Sprovodni obredi i misa zadušnica za s. Imakulatu (Milevu) Žuvelu održani su u utorak 9. prosinca na Dančama u Dubrovniku. Sestra Imakulata preminula je 5. prosinca u 96. godini života i čak 78. godini redovništva, a u kojima je vršila razne službe uključujući i službu vrhovne poglavarice Družbe.
Misu je predvodio gvardijan franjevačkog samostana Male braće fra Veselko Grubišić, a sprovodne obrede katedralni župnik don Stanko Lasić.
Od s. Imakulate se oprostila časna majka s. Ružica Barić. U svom govoru kazala je da „unatoč svim očekivanjima, prognoziranjima, svim predosjećajima, smrt dolazi iznenada i na nju se nikada ne možemo u potpunosti pripremiti. Osim što smrt dolazi iznenada, smrt donosi i bol, bol zbog rastanka s dragom osobom.“ Pitajući se što ostaje iza s. Imakulate, kazala je: „Ostaju samo oni koraci i djela koja je učinila iz vjere u Onoga koji nas prati cijelog života i koji nas nikad ne ostavlja, pa ni u smrti.“ Govoreći o s. Imakulati, posvjedočila je da je unatoč nemoći i dalje neumorno svjedočila svoje potpuno predanje Bogu. Na svako pitanje: „Kako ste?“, ona je odgovarala: „Kako Bog hoće!“ i odmah bi uzvraćala pitanjem: „A kako si ti?“ Time je, kako svjedoči s. Ružica, svima u svijest dozivala i neprestanu potrebu brige za drugoga, a svoju bolest i podnošenje potpune nemoći strpljivo je prihvatila kao put i način osobnog čišćenja kako bi već ovdje bila spremna za konačni susret s. Gospodinom.
Na kraju se s. Ružica obratila i s. Imakulati: „I na koncu hvala Vama s. Imakulata u ime svake sestre naše Družbe. Hvala na vjerodostojnom franjevačkom životu u radu i molitvi. Vjerujem da je Gospodin u Vama već prepoznao crte svojega lica i da Vas je uveo u puninu svojega života. Neka Vas Gospodin obdari vječnim mirom i radošću.“
Sestra Imakulata se rodila 30. travnja 1919. u Veloj Luci na otoku Korčuli, u kršćanskoj obitelji Ivana i Jake rođ. Lese. U Družbu sestara franjevki od Bezgrešnog začeća na Dančama stupila je 19. studenog 1931., stigavši, kako je sama zapisala, parobrodom. Putovanje nije bilo ugodno jer je more bilo valovito, piše s. Imakulata, ali se more smirilo i radost vratila kada je vidjela da je u luci čekaju sestre. Prve zavjete položila je 27. listopada 1937. na Dančama. Bilo je to vrijeme nakon što je zajednica kao samostalna ustanova pripojena franjevačkom redu pod nazivom “Družba sestara Bezgrešnog začeća III. reda sv. Franje”. Preuzeto je Pravilo trećeg samostanskog reda sv. Franje, kao temelj redovničkog života, i odobrene su i potvrđene prve Konstitucije Družbe. Na poziv franjevca o. Leonarda Ruskovića, 1938. godine, devet sestara odlazi u daleku Argentinu, gdje razvijaju odgojiteljsku djelatnost vodeći brigu o nezbrinutoj djeci u nekoliko zavoda. Među prvim sestrama koje su otputovale u Argentinu bila je i s. Imakulata. Djelovala je kao odgojiteljica u sirotištima. U La Plati, u Argentini 17. kolovoza 1943. položila je i svoje doživotne zavjete. Godine 1955. izabrana je za vrhovnu poglavaricu Družbe i tu funkciju je obavljala do 1965. godine. U petak 5. prosinca, čini se da je začula Gospodinov poziv „da se uputi Doma“, te se u ranim popodnevnim satima spremno odazvala i tiho se zaputila.
Š.Z.