Objava nas je upoznala s postojanjem stvorenih duhovnih bića od kojih su neka dobra i zovemo ih dobrim anđelima ili samo anđelima, a druga su zla i zovemo ih zlim anđelima ili đavlima, sotonama. To što su jedni dobri, a drugi zli, nije posljedica njihove naravi, nego osobnog opredjeljenja za Boga ili protiv Boga. O tom opredjeljenju progovara ulomak iz Knjige Otkrivenja koji u tom opredjeljenju prepoznaje početak rata između dobra i zla, kroz borbu dobrih anđela na čelu kojih se nalazi Mihael i svojim imenom „Tko je kao Bog“ izražava motiv te borbe. Rat „na nebu“ je završen pobjedom dobrih anđela nad onim zlim anđelima za koje „ne bi više mjesta na nebu“, ali se nakon toga nastavio „na zemlji“: „Zbačen je Zmaj velik, stara zmija – imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi“. Mi ljudi smo u uvučeni u taj rat onog trenutka kad je taj „Zmaj veliki, stara zmija – imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta“ prevario naše praroditelje i naveo ih na grijeh. Makar smo tim izgubili Božje prijateljstvo, Bog nas nije ostavio pod vlašću Zmaja, nego nam je milosrdno pritekao u pomoć. I tako je započela povijest spasenja u kojoj su važnu ulogu imali i imaju anđeli kao Božji službenici i poslanici, a koja je svoj vrhunac imala u poslanju Spasitelja, jedinorođenoga Božjeg Sina i njegovoj otkupiteljskoj žrtvi na križu kad se dogodila konačna pobjeda nad Zmajem i njegovim anđelima. Posljedica te pobjede je dvostruka. ‘Na nebu’ je ponovno uspostavljen onaj poredak koji je trebao vladati od početka tako što će, kako Danijel to vidi u svom proročkom viđenju, Sinu čovječjem biti „predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici“. Posljedica te pobjede ‘na zemlji’ je naša mogućnost da postanemo dionicima te pobjede jer „zbačen je tužitelj braće naše koji ih dan i noć optuživaše pred Bogom našim. Ali oni pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svoga svjedočanstva“. Hoćemo li ili nećemo iskoristiti tu mogućnost koju nam Bog nudi, ne ovisi više o Bogu. On je u žrtvi svoga jedinorođenog Sina svoje napravio. “Vrata vjere” (Dj 14, 27) koja vode u život zajedništva s Bogom u njegovoj Crkvi uvijek su otvorena“, poručuje nam Sveti otac Benedikt XVI. na početku pisma kojim je proglasio Godinu vjere. Hoćemo li upotrijebiti „vrata vjere“ koja vode u zajedništvo s Bogom u njegovoj Crkvi“, hoćemo li ih otvrtiti ovisi isključivo o nama, o svakom od nas osobno, jer nas Bog svakog osobno poznaje i zove, traži od nas da se uključimo u zajednicu onih koji su njegovi, u Crkvu, da bismo vidjeli „otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega“ i bili sudionici one radosti i veselja na koju su pozvana „nebesa i svi nebesnici“.
Vjerujem da svi mi kao vjernici želimo upotrijebiti ‘vrata vjere’, proći kroz nih, ali i znam da nam to nije lako, da na nas vrebaju mnoga iskušenja. Koliko god da se u spasiteljskoj žrtvi jedinorođenoga Sina Božjega dogodila konačna pobjeda nad Zmajem i njegovim anđelima, Zmaj i njegovi anđeli nisu u potpunosti izgubili svoju moć i svoj utjecaj„na zemlji“, dapače čini se da je taj utjecaj sve veći. Kako inače shvatiti zla totalitarnih sustava dvadesetog stoljeća nacizma, fašizma i komunizma koji nas svojim zlom još truju i dijele? Kako razumjeti „grješne strukture“ zbog kojih ovu zemlju i narod nikako ne uspijevamo dovesti u Obećanu zemlju za što veliku odgovornost imamo i mi kršćani jer smo i mi upali u zamke tih „grješnih struktura“? Još više, kako razumjeti zakone koji se donose, ali i odgoj koji se uvodi u naše škole umotan u lijepe poruke i želje, a koji će nas još više učiniti robovima najprije sebe i svojih sebičnih želja, a onda i onih koji iza svega toga stoje i koji u svemu tome imaju svoje interese? O svemu ovome mi ne smijemo šutjeti, jer i šutnja je opredjeljenje. Budemo li šutjeli biti ćemo pred Bogom odgovorni. Osobito treba biti jasan naš govor o onome što se tiče vjere i morala, jer govor o vjeri i moralu nije nikakvo politiziranje s oltara, nego ispunjavanje naše pastirske dužnosti, a ona je da vjernike upozorimo na zlo i da im pokažemo dobro, da upozorimo na zakone koji su duboko nemoralni i na opasnost koje vrebaju, kao što, na primjer, vrebaju od uvođenja u škole tzv. Zdravstvenog odgoja koji našoj djeci, mimo vas roditelja koji imate izvorno, prvotno i neotuđivo pravo odgajati svoju djecu u skladu sa vašim ćudorednim i vjerskim uvjerenjima, želi ponuditi iskrivljen pogled na čovjeka i njegovu spolnost, umotan u lijepe poruke o zdravom životu, prevenciji ovisnosti i nasilničkog ponašanja. Moramo govoriti i osobito, moramo sami činiti da bi naše djelovanje bilo usklađeno s govorom. Zato nam treba sv. Mihovil i njegovi anđeli. Trebaju nam da nas zagovaraju i brane, da s našim potrebama „uzlaze“ Bogu i s Božjom milošću „silaze“ ponovo k nama, da bismo mogli odoljeti zlim anđelima i njihovom lukavstvu te postati dionici pobjede koja se dogodila „krvlju Jaganjčevom i riječju svjedočanstva“. Osim njihove pomoći koja, uvjeren sam, neće izostati, treba nam još nešto što je daleko važnije, a to je naše jasno opredjeljenje, u otvorenosti milosnom djelovanju Duha Svetoga, za Boga Oca i njegovog jedinorođenoga Sina koji se utjelovio u Isusu Krista, jedinom posredniku između Boga i ljudi, za Jednu, Svetu, Katoličku i Apostolsku Crkvu u kojoj su nam „vrata vjere“ koja vode u zajedništvo s Bogom uvijek otvorena. Ovo zapravo znači staviti sebe i svoj život na stranu dobra, tj. osobno se uključiti u onu iskonsku borbu koju je sv. Mihovil sa svojim anđelima započeo „na nebu“, koja se nastavlja odvijati „na zemlji“, a po kojoj će svi oni koji su na strani Sina Čovječjega, Pomazanika, Krista, izvojevati konačnu pobjedu.
Ostaje nam za zapitati jesmo li se opredijelili za dobro, odnosno za Boga i služenje Bogu ili za zlo, odnosno protiv Boga i služenja Bogu? I što to u svakodnevici znači to opredijeliti se? Možda nam u odgovoru na ovo drugo pitanje može pomoći Natanael iz današnjeg evanđelja, a ako saznamo taj odgovor znati ćemo odgovor i na prvo pitanje. Tko je, zapravo, Natanael? On je netko koga Isus pozna kao „istinskog Izraelca, u kome nema prijevare“, a poznaje ga zato što ga je vidio prije nego li ga je Filip pozvao, dok je „bio pod smokvom“. Ono biti „istinski Izraelac“ i ovo „biti pod smokvom“ su sinonimi, jer smokva je simbol Obećane zemlje kojom teče med i mlijeko, ali oni su i odgovor na pitanje što to znači opredijeliti se za dobro, odnosno za Boga i služenje Bogu. To danas, kao i u Natanaelovo vrijeme, znači biti „istinski Izraelac“, odnosno „biti pod smokvom“, a što se može prevesti u ono biti dobar čovjek, kršćanin i katolik koji će kao takav biti prepoznat od Isusa. I biti ili ne biti takav, znači biti ili ne biti opredijeljen za dobro, za Boga, bio ti majka ili otac, supruga ili suprug, kći ili sin, djevojka ili mladić, baka ili djed, a opet svatko od nas u svom vlastitom zvanju ili zanimanju, a što uključuje i ono moje biti biskup, i ono tvoje svećenik, redovnica, redovnik, sjemeništarac, bogoslov, radnik, poslodavac, političar, da i političar jer je i politika zvanje na koje su pozvani kršćani, i novinar, da i novinar je zvanje za vjernike iako se čini kao da to i nije tako, bar kad su u pitanju javni mediji i vodeći mediji u Hrvatskoj. Ovo je ono što olako zaboravljamo! Mislimo da je moguće, ali nije, služiti Bogu i slijediti svoje osobne interese, biti katolik, a onda uz to misliti, govoriti i činiti ono što mi se sviđa, dignuti ruku za nešto što se protivi moralnom učenju Crkve kojoj pripadam, pisati ono što je naručeno jer je – kako kažu zastupnici radikalnog ateizma koji je sve očitije prisutan u nekim napisima protiv Crkve koje u posljednje vrijeme čitamo – u borbi protiv religije kao izraza „najprimitivnijeg ljudskog praznovjerja“ dopušteno služenje prljavim metodama (The God Delusion), ma da je, a u konačnici se sve svodi na to, moguće nastaviti bezbrižno živjeti u „raju zemaljskom“ i istovremeno po nagovoru starog lukavog neprijatelja „imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta, posegnuti za plodom sa „stabla spoznaje dobra i zla“ samo zato što je „dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno“.
Nadam se da ćemo razotkriti zamku u koju nas, sada s novim i sofisticiranim metodama navodnog napretka i pseudoznanstvenosti, ponovo pokušava uvući „stara zmija – imenom Đavao, Sotona, zavodnik“ i da ćemo se opredijeliti za onu stranu na kojoj je sv. Mihael, a to je zapravo strana Sina čovječjega, Pomazanika, Krista koji nam je otvorio nebo i nad kojim anđeli Božji „uzlaze i silaze“, svima čestitam današnji blagdan sv. Mihovila, zaštitnika Crkve i zaštitnika ovog lijepog starohrvatskog grada Šibenika koji je, kako u jednoj od prošlih slavlja sv. Mihovila kaza poštovani biskup Ante, „anđeo“ ove mjesne Crkve, „pod njegovom zaštitom izrastao u grad plemenitih ljudi i bogate kulture“, a na sve vas zazivam moćni zagovor i zaštitu sv. Mihovila u svakodnevnoj borbi protiv zla, do one konačne pobjede kad ćemo spoznati ono što sada vjerujemo i što nam sv. Mihovil poručuje svojim imenom, a to je da nitko nije kao Bog, jer „vlast njegova vlast je vječna, nikad neće proći, kraljevstvo njegovo vječno, nikad propasti neće“.