Na treću obljetnicu biskupskog ređenja mons. Mate Uzinića za dubrovačkog biskupa u srijedu, 19. ožujka veliki broj vjernika, među kojima i mladi koji se pripremaju za Susret hrvatske katoličke mladeži, sudjelovali su na zahvalnom euharistijskom slavlju u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike. Više od dvadesetak svećenika i redovnika iz biskupije koncelebriralo je na slavlju koje je predvodio biskup Uzinić, a među njima su bili i generalni vikar biskupije mons. Petar Palić i kancelar biskupije don Ivica Pervan. Liturgijsko pjevanje predvodili su katedralni zborovi pod vodstvom Margit Cetinić i Biskupijski zbor mladih kojim je ravnala Luce Ćatić, a na slavlje su pristigli i članovi biskupove obitelji iz Dubrave.
U propovijedi je biskup Uzinić govorio o sv. Josipu stavljajući naglasak na tri njegove odlike, a to su pravednost, strpljivost i poniznost, koje su onu milost kojom je bio obdaren za osobito poslanje u povijesti spasenje učinile djelotvornom.
Pravednost poput Josipove nije u traženju krivnje nego u žrtvi iz ljubavi za druge
Govoreći o Josipovoj pravednosti biskup je rekao: „Josipova pravednost je drugačija od ove suhoparne zakonske pravednosti. Njegova se pravednost nije oslanjala na strogi zakon utvrđen u prošlosti, nego je participacija na Božjoj pravednosti koja će se u potpunosti objaviti u muci i smrti Isusa Krista koja se ne očituje u traženju krivnje u drugima, nego u žrtvi iz ljubavi za druge. Josip nije shvaćao ono što se događalo Mariji i s Marijom, ali u svom srcu je znao i u njezinim očima vidio da je nevina. Ipak, Josip bi se ponio na sličan način i da Marija nije bila nevina. On je ljubio Mariju, a onaj tko ljubi ne može onog koga ljubi pretvoriti u objekt izrugivanja i mržnje koja se očituje u svakom nasilju, bilo ono pod okriljem zakona ili ne, a to bi se dogodilo Mariji da je Josip bio drugačiji. Evanđelist nas izvješćuje da ju je mislio potajno otpustiti, a zatim otići preuzimajući odgovornost na samoga sebe. Mnogi, nažalost, nisu spremni na sebe preuzeti odgovornost niti za vlastitu krivnju, a kamo li za krivnju drugih. U tome je uzrok mnogih problema na svim razinama…Josip svojom pravednošću utire put ispravljanju te pogreške koja je i danas tako aktualna, pogreške koju će njegov Isus Krist koji je kao dijete povjeren njegovoj brizi, ispraviti do kraja na križu.“
Strpljivost u prihvaćanju Božje volje
Josipova strpljivost se očitovala u poslušnosti Božjoj volji, kazao je biskup Uzinić, a „sv. Josipu nije bilo lako biti strpljiv s Bogom i svoju volju uskladiti s njegovom voljom.“ „Lako je prihvatiti Božju volja kad je ona sukladna s našom voljom, ali to nije lako učiniti i onda kad nije,“ istaknuo je biskup i dodao: „Josip nas uči kako se strpljivim prihvaćanjem Božje volje njegove planove može i mora uklopiti u program vlastitoga života. Neka ista strpljivost bude znak i našeg kršćanskog raspoznavanja, jer Bog neće napustiti one koji se u njega pouzdaju. On takvima stoji na raspolaganju da bi ih u pravom trenutku, možda u snu, uputio u pravom smjeru i dao im snagu da mogu ustrajati u činjenju dobra i biti ono što on želi.“
Poniznost koja negira sebe zbog dobra drugih
Josipova poniznost se primjećuje i u njegovoj pravednosti i u strpljivosti, on ponizno negira sebe zbog dobra drugih. Najprije to čini dragovoljno da drugog ne bi povrijedio, a onda i jer mu to Bog naređuje. No, njegovo prepuštanje volji Božjoj nije slijepo nego odgovorno. „Bog naređuje, ali Josip bira ono što mu se čini najboljim za druge, za dijete koje mu je povjereno. …On nema planova za sebe nego iz dana u dan živi, ponizno poslušan volji Božjoj, za druge, za svoju obitelj, za Isusa i Mariju. I na kraju kad više nije potreban, on jednostavno tiho odlazi sa scene. O njemu više nema ni spomena,“ zaključio je biskup.
Rekavši kako Josipove odlike trebaju biti ne samo odlike vjernika nego i njega kao biskupa „ u odnosu prema vama koji ste mi povjereni kao što je Josipu bila povjerena sveta Nazaretska obitelj,“ citirao je i jednu od čestitki uz obljetnicu ređenja: „Kao što je Josip među u svojim rukama pronašao Sina Božjega povjerenog njegovom srcu, tako i ti pronalaziš povjeren ti narod Dubrovnika.“ Dodao je da su Josipove odlike i odlike Crkve, kojoj je sv. Josip nebeski zaštitnik, u odnosu prema čovječanstvu „kojemu smo pozvani služiti onako kako je sv. Josip služio svetu nazaretsku obitelj.“
“Selfie” za kraj
Kako je na blagdan sv. Josipa, zaštitnika Crkve, prošle godine papa Franjo preuzeo svoju službu, u molitvi vjernika molilo se i za Papu i za cijelu Crkvu. Uz himnu „Tebe, Boga hvalimo“ na kraju mise, nakon blagoslova, otpjevana je i himna SHKM-a „Na slobodu pozvani.“ A mladi su, kao uspomenu na ovaj događaj u Godini mladih, s biskupom napravili „selfie“ – popularnu digitalnu fotografiju napravljenu pomoću mobitela iz neposredne blizine, a koja će biti postavljena na društvene mreže.
Angelina Tadić