„A sad mi vas Bog veselio … da se veselite, zdravlje i veselje i duhovno spasenje. Amen.“
Sveta obitelj, 2017.
U Dubrovniku i okolici o Božiću je vrlo raširen običaj kolendanja, nazdravljanja i čestitanja Božića pjesmom. Neke od tih božićnih zdravica završavaju riječima: „A sad mi vas Bog veselio, čestito vam Badnje veče, da se veselite, zdravlje i veselje i duhovno spasenje. Amen.“
Nažalost u ovom našem vremenu obilježenom krizom obitelji, mnoge obitelji oskudijevaju i u zdravlju, i u veselju, a osobito u brizi za duhovno spasenje. Zato nas ova nedjelja usmjerava prema dvjema svetopisamskim obiteljima, da bismo se iz njihovog primjera ponovo naučili kako postići zdravlje, veselje i duhovno spasenje svojih obitelji.
Prva obitelj je Abrahamova obitelj u kojoj se mogu prepoznati ne samo funkcionalne, nego i mnoge disfunkcionalne obitelji. Svetopisamska čitanja naglasak stavljaju na Abrahamovu vjeru i povjerenje u Boga i njegov plan s njim. S tom vjerom i povjerenjem u Boga Abraham je iz sigurnosti vlastitog doma krenuo u nepoznato, stvarajući dom negdje drugdje. S tom vjerom i povjerenjem u Boga on je, uz sva iskušenja i nemoguće situacije s kojima se morao suočiti, u svojoj obitelji, ali i narodu koji je od njega potekao, kao i u svima nama koji ga nazivamo „praocem u vjeri“, postavio temelj istinskog zdravlje, pravog veselje i, osobito, duhovnog spasenja, kojeg nema bez vjere i povjerenja u Boga i stavljanja sebe, svoga života, ali i života svojih obitelji, u službu njegovom planu s nama.
Druga obitelj je Sveta nazaretska obitelj Isusa, Marije i Josipa. Ta obitelj je zbog svoga posebnog poslanja netipična obitelj. Zato smo u opasnosti da je idealiziramo. I da, idealizirajući je pred suvremenu obitelj stavimo nemoguće zahtjeve. Današnje evanđelje to ne čini nego, zanemarujući njihovu posebnost, ističe njihovu tipičnost koju je moguće i poželjno nasljedovati i u suvremenim obiteljima bez obzira jesu li one funkcionalne ili nisu. Tu tipičnost obilježavaju dvije značajke. Prva je obitelji da je to obitelj koja živi usklađeno s Božjim Zakonom. Kaže evanđelist: „Kad se po Mojsijevu zakonu navršiše danji njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem.“ Druga je značajka da ta obitelj u svojoj svakodnevici – Nazaret je njihova svakodnevica – uspijeva izvršiti jedno od temeljenih poslanja svake obitelj. To poslanje je, uz brigu za zdravlje, veselje i duhovno spasenje samih bračnih drugova, rađanje i još važnije, a danas često zanemareno i prepušteno drugima, odgajanje vlastitog potomstva, kako bi i ono bilo zdravo, veselo i postiglo duhovno spasenje. Današnje evanđelje stavlja naglasak upravo na ovo posljednje, na odgajanje potomstva, prenoseći nam kako je u toj obitelji „dijete … raslo (u znanju), jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu“, odnosno kako su Josip i Marija, vjerni Božjem Zakonu, ali i s povjerenjem jedno u drugo, svom djetetu omogućili da može biti zdravo, veselo i postići duhovno spasenje ne samo za sebe nego u svom poslanju i za druge, tako što su mu prenosili znanje i iskustvo prethodnih generacija – Isus često u svojim govorima koristi to znanje – brinuli se za njegovo fizičko uzdržavanje i jačanje, ali i za njegovu ispunjenost mudrošću i milošću Božjom.
S nadom da će primjeri ovih dviju obitelji biti poticaj našim obiteljima da prodube svoju vjeru u Boga i svoje povjerenje u njegove planove, bračnim drugovima da porastu u međusobnom povjerenju kako bi i mogli u međusobnom povjerenju i ljubavi ispuniti onaj plan koji Bog ima s njima i njihovom obitelji, a našoj djeci da u godinama koje su pred nama porastu u spoznaji, jačaju i napunjaju se Božjom mudrošću i milošću, i ja danas želim postati kolendar želeći svima vama, a osobito našim dragim obiteljima, „da se veselite, zdravlje i veselje i duhovno spasenje. Amen.“
Za one koji žele više: