Dr. fra Josip Sopta, bivši provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri, a sada župnik župe Marijinog Uznesenja u Rožatu u Dubrovačkoj biskupiji, tijekom svoje službe provincijala susreo se dva puta sa sadašnjim papom Franjom. Svoje svjedočanstvo o tim susretima, objavio je na župnim stanicama, a mi ga prenosimo u cijelosti.
„Uobičajeno je za naše franjevce da svoje provincijale i biskupe, koji dođu u Buenos Aires, odvedu i do kardinala Jorge Maria Bergoglia. On je kao isusovac osobito otvoren takvim susretima ne samo s biskupima nego i s nama provincijalima. Ranije je i sam bio isusovački provincijal. Naši fratri Jordan i Berislav Ostojić te Josip Peranić su u izvrsnim odnosima sa svim biskupima na području Buenos Airesa, osobito s nadbiskupom kardinalom Bergogliom.
Za oba moja posjeta Argentini, dok sam vršio službu provincijala, 2008. i 2011. posjetio sam kardinala Bergoglia. Ti susreti su bila više izraz poštovanja nego neki službeni razgovor, iako su se uvijek dodirnula pitanja važna za naše fratre i naš narod. Zaista je prirodno da nakon 12 sati leta i prijeđeni bar 12.000 kilometara čovjek ima i takvo zadovoljstvo. Kardinal je bio dobro upoznat s našim radom i Hrvatskom zajednicom u Argentini. I sam potječe iz sliče obitelji koje je s sjevera Italije došla iz ekonomskih razloga. O tome mi je nadugo pričao.
On što mi je ostalo u sjećanju je njegovo zapažanje o franjevačkom odjelu, habitu. Ja sam u habitu došao na taj susret u njegovu nadbiskupsku palaču na Plaza de Mayo u središtu grada. Kardinal mi je doslovce rekao da je franjevački habit jedina uniforma koju prihvaćaju Argentinci. Nijedna druga bila ona biskupska ili generalska ne može se usporediti s jednostavnim franjevačkim habitom. Možda se iz te simpatije rodilo ime novoga pape.
Uskoro sam imao prigodu iskušati snagu habita za vrijeme moga posjeta župi Jose Ingenieros i četvrti Forte Apache. Prije nekoliko godina je poznati televizijski novinar Goran Milić išao u posjet i toj četvrti ali se nije usudio iz sigurnosnih razloga ući dublje u tu urbanu divljini, gdje nema zakona. Župnik fra Berislav Ostojić i ja smo se u njegovu autu uputili upravo tamo. Pratili su nas čudni pogledi policajaca oboružanih dugim cijevima. I zaista smo prošli bez incidenta kroz te ulice pune izgorjelih auta, svakovrsnog smeća i velike bijede. Habit nas je spasio a ne osobna hrabrost.
Godine 2011. kardinal me pitao da dozvolim fra Berislavu neke usluge u nadbiskupiji. Bila mi je čast dopustiti svom fratru da mu pomogne. Nisam ni slutio tko će biti taj jednostavni čovjek s blagim osmjehom i toplinom u glasu i očima danas biti papa. Laus Deo.“
Angelina Tadić