Sedmi svjetski susret obitelji pod geslom “Obitelj: rad i slavlje” održavao se od 30. svibnja do 3. lipnja ove godine u Milanu u Italiji i na njemu su sudjelovale katoličke obitelji iz cijelog svijeta. Kao predstavnici Dubrovačke biskupije na susretu, u sklopu kojeg je održan i trodnevni Međunarodni teološko-pastoralni kongres, sudjelovala je obitelj Marije i Igora Borića, a na susretu su bili i članovi Neokatekumenskog puta iz Dubrovnika i Korčule, pretežno obitelji sa djecom. Svjetskom susretu obitelji predzadnjeg dana se priključio i papa Benedikt XVI. koji se u parku Bresso u petak, 2. lipnja, u večernjim satima susreo s obiteljima na Slavlju svjedočanstava. U nedjelju, 3. lipnja na istom mjestu Papa je predvodio svečano euharistijsko slavlje u na kojem je, kako mediji izvješćuju, bilo oko milijun sudionika iz 153 zemlje svijeta. Prema katoličkom tjedniku Familia Cristiana, uz Talijane, najveći broj sudionika stigao je iz Francuske, Španjolske, Hrvatske i Argentine.
U nastavku svjedočanstva i dojmovi dubrovačkih obitelji Borić i Franušić koje su sudjelovale na Susretu.
Svjedočanstvo obitelji Borić – Maja i Igor
Iz Splita smo krenuli autobusom i putem prikupljali predstavnike hrvatskih (nad)biskupija (iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore). Pod vodstvom dr. Petra Krešimira Hodžića, voditelja Ureda za život i obitelj HBK, nas ukupno 51, stigli smo u Milano 29. svibnja navečer, te smo bili smješteni po obiteljima u tri župe gradića Cormano, na sjevernom dijelu Milana.
Sedmi svjetski susret obitelji imao je dva dijela: trodnevni Međunarodni teološko-pastoralni kongres i susrete s Papom. Susret je započeo 30. svibnja 2012. službenim otvaranjem Kongresa pod geslom „Obitelj: rad i slavlje“. Oko 10 000 okupljenih sudionika Kongresa iz više od 150 zemalja pozdravio je milanski nadbiskup, kardinal Angelo Scola, potom kardinal Ennio Antonelli, predsjednik Papinskog vijeća za obitelj. Brojni ugledni predavači iznosili su prijepodnevna plenarna izlaganja koja su simultano prevođena na sedam svjetskih jezika. U svom uvodnom predavanju „Obitelj između djela stvaranja i gozbe spasenja“ kardinal G. Ravasi dao je teološko biblijski vid kongresne teme. Drugo predavanje održao je prof. L. Bruni o temi „Obitelj, rad i blagdan u suvremenom svijetu“ i naglasio potrebu ravnoteže između rada i slavlja u obitelji. Istodobno je u nekoliko obližnjih dvorana održavan „Dječji kongres“ – program za djecu od tri do sedamnaest godina. Poslijepodnevni program sadržavao je mogućnost izbora više tema, uključujući rasprave, radionice, okrugle stolove i svjedočanstva. Nakon predavanja hrvatski sudionici sudjelovali su na euharistijskom slavlju u župama svojih domaćina.
Drugi dan započeo je izlaganjem o temi „Današnja obitelj i rad u svjetlu vjere“ koju je održao kardinal Dionigi Tettamanzi, a drugi predavač prof. M. Court govorio je o temi „Obitelj i rad u suvremenom društvu – mogućnosti i opasnosti“. Poslijepodnevni dio programa odvijao se na različitim mjestima diljem Lombardije s predavanjima i okruglim stolovima. Po završetku programa vratili smo se u Cormano gdje smo slavili sv. Misu, nakon koje smo se pridružili domaćinima u procesiji zajedničkom molitvom i pjevanjem na hrvatskom i talijanskom jeziku.
Trećeg dana Kongresa održana su izlaganja prof. Blance Castilla iz Španjolske, koja je govorila o temi „Obitelj i blagdan između antropologije i vjere“, a predavanja o temi „Posvećivanje blagdana: obitelj i Dan Gospodnji“ održao je kardinal Sean O’Malley. Na kraju je kardinal Ennio Antonelli govorio o zaključcima Kongresa, a poslijepodnevni rad Kongresa nastavljen je i zaključen susretima, raspravama i radionicama na nekoliko mjesta u Milanu. Na jednom od okruglih stolova svjedočanstvo iz Hrvatske iznio je don Roko Glasnović, član Vijeća za život i obitelj HBK, govoreći o nedjelji kao vremenu za zajedništvo. Potom smo se na Trgu Duomo pridružili mnoštvu od oko 60 000 okupljenih koji su došli pozdraviti Papu Benedikta XVI. Dan smo zaključili slavljenjem sv. Mise i klanjanjem u župnoj crkvi naših domaćina.
Subotu smo započeli sv. Misom, a potom su se mnogi zaputili na stadion San Siro gdje je bio upriličen susret Pape s krizmanicima, kojem je nazočilo više od 80 000 ljudi. Navečer se dogodio još jedan susret. Papa se družio s vjernicima, kojih se oko 350 000 okupilo na poligonu pripremljenom za nedjeljnu sv. Misu u parku Bresso na sjeveru Milana. Uz svjedočenja pojedinih obitelji, Papa je odgovarao na različita pitanja djece i odraslih.
U nedjelju, zadnjeg dana našeg putovanja, u zoru smo se pridružili rijeci hodočasnika koja se slijevala prema aerodromu parka Bresso, gdje je održano svečano euharistijsko slavlje, koje je Papa Benedikt XVI. predvodio pred oko milijun vjernika. Najavljen je sljedeći Svjetski susret obitelji koji će se održati 2015. u američkom gradu Philadelphia. Nakon toga započeo je dugotrajni povratak kući na kojem smo uspoređivali dojmove s novostečenim prijateljima iz svih hrvatskih biskupija, te smo stigli u Dubrovnik u ponedjeljak prije podne.
Svjedočanstvo obitelji Franušić – Marijana i Tomislav sa njihovo osmero djece
„Jer Božja je ludost mudrija od ljudi od ljudi i Božja je slabost jača od ljudi“ (1 Kor 1,25)- kako drugačije „opravdati“ činjenicu da na hodočašće dugo cirka 2600 km krenu cijele obitelji iz naše biskupije, članovi Neokatekumenskoga puta. Redom su to obitelji s brojnom djecom, otvorene životu koji je dar od Boga, a ne isključiva stvar ljudskih planova.
Putovale su obitelji s po osmero, sedmero, četvero djece, u životnom rasponu od svega par mjeseci do onih koji će skoro biti punoljetni. S jednim ciljem – svjedočiti radost i smisao zajedništva u kršćanskoj obitelji i biti u zajedništvu s Petrom naših dana i biti od njega poučeni u vjeri. Punom dubrovačkom autobusu u Splitu se priključio još jedan s katehistima i njihovim obiteljima (najbrojnija je obitelj koja očekuje dvanaesto dijete) te braća i sestre također iz naše biskupije iz zajednica u Blatu na Korčuli. S nama je bio i naš don David Pahor, kapelan župe sv. Andrije.
