilo se. On je naš ‘veliki svećenik budućih dobara’ o kojemu smo slušali u čitanju. Don Jerko u to usprkos svim poteškoćama i nekim našim nerazumijevanjima nikad nije sumnjao. Padao je i ustajao. Išao je naprijed, ne dozvoljavajući ničemu i nikome da ga obuzda u nasljedovanju Isusa Krista nego je hrabro išao naprijed slijedeći Isusa u ludosti križa u kojem mi prepoznajemo znak i sredstvo spasenja.“ Na kraju se obratio i samom pokojniku: „Dragi don Jerko, hvala Vam za sve naše razgovore, sve Vaše osmjehe – svaki put se smijao i bio radostan – za Vaše savjete. Hvala Vam što ste bili s nama i među nama, oprostite što smo Vam ponekad bili ‘Isusova rodbina’, a Isus neka Vam dade udio u svom uskrsnuću. Počivajte u miru Božjemu.“
U ime svećenika Dubrovačke biskupije od pokojnog don Jerka oprostio se generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. dr. Petar Palić kazavši da „svaka smrt, svaki rastanak od ljudi s kojima smo bili povezani nije trenutak govora i nabrajanja životnih postaja osobe od koje se rastajemo, nego trenutak sjećanja na tu osobu i zahvala za dar života, osobito za dar života te osobe s kojom smo dijelili određeno vremensko razdoblje.“ Kazao je da je don Jerko veći dio života proveo služeći na otocima, jer osim 28 godina na najudaljenijem otoku Dubrovačke biskupije, na Lastovu, služio je i 13 godina na Koločepu na kojem nije živio, nego je povremeno tamo odlazio. Dodao je da je don Jerko u tim teškim godinama svoju svećeničku službu vršio posvećujući narod, slaveći sakramente, osobito euharistiju koja je i njemu bila izvor snage u tim uvjetima, pripremao djecu i mlade na sakramente, i propovijedao Riječ Božju.
Župnik don Ivica Pervan pročitao je izraze sućuti koje je uputio mons. dr. Želimir Puljić, bivši dubrovački biskup, a sada zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije.
Don Jerko Pejić je rođen u Sovićima, BiH, 16. siječnja 1931. godine. Gimnaziju je pohađao u Rumi, Dubrovniku i Splitu, a teologiju u Splitu. Za svećenika je zaređen u Dubrovniku 25. rujna 1955. Svoju pastoralnu službu započeo je u kolovozu 1956. kao bilježnik u Biskupskom Ordinarijatu i istovremeno je upravljao gradskim crkvama Gospe Karmelske, sv. Nikole i sv. Roka. U kolovozu 1957. imenovan je upraviteljem župe Zaton. U Zatonu ostaje do 1965. kada biva imenovan župnikom na Lastovu. Župničku službu na Lastovu vršio je do 26. studenog 1993. godine. Od 1993. pa do svog umirovljenja u rujnu 2006. pastoralno je skrbio za župu na otoku Koločepu. Preminuo je 22. siječnja 2015. u svećeničkom domu u Dubrovniku, a pokopan je 24. siječnja u svećeničku grobnicu na gradskom groblju Boninovo.
Šime Zupčić