Vjernici župe sv. Martina u Žuljani na poluotoku Pelješcu proslavili su u utorak 11. studenog nebeskog zaštitnika župe. Središnje koncelebrirano misno slavlje predvodio je župnik župe sv. Petra na Boninovu u Dubrovniku don Ante Burić.
U prigodnoj propovijed predvoditelje slavlja je govorio o tome što je uopće svetost. „Svetost, što često zaboravljamo, nije prvenstveno moralna kategorija“, kazao je župnik Burić i istaknuo: „Svetost je teološka kategorija.“ Pojasnio je kako svetost nije odgovor na pitanje kako osoba živi, nego zašto živi, kojim duhom se nadahnjuje i za koga se u svom životu opredjeljuje.
„U kršćanstvu se predugo, prečesto i previše govori o moralu kao o prihvatljivom i neprihvatljivom ponašanju. Poziv ‘Obrati se i vjeruj Evanđelju’ (koji je poziv na svetost) govori o promjeni stava, a ne o prihvatljivom ili neprihvatljivom ponašanju“, kazao je propovjednik i kao primjer naveo farizeje koji su se prihvatljivo ponašali i bili moralni ljudi, ali ih je Učitelj svejedno nazvao licemjerima koji ustima slave Boga, a srce im je daleko od njega. Dodao je tome primjer razbojnika koji je s Isusom bio razapet, a on je jedini čovjek za kojega je u Svetom pismu posvjedočeno da je u raju. On se nije moralno ponašao u životu, ali se opredijelio za Krista. On je u ostavljenom, popljuvanom, obespravljenom, golom i raspetom Galilejcu prepoznao Mesiju. Ovo nije poziv da se i mi ponašamo razbojnički i nemoralno, nastavio je, već je to „poticaj da se obratimo, napokon povjerujemo Evanđelju, te u svom životu, poput one dvojice učenika na putu u Emaus, susretnemo uskrslog Krista“.
Kao preduvjet za to jest rješavanje okova religioznog minimalizma koji podrazumijeva da kršćanin ide nedjeljom na misu, redovito se moli, nikom ne čini zlo i sl. Sve je to dobro i ispravno, ali nedovoljno, primijetio je propovjednik te poručio: „Ukoliko uistinu želimo biti radosni hodočasnici nade na putu prema Životu, ukoliko uistinu želimo napredovati na putu svetosti, sljedeći primjer sv. Martina, onda ne možemo biti pasivni. Naša vjera ne može biti sputana tradicionalizmom, kako to često biva, već bi ju trebali živjeti aktivno. Nije dovoljno, poput onog oholog farizeja koji stoji pred Bogom u Hramu, nabrajati: ja sam vjernik, katolik… Potrebno je da se naše opredjeljenje za Isusa koji je Krist, jasno vidi i očituje u našem svakodnevnom život. Naša vjera, treba biti ljubavlju djelotvorna.“
Objasnio je da će ona biti takva ukoliko vjernik u svakoj osobi koju svakodnevno susreće prepoznaje Božje lice te joj iskazuje poštovanje i ljubav, baš kako bi to činio samom Bogu. „ Kad bi samo malo više ovog postali svjesni, svi naši odnosi, sve naše zajednice, počevši od obiteljske, preko župne i biskupijske, do one društvene, bile bi puno bolje i kvalitetnije.“
Podsjetio je župnik Burić na Isusove riječi: „Ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?“ Zatim je istaknuo da onaj tko želi biti Isusov učenik i tko želi napredovati na putu svetosti treba sve prihvaćati, sve ljubiti, ni od koga ne okretati glavu. To nije lako ni jednostavno, ali drugog puta nema.
„Hodočasnici nade, na putu prema Životu u punini, možemo biti samo ukoliko ljubimo, prihvaćamo, od nikog glavu ne okrećemo. To je put svetosti kojim su kročili toliki prije nas tijekom ovih 2000 godina, to je put svetosti kojim toliki danas kroče, to je put svetosti kojim smo svi mi, pozvani ići“, zaključio je uz želju da ih sve na životnom hodočašću prati zagovor sv. Marina.
Nakon mise uslijedila je procesija s Presvetim kroz mjesto i povratak u crkvu gdje je predvoditelj slavlja podijelio blagoslov.
Na misi je suslavilo više svećenika Pelješkog dekanata, a župnik don Alen Keri je zahvalio svima na sudjelovanju. Pjesmom je župno slavlje uveličao mješoviti župni zbor,
Župa sv. Martina – Žuljana