Punina zajedništva uistinu se osjetila od trenutka susreta s katehistima i braćom s Korčule. Najprije smo pjevali jutarnje psalme i uputili Gospodinu molitve za papu, crkvu, narod i obitelji današnjeg vremena, a prije Rijeke smo stali na odmorištu i u prirodi, uz sam rub prekrasne gorskokotarske šume slavili smo zajedno s drvećem i pticama nebeskim euharistiju koju ćemo dugo pamtiti. Duh Sveti nas je pratio i pomagao, djeca su redom bila vesela, dobra i poslušna. Bolji od nas starijih, kao i obično. Igrali su se, pjevali, uživali u zajedništvu ali i revno sudjelovali u svim molitvama i euharistijama. Navečer kasno stigli smo u predgrađe Brescie gdje su nas u župnoj dvorani dočekali domaćini – obitelji iz tamošnjih zajednica koje su nas primili onako kako kršćani primaju kršćane s velikodušnim gostoprimstvom i opipljivom bratskom ljubavi. U njihovim smo domovima dočekani kao kraljevi, potrudili su se nabaviti i dječje krevetiće i sjedalice za malu djecu, priredili nam pravu gozbu i sutradan smo imali svi isto iskustvo – s ljudima s kojima smo se sreli prvi put pričali smo do dugo u noć, kao da smo stari, nerazdvojni prijatelji. Od koga li dolazi ovo zajedništvo, ta bratska ljubav i istinski mir među ljudima? Neke od obitelji koje su nas ugostile također imaju puno djece i svjedočili su nam ujutro prije polaska za Milano kako su razmišljali o tome da djecu ostave bakama, a da oni idu na euharistiju s papom. Međutim, kad su vidjeli da smo mi došli iz Dubrovnika, još tako radosni i poletni odlučili su i oni na ovaj važan susret povesti svu djecu. Domaćin u Bresci nam je na polasku za Milano rekao kako nema šanse da ćemo vidjelti monumentalnu milansku katedralu jer da policija od 10 sati cijeli grad zatvara. Naš katehista don Šime iz Splita na to je odgovorio da će biti volja Božja a ne ono što ljudi odrede. I po tko zna koji put njegova je misao bila proročka. „Slučajno“ smo pogriješili put do župe Dobrog pastira u sjevernom milanskom predgrađu gdje su Dubrovčani imali osiguran smještaj i došli gotovo do samog centra gdje smo se odlučili na brzinu iskrcati te navještajući po ulicama s križem na čelu raspjevane kolone i hrvatskom trobojnicom pjevajući psalme na hrvatskom i na talijanskom napraviti pravo veselje po ulicama mitelleuropski mirnoga Milana. Ubrzo smo se našli na fascinantnom trgu Duomo i shvatili po papamobilu parkiranom pred ulazu u katedralu da je papa tu! Došli smo do krajnje moguće točke i nakon što smo zajedno s papom izmolili jutarnju tijekom koje nam se priključilo mnoštvo vjernika svih nacija i boja, s oduševljenjem smo izbliza pozdravili papu na izlasku iz milanske katedrale, kličući njemu i judeokršćanskoj obitelji – temelju opstanka svijeta! Nakon što smo ispratili papu oduševljenje je raslo na trgu, slavili smo Gospodina gitarama i bubnjevima, pjesmom i plesom s obiteljima iz cijelog svijeta! No, Gospodin nam je priredio još jedno iznenađenje. Uspjeli smo mimo svih drugih naroda i grupa izmoliti da nas puste da vidimo katedralu iznutra. Koje bogatstvo vjere i divota ljudskih umjetničkih dostignuća nadahnutih Duhom Božjim u jednoj fantastičnoj građevini! Tako ispunjeni neočekivanim darovima otišli smo u župu Dobrog pastira gdje su nas ljubazni domaćini dočekali i omogućili nam odmor i osvježenje. Do odmora, međutim nije uopće bilo našoj djeci koja su našla u sklopu pastoralnog centra nogometno i košarkaško igralište, stol za stolni tenis, ljuljačke i tobogane i nisu se sekunde zaustavili. Navečer smo u župnoj crkvi slavili euharistiji usredkoje nas je obradovao dolazak dubrovačkih katehista, obitelji koja je u misiji „ad gentes“ u njemačkom Koelnu. Poslije euharistije putem TV prijenosa pratili smo papin susret s obiteljima te smo išli odmoriti jer nas je središnji događaj čekao u nedjelju. Izmolili mso jutarnju već u 7,30 ,a onda krenuli pješke gotovo 6 kilometara do velikog parka Bresso u sjevernom dijelu Milana. Tako da znamo da smo bili na hodočašću, a ne na busočašću. Putem smo pjevali krunicu s litanijama, dok su se ljudi iz ovog prelijepog predgrađa radosno javljali s balkona okolnih zgrada i kuća. Sve su kuće bile okićene cvijećem i papinskim zastavama, što nam je bilo drago jer u centru Milana osim na katedrali nije bilo niti znaka da je papa tu. Pjevajući psalme došli smo pred sam početak središnjeg euharistijskog slavlja među mnoštvo od milijun ljudi iz obitelji čitavoga sviejta i radosno sudjelovali u svečanoj i dostojanstvenoj euharistiji, otvorena uha i srca slušajući Riječ Božju i homiliju Svetog Oca koja je predivno povezala Sveto trojstvo i suvremenu kršćansku obitelj kao ikonu ovoga trojstva, homiliju punu ohrabrenja i ljubavi za živjeti neprolazne kršćanske vrednote u ovom svijetu koji hrli u pogansko samouništenje – o vrijednosti otvorenosti životu, zajedničke obiteljske molitve, svetosti nedjelje kao dana Gospodnjeg, dana odmora i dana zajedništva, odnosima među supružnicima, odgoju djece kao i riječi ohrabrenja za ranjene u obiteljima koje su se raspale te za otvoreno srce Crkve za svakog čovjeka. Učvršćeni u vjeri i zajedništvu nije nam uistinu bilo teško vratiti se ponovno istim putem nazad u župu Dobrog pastira, malo se osvježiti, naručiti pizzu (jednodušna je ocjena da su pizze u nas u Gradu, bolje) i s nestrpljenjem iščekivati susret s osnivačima Neokatekumenskog puta Kikom, Carmen i ocem Mariom koji su u zajedništvu s dvadesetak kardinala, nadbiskupa i biskupa navijestili snažno Kerygmu desecima tisuća okupljenih, a vrhunac susreta su bili pozivi za prezbiterat i za posvećeni život djece iz nazočnih obitelji te cijelih obitelji u misije „ad gentes“. Crkva te obitelji šalje u zajedništvu s prezbiterima u područja koja da sada nisu evangelizirana i gdje Crkve nema (osobito u Kini) kao i u područja koja su potpuno dekristijanizirana ili su čak apostatirala od Crkve (osobito u Europi). Nezaboravni su trenuci kad na stotine obitelji s djecom u naručju i oko njih hrle prema pozornici na blagoslov kod kardinala i biskupa, spremnih ostaviti svoje sigurnosti, sav svoj život i davati život negdje drugdje za braću, za Krista. Četiri obitelji iz naše biskupije odazvali su se ovom pozivu Gospodnjem od kojeg su već dvije u misiji u Sloveniji.
Umorni, s bolovima u nogama, glavama … ali prezadovoljni puni Duha i radosti ukrcali smo se u naše autobuse ispred ogromnog zdanja milanskog velesajma te se uputili prema Domovini. Nakon kratkog, ali slatkog spavanja i jutarnje toalete u „Macole“ – pelene, toplo mlijeko, kava… uslijedile su još jedne jutarnje pohvale i davanje dojmljivih iskustava djece i odraslih o svemu što smo vidjeli i čuli, a što ovih dana i dalje prebiremo u našim srcima…
Neka je blagoslovljen Gospodin na predivnom vremenu koje nam je darovao, na čudu kojeg je učinio da smo se svi vratitli živi i zdravi i radosni s primljenim milostima kojih vjerojatno i nismo svjesni. Hvala Gospodinu na Majci Crkvi, na Svetom Ocu, na Neokatekumenskom putu koji nas usmjeravaju i pomažu da živimo u našim obiteljima u dostojanstvu djece Božije. I što još reći – vidimo se u Philadelphiji!!!