Javna tribina pod nazivom „Uvođenje Zdravstvenog odgoja u hrvatske škole“ u organizaciji Dubrovačko – neretvanske županije održana je u utorak 22. siječnja u dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku. Na tribini su sudjelovali: prof. Ladislav Iličić, predsjednik udruge Grozd (Glas roditelja za djecu), prof. Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje, te dr. Joško Mikuš uime Dubrovačke biskupije kao i mnogobrojni građani koji su imali prilike iznijeti svoje stavove i primjedbe. Moderatorica programa bila je Marija Vučković, zamjenica župana Dubrovačko – neretvanske županije, koja je na početku zahvalila svima koji su došli, te ukratko okupljene uvela u tematiku javne tribine.
Prvo je riječ dobio ravnatelj Filipović. Ukazao je na prijašnje neuspjele pokušaje uvođenja Zdravstvenog odgoja, te sve poteškoće koje su stajale na tom putu. Ujedno je iznio zabrinjavajuće brojke o nasilničkom ponašanju, ovisnostima, maloljetničkim trudnoćama i pobačajima, što je iznio kao argument za neophodnost uvođenja Zdravstvenog odgoja. Iznio je i podatke po kojima roditelji gotovo uopće ne razgovaraju sa svojom djecom o tematici spolnosti, te da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta želi mladima ponuditi informacije, kako bi mogli donijeti zrele odluke. Naglasio je da ga „zanima samo stručno polazište, a ne diskurs liberalnog ili konzervativnog stajališta,“ a sve u svrhu dobrobiti djece.
Predsjednik Grozda Iličić je naglasio potrebu uvođenja Zdravstvenog odgoja, te da je velik dio programa neupitan i nije sporan, poput pravilne prehrane, higijene, prevencije ovisnosti i prevencije nasilja. Ukazao je na određene propuste prilikom uvođenja istog: „Program je izrađen i objavljen tek 29. rujna, dakle mjesec dana nakon što je uveden, i nakon što su sve škole donijele Plan i program rada škole u koji su trebale uključiti program zdravstvenog odgoja – bez da su ga prethodno vidjele.“ Naglasio je i da je program iz ruku autora direktno ušao u škole tj. nije postojalo neutralno stručno ocjenjivanje programa, kao niti javna rasprava o sadržaju programa. Ukazao je na određene citate iz preporučene literature s kojima se ne slaže, poput: „Krajnje je vrijeme da homoseksualnost uđe u škole, makar i pod nemogućim uvjetima“; „Ali zašto ne reći: ‘Ja sam muškarac s vaginom!’, zašto ne bi rekonstruirali i taj biološki imperativ koji označava genitalije kao muške ili ženske?“; „Pornografija ima didaktičku svrhu jer povećava znanje o spolnosti te korištenje pornografije u terapeutske svrhe može smanjiti inhibicije, pružiti novo seksualno nadahnuće, ponuditi tehničku poduku i povećati komunikaciju među partnerima“ i slične. Posebno je spornom označio rodnu ideologiju kao onu koja nipošto nije vrijednosno neutralna, a isto je kazao za cjelokupni kurikulum Zdravstvenog odgoja.
Dr. Mikuš je izrazio svoje zadovoljstvo zbog velikog broja okupljenih građana, tj. zbog njihove spremnosti da se angažiraju i sudjeluju na javnim tribinama. Uime Dubrovačke biskupije je kazao da je Zdravstveni odgoj potreban, te da Crkva, pa tako niti Dubrovačka biskupija, nije protiv uvođenja Zdravstneog odgoja, niti protiv govora o spolnosti. Problem vidi u redukcionističkom pristupu ljudskoj spolnosti koja je prisutna u uvedenom Zdravstvenom odgoju. Naglasio je i da Crkva ima pravo govoriti o društvenim pitanjima posebno ako je riječ o pitanjima koja se tiču morala i etike. Kazao je i da je cjelokupna inicijativa i došla od vjernika laika, koji zapravo i čine većinu Crkve, a hijerarhija Crkve se nije mogla niti željela oglušiti na pozive vjernika laika, te je reagirala. Skrenuo je pozornost i na Ustav RH koji roditeljima garantira pravo na odgoj vlastite djece, te dodao da se radi o kršenju tog prava od strane države koja uvođenjem ovakvog Zdravstvenog odgoja roditeljima oduzima to pravo. Upitao se koje su znanstvene činjenice na kojima je navedeni program utemeljen, te izrazio nezadovoljstvo zbog uvođenja rodne ideologije koja se nameće svima. Izrazio je i žalost što se nije uspostavio dijalog i što se nije omogućilo roditeljima pravo na izbor odgoja u skladu s njihovim svjetonazorom, čime je prekršen Ustav RH.
Nakon izlaganja uslijedila je duga i žustra rasprava u koju su se uključili brojni građani prisutni na javnoj tribini, a u pitanjima, uglavnom upućenim ravnatelju Filipoviću, izrazili su svoje neslaganje s načinom uvođenja i samim sadržajem Zdravstvenog odgoja. Roditelje je zanimalo zašto nemaju mogućnost izbora na koji način će se odgajati njihova djeca, a iskazali su i nezadovoljno zbog provođenja eksperimentalnog programa, bojeći se što će biti, a i tko će odgovarati, ako eksperiment ne uspije.
Šime Zupčić