Znanstveno-popularno predavanje „Tizian u Dubrovniku: poliptih Uznesenja Marijina u dubrovačkoj katedrali“ održano je u petak, 8. veljače u dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku. O značaju oltarne slike dubrovačke katedrale govorila je prof. Tanja Trška Miklošić, asistentica na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Čak tri djela velikog Tiziana Vecellia vežu se uz Dubrovnik: poliptih Marijinog Uznesenja u dubrovačkoj katedrali, oltarna pala sv. Marije Magdalene danas u zbirci dominikanskog samostana i tzv. pala Gozze, koja se čuva u gradskoj pinakoteci u Anconi, a bila je naručena od dubrovačkog trgovca Luja Gučetića. Na sva tri djela prisutan je jasan znak Dubrovnika sv. Vlaho, istaknula je predavačica.
Tizan je bio najznačajniji venecijanski i talijanski slikar 16. stoljeća, najcjenjeniji i najskuplji, i niti jedan drugi grad u Dalmaciji nema niti jedno njegovo djelo. Govoreći o umjetničkoj biografiji Tiziana Vecellia predavačica je istaknula da je on bio učenik slikara koji su uveli visoku renesansu u talijansko slikarstvo, pa je preko njegovih djela ona došla i u Dubrovnik. Stvarao je preko tri četvrtine stoljeća i vrlo rano postao tražen. Radio je najrazličitije slikarske vrste za naručitelje u Veneciji i izvan nje. Tijekom cijele karijere radio je portrete, pa je portretiranje kod Tiziana postalo u ono doba stvar prestiža među vladarima i aristokracijom. To pokazuje koliku su moć imali naručitelji iz Dubrovnika kad su od tako poznatog umjetnika naručivali djela. Uz portrete s vjernom psihološkom karakterizacijom likova, realno prikazane i s dostojanstvom s obzirom na njihov društveni položaj, Tizian je poznat i po oltarskim palama. Nakon dvije oltarne pale, pale Uznesenje BDM na glavnom oltaru franjevačke crkve i privatne pale Bogorodice s djetetom, obje postavljene u franjevačkoj crkvi u Veneziji, na mjestu gdje ih je mogao vidjeti veliki broj ljudi, cijene Tizianovih radova su se učetverostručile.
Poliptih Marijinog Uznesenja koji se danas nalazi u dubrovačkoj katedrali nije bio izvorno naručen za nju nego ju je Bratovština Lazarina naručila za njihovu crkvu na Pločama. Vijeće umoljenih je od njih tražilo da im ustupe tu sliku za novu katedralu izgrađenu nakon potresa, uz obvezu da će njima s vremenom naručiti kopiju. To djelo je prepoznato kao nešto najvrjednije što je u to doba Dubrovnik imao. Tako da je slika u katedralu prenesena svakako prije blagoslova katedrale 29. siječnja 1713. godine. Iz sačuvanih zapisa vidi se da su Lazarini desetljećima kasnije od vlasti potraživali obećanu kopiju. Nema podataka jesu li je dobili, a do naših vremena nije sačuvana ni njihova crkva na Pločama. Katedralna oltarna slika datira se obično uz sredinu 16. stoljeća, no predavačica je ustvrdila da je moguće da je izrađena već 30-tih godina tog stoljeća.
Oltarna pala dubrovačke katedrale tijekom stoljeća je mijenjala opremu, a detaljno je restaurirana 1990. godine u Ljubljani kada su s nje skinuti raniji preslici te je zasjala punim sjajem. Na njoj se nalazi izvorni Tizianov potpis što se pokazalo prilikom restauriranja, a poznato je da se slikar potpisivao na ona djela na kojima je sam sudjelovao. Pretpostavlja se da je na dubrovačkom poliptihu slikao apostole u donjem dijelu središnje slike, a ostalo da su uradili njegovi učenici u njegovoj radionici.
Profesorica Trška Miklošić prikazala je također reprodukcije djela s kojih su pojedina dobra rješenja preuzeta na dubrovački poliptih kao i utjecaj dubrovačkog poliptiha na neka djela kasnijeg datuma.
Ovo je prvo u nizu predavanja koje organizira Katedralna župa u Godini dubrovačke katedrale povodom 300. obljetnice njezinog stavljanja u liturgijsku uporabu, što su u pozdravnom govoru naglasili katedralni župnik dr. don Stanko Lasić i moderator Ivan Viđen.
Angelina Tadić