Isusovo uskrsnuće ni po čemu nije bilo spektakularan događaj, jer on ne želi nikoga prisiliti da mu vjeruje. Žene su našle prazan grob i susrele dva čovjeka koji su im rekli da je on uskrsnuo, podsjećajući ih na ono što im je on govorio: „Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je bio u Galileji: ‘Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i trećeg dana da ustane.’“ Tek nešto kasnije će se uskrsnuli Isus kroz neko vrijeme susretati s učeničkom zajednicom, ali uvijek u intimnom krugu i bez ikakve spektakularnosti. I to je sve. Pa ipak, vijest o uskrsnuću se počela širiti Jeruzalemom, a onda i drugim mjestima, prenošena kroz prostor i vrijeme riječima i životom onih koji su povjerovali.
Tajna prenošenja vijesti o Isusovom uskrsnuću, koje ni po čemu nije spektakularno jer Isus nikoga ni na što ne želi prisiliti, nije u onome što se događalo nakon uskrsnuća. Tajna uskrsnuća je u Isusovom životu koji je prethodio uskrsnuću. Sve ono što je Isus činio od svoga javnog nastupa na obalama Jordana, pa do ključnog trenutka njegovog života koji nas okuplja ovih dana, trenutka kad je svojom mukom i smrću na križu potvrdio sve ono što je govorio i činio, uskrsnućem je dobilo svoju konačnu potvrdu. Uskrsnuće je potvrda da je Isus bio u pravu kad je izabrao radije biti odbačen nego odbaciti, isključen nego li isključiti, osuđen nego osuditi, ