Na Dušni dan u petak 2. studenog misu za pokojne dubrovačke biskupe, svećenike, redovnike, redovnice i sve vjernike posebice poginule branitelje i civilne žrtve Domovinskog rata u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike predvodio je dubrovački biskup Mate Uzinić.
„Svetost nije povlastica, nego zadatak, ona nije luksuz za pojedince, nego nužnost za sve. Suprotnost svecima nisu grešnici, i sveci su griješili, nego promašena i izgubljena osobnost. Onaj tko nije postao svet promašio je svoj život. Poziv na svetost je naše zvanje. Svetost je nužnost koje proizlazi iz same činjenice da smo ljudi jer kao ljudi pozvani smo na svetost i trebamo biti sveti. Jedino se u svetosti može u potpunosti ostvariti naš identitet bića stvorenih na sliku i priliku Božju,“ istaknuo je u uvodu propovijedi biskup Uzinić. Jučerašnja proslava Svih svetih kao i današnja proslava Dušnog dana pozivaju nas da na smrt ne gledamo kao na kraj svega, nego kao nastavak života koji smo počeli u krštenju, rekao je biskup te nastavio kako je smrt prirodni završetak zemaljskog života, ali ne i postojanja. „Mi se danas, zapravo, nalazimo u nekakvom shizofrenom stanju kad je u pitanju smrt. Dok, s jedne strane, znademo da postoji smrt i da je ona prirodan završetak našeg zemaljskog života, s druge se strane pravimo kao da nas se stvarnost smrti ne tiče. Zato se olako igramo i sa životom i sa smrću,“ ustvrdio je biskup i naveo brojne primjere: milijune žrtava totalitarnih sustava prošlog stoljeća, žrtve stravičnih zločina zakona o abortusu, tzv. pomognutoj oplodnji, u nekim zemljama i eutanaziji, „kojima smo sebi ponovno po tko zna koji put u ljudskoj povijest, uzeli za pravo odlučivati tko će živjeti, a tko umrijeti.“ Biskup je spomenuo i porast broja samoubojstava među najmlađima, neodgovornu vožnju, eksperimentiranje s drogama i alkoholom, nebrigu za zdravlje, razloge neplodnosti zbog koje se traži umjetna oplodnja itd. „Živimo uistinu u nekom čudnom vremenu, vremenu u kojem više nego ikad prije možemo biti svjesni svoje krhkosti, osobito stoga što danas ništa ne može biti skriveno, pa ni nečija smrti, ali i u vremenu u kojem se, više nego ikada do sada, čini da nas za sve to baš i nije puno briga. Kako drugačije shvatiti smrti, ne onu naravnu, starih i bolesnih ljudi koja je prirodna pojava i blagoslovljeni prijelaz iz ove doline suza u Božju vječnost, nego onu mladih ljudi koja se događa na svakom koraku kao posljedica pogrješnog stila života? Što, na primjer, reći o zabavama u kojima se igramo s vlastitim životom i životom drugih ili o premlaćivanjima na smrt slučajnih prolaznika zato što nam je to tako došlo?,“ upitao je biskup te kao kršćanski odgovor na pitanje smrti ponudio evanđeoski tekst koji govori o tome da je Očeva volja za svakog čovjeka život vječni. Krist je uklonio žalac smrti i čovjeku osuđenom na smrt povratio besmrtnost, istaknuo je biskup i dodao: „Mi koji u tu istinu vjerujemo ne smijemo bježati od svoje odgovornosti za život koji živimo, a koja se očituje u brizi i za naš osobni život i za život naših bližnjih, kao i u brizi i zalaganju za nepovredivost ljudskog života od njegovog začeća do naravne smrti. Ne smijemo se, međutim, zaustaviti na stvarnosti ovog života, jer ovaj život nije sve, smrt nije kraj. Jučerašnja svetkovina Svih svetih nas je pozvala da prijeđemo granicu smrti, a današnji spomen vjernih pokojnika da prešavši tu granicu izvršimo svoju obvezu ljubavi prema bližnjima, molitvom za našu preminulu braću i sestre kojima je potrebna naša molitva i blizina u ljubavi. Svetkovina Svih svetih i Dušni dan nisu, dakle, dani koji nas pozivaju da bježimo od života i slavimo smrt, nego su dani koji nas pozivaju da odgovorno živimo život kojeg imamo, svjesni da nakon ovog života ne slijedi kraj, nego novi život, vječni život.“
Angelina Tadić