Na svetkovinu sv. Vlaha, zaštinika Dubrovnika i Dubrovačke biskupije, u nedjelju 3. veljače središnje koncelebrirano euharistijsko slavlje predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup mons. dr. Marin Srakić.
DVADESETA OBLJETNICA BRATIMLJENJA VUKOVARA I DUBROVNIKA
Pozdravljajući na početku mise predvoditelja slavlja biskup domaćin mons. Mate Uzinić je podsjetio da se ove godine, uz ostalo, prisjećamo i 20 obljetnice „bratimljenja dvaju gradova mučenika, Vukovara na sjeveroistoku i Dubrovnika na jugoistoku Hrvatske“, a to je razlog zašto osječko-đakovački nadbiskup predvodio euharistiju. „Tim bratimljenjem su ova dva grada slobode i ponosa u ratnim vremenima podijelila patnju i utjehu, a ovim današnjim jubilarnim prisjećanjem to spominjemo da ne zaboravimo i da pronađemo nove načine međusobne pomoći da bismo još više bili prijatelji i braća. Jedan od načina međusobne pomoći je i duhovna pomoć koju će nam, predvodeći misno slavlje i propovijedajući u ime Vukovara i svoje đakovačko-osječke nadbiskupije, danas ponuditi naš dragi gost, nadbiskup Marin,“ rekao je biskup Uzinić. Rekavši kako ovogodišnja Festa sv. Vlaha „za nas nije tek svjetska nematerijalna baština nego i izričaj naše vjere,“ biskup je istaknuo kako je „slavimo u razdoblju teške ekonomske krize na koju, makar je naš Grad zbog turizma dijelom iz svega toga izuzet, ne znamo dati pravi odgovor. Ovo za posljedicu ima ne samo pad rejtinga nametnut od onih koji su svjetsku ekonomiju i doveli u ovo stanje, nego i sve više nezaposlenih i siromašnih. Nemamo odgovor na ovo stanje, ali zagledani u primjer života sv. Vlaha i njegov odnos prema ovom Gradu, svoj pogled zajedno s njim usmjeravamo u Isusa Krista, ne da bismo pobjegli od stvarnosti, nego da bismo zagledani u njega i njegov primjer solidarnosti s čovjekom i čovječanstvom, mi sami postali odgovor na to stanje i kao kršćani dali svoj aktivni doprinos promjeni stvarnosti. Ovo je poruka koju želimo odaslati i s ove naše Feste. Zato, makar se u posljednje vrijeme i ne slažemo najbolje, zahvaljujemo Hrvatskoj radio televiziji koja nam omogućuje da ta poruka može izići iz zidova ove naše starodrevne katedrale kojoj slavimo tristoti rođendan i stići do onih do kojih inače ne bi stigla i koje također srdačno pozdravljam.“
Uz predvoditelja slavlja i biskupa domaćina koncelebrirali su mons. dr. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit, mons. dr. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup i predsjednik HBK, mons. Ante Ivas, šibenski biskup, mons. Juraj Jezerinac, vojni ordinarij u Hrvatskoj, mons. dr. Tomo Vukšić, vojni ordinarij u BiH, izaslanici biskupa Beograda, Hvara i Mostara, o. Vinko Mamić predsjednik HKVRPP, svećenici i redovnici iz Dubrovačke biskupije kao i oni pristigli na festu iz drugih biskupija.
SAČUVATI VJERU, VJERNOST SV. STOLICI, LJUBAV PREMA MARIJI, DOMOVINI I VRIJEDNOST OBITELJI
„Po Festi svetoga Vlaha prepoznaju se grad Dubrovnik, njegova povijest i obilježja njegova bića. Ovom proslavom ovaj grad pred cijelim svijetom svjedoči svoju pripadnost vjerničkome hrvatskom narodu,“ rekao je u uvodu propovijedi mons. Srakić te istaknuo „obilježja po kojima se mi Hrvati i razlikujemo od drugih naroda i po kojima smo njima slični, te po kojima mi možemo i želimo dati svoj doprinos Crkvi, Europi i svijetu.“ Ta obilježja su: vjera u Boga, vjernost Rimskoj Crkvi, odanost Blaženoj Djevici Mariji, ljubav prema domovini te čuvanje vrijednosti obitelji.
Govoreći o vjeri u Boga kao obolježju hrvatskog naroda nadbiskup Srakić je naglasio: „Po riječima Pape Benedikta XVI. “Hrvati su narod duboke katoličke vjere” (Audijencija 2011). Otkako se naš hrvatski narod pojavio na svojim prostorima, stajao je na braniku ne samo svoje domovine, nego i vjere u Boga. Otkad ga je bizantski car Heraklije pozvao da brani kršćanski svijet od poganskih i barbarskih Avara, borili su se naši očevi pod geslom “Za krst časni i slobodu zlatnu”. Sačuvali su vjeru u Boga i u vrijeme sistematske i podmukle ateizacije, kad se kroz školu i odgoj djece i mladih nijekala i zatirala svaka veza s vjerničkom prošlošću proteklih vremena. „Vi ste, dragi Dubrovčani, predvođeni svojim biskupima, svećenicima, redovnicima tu vjeru u ovome gradu primali i prenosili, davali i slavili, poučavali i u njoj odgajali. Vi ste tu vjeru izlagali, izražavali, očitovali. Vi ste je ispovijedali i svjedočili kroz stoljeća. Neka i ova proslava sv. Vlaha, u Godini vjere, bude prigoda da sadržaje svoje vjere ponovno otkrijete, neustrašivo je ispovjedite, ponosno slavite, nju živite i u molitvi izrazite. Neka ne bude tek puka manifestacija nematerijalne baštine čovječanstva upisane u listu UNESCA.“
Nadbiskup Srakić je podsjetio i na povjesne veze Svete Stolice i Hrvata još od 9. stoljeća što je postalo čvrst temelj na kojem je sazdana vjernost Crkve u Hrvata Rimskoj Crkvi. Citirao je riječi blaženog pape Ivana Pavla II: „Vjernost to čudesnija i pohvalnija što je izvrgnuta stoljetnim navalama, imala pretrpjeti teške nevolje“ (15. 5. 1979.) te dodao: „ Bilo je izazova i teških iskušenja da se skrene s tog puta vjernosti, ali je naš narod ustrajao do kraja, kao što svjedoči razdoblje nakon Drugog svjetskog rata, kada je bilo pritisaka na predvodnike naše Crkve da je odvoje od Rima i proglase nekakvom hrvatskom nacionalnom Crkvom. Proganjani su i zatvarani vjernici, a biskupi, svećenici i redovnici ubijani, između njih spomenimo samo blaženoga Alojzija Stepinca, nadbiskupa i mučenika, te Miroslava Bulešića, mučki ubijenog istarskog svećenika, koji će ove jeseni biti proglašen blaženim.“
O ljubavi, odanosti i pobožnosti Hrvata prema Majci Božjoj svjedoče brojna svetišta njoj posvećena u svim biskupijama gdje žive Hrvati, kazao je propovijednik objašnjavajući da Hrvati ne iskazuju štovanje prema Mariji „iz neke sentimentalnosti ili sladunjave pobožnosti, nego iz uvjerenja da ćemo po njoj sačuvati vjeru u Boga i povjerenje u čovjeka. U teškim trenucima zazivali smo Mariju i pjevali joj: ‘Ti znadeš najbolje sve naše nevolje.’“
U Dubrovačkoj biskupiji, uz nebeskoga zaštitnika i Parca, svetoga Vlaha, osobito se štuje Blažena Djevica Marija. „Uz osam marijanskih svetišta ima 38 crkava posvećenih Mariji. Ove godine vi, dragi Dubrovčani, obilježavate obljetnicu blagoslova stolnice-katedrale Blažene Djevice Marije u nebo Uznesene, izgrađene i predane u upotrebu prije točno 300 godina. Ona je povijesni simbol grada pod Srđem. S njom je Dubrovnik rastao, padao i ustajao. Pred likom Gospe od Porata, vi ste se, poštovani Dubrovčani, u raznim nevoljama u prošlosti često utjecali i osjetili Gospinu pomoć. A kao sastavni dio vaše vjerničke tradicije nosili ste njezinu svetu sliku u ophodu ulicama Grada. Čestitamo Vam veliki jubilej Vaše prvostolnice. Njegujte pobožnost prema Mariji koja je Božja, ali i naša Majka!“ poručio je Dubrovčanima nadbiskup Srakić.
Propovjednik je objasnio i zašto Hrvati vole svoju Domovinu: „Ona je za nas zemlja na kojoj se stvara i čuva kultura našeg naroda koja sve nas Hrvate sjedinjuje u jedan narod. Po kulturi dobivamo vlastitu zadaću, poziv i poslanje u sveopćoj povijesti svijeta. Veze s domovinom i s rodnim krajem koje smo uspostavili u najranijem djetinjstvu ili u mladosti, duboko su se usjekle u naše biće i mi se sa zahvalnošću sjećamo svih vrijednosti što smo ih upili. Zato je Hrvat spreman za svoju domovinu podnijeti velike žrtve. Ali ljubav prema domovini ne ispunja sve naše aspiracije i zato mi svoj pogled ne zaustavljamo na njezinim granicama i na njezinom nebu. Ljubavlju prema Domovini mi se povezujemo s ostalim narodima i s cijelim čovječanstvom.“
Hrvati ne žele bilo kakvu domovinu „ nego slobodnu domovinu, onakvu kakvu su je stvarali i njegovali stari Dubrovčani,“ istaknuo je nadbiskup i nastavio: „ A ona se ne prodaje ni za kakvo blago, kako je uklesano na tvrđavi Lovrijenac: ‘Non bene pro toto libertas venditur auro’ (Sloboda se ne prodaje za svo zlato). Nadahnuti njome stari su Dubrovčani zakonima i običajima stvarali ozračje u kojem su se pojedini građani i udruge mogli razvijati na fizičkom, intelektualnom, voljnom, emotivnom, moralnom, duhovnom i religioznom, te na ekonomskom i političkom planu. Slobodu svoga grada oni nisu smatrali ‘dopuštenjem’ ili darom nekog čovjeka ili stranke, skrojenom po mjeri pojedinca ili neke skupine, ideologije ili sustava, nego nutarnjim zahtjevom ljudskog bića. Slobodu su smatrali ‘Božjim darom’ po kojoj čovjek ima određenu ‘zadaćom’, s obvezama i odgovornostima. Molit ćemo danas osobito sv. Vlaha, koji je stoljećima bdio nad slobodom Grada, neka nas sve čuva u slobodnoj domovini u kojoj sloboda neće biti ugrožena strahom od gubitka radnog mjesta, zatvaranja poduzeća, kao ni gubitka prava na izražavanje vlastitog mišljenja.“
Navedena obilježja našega naroda moći ćemo čuvati i sačuvati, ako sačuvamo naše obitelji, poručio je propovjednik. „Mi želimo da Dubrovnik uvijek ostane Dubrovnik. To će uspjeti, ako sačuva obitelji tu božansko-ljudsku ustanovu kojoj je sam Stvoritelj namijenio da bude nenadomjestiva zametna stanica života i razvoja naroda i Crkve. On ju je postavio da bude ne samo izvor novoga života, nego i najidealnija sredina u kojoj se i ljudska osoba i društvo može fizički i duhovno sazrijevati. Sve ostalo je ljudska izmišljotina kratkoga daha i trpkih plodova. Obitelj je urođena odgojiteljica djece i mladih i jedino jamstvo vedre budućnosti jednoga naroda.“
Osvrćući se na suvremena diskreditiranja obitelji kao odgojne ustanove đakovačko-osječki nadbiskup je rekao: „ U zadnje vrijeme često slušamo o potrebi obnove, reforme, preobrazbe političkog, gospodarskog, društvenog i moralnog života našega naroda. Svjedoci smo da su sve reforme kroz nekoliko zadnjih desetljeća ne samo propale nego da su urodile trpkim i pogubnim plodovima. Sve gospodarske (privredne) reforme propale su i lančano izazvale gospodarsko propadanje naroda i države. Školska reforma u svoje vrijeme prouzročila je pustoš u našoj djeci i u našim mladima i obiteljima… Koji je razlog svemu tome? Bez mnogo razmišljanja možemo ustvrditi pa i dokazati da je osnovni razlog bio u tome što su sve reforme uglavnom mimoilazile moralno-duhovnu stranu i što su sve ne samo mimoilazile nego često i bile uperene protiv obitelji. Ako želimo kao narod ići naprijed, ako želimo doživjeti obnovu, onda moramo biti svjesni da to možemo kroz obitelj i to onakvu kakvu ju je Bog stvorio i zamislio. Pogubno je kada se čovjek usudi dirnuti u ono što je Bog naumio.“
Na kraju je zazvao zaštitu sv. Vlaha na sva ta obilježja hrvatskog naroda moleći da „sv. Vlaho čuva naš Dubrovnik i cijeli naš hrvatski narod na njegovu putu vjere u Boga i vjernosti Rimskoj Katoličkoj Crkvi, u pobožnosti prema Dragoj Gospi, u ljubavi prema rodu i domu, prema Domovini Hrvatskoj. Neka čuva naše obitelji da ispune svoj poziv i poslanje u izazovima našeg vremena.“
Molitvu vjernika čitali su Zoran Jović i Andrea Džakula. Na središnjoj misi proslave sv. Vlaha u Dubrovniku sudjelovali su i predsjednik Hrvatskog sabora gospodin Josip Leko, diplomati, predstavnici društveno-političkog života, te gradonačelnik Andro Vlahušić sa suradnicima, predsjednica gradskog vijeća Olga Muratti, gradski vijećnici, župan Nikola Dobroslavić sa suradnicima, predsjednik županijske skupštine Ivan Prce sa županijskim vijećnicima, ovogodišnji festanjuli Stijepo Brailo i Antun Skurić kao i prijašnji festanjuli te brojni drugi žitelji Dubrovnika i biskupije.
Svečana procesija s barjacima župa i bratovština krenula je nakon mise ulicama Grada. Uz moći sv. Vlaha u njoj je pod baldhinom nošena Isusova pelenica, te moći drugih hrvatskih svetaca koje se čuvaju u katedralnoj riznici. U procesiji sudjeluju svi biskupi i svećenici koncelebranti, redovnice, predstavnici javnog života, brojni vjernici obučeni u narodne nošnje dubrovačkog kraja kao i vjernici hodočasnici iz drugih biskupija.
Angelina Tadić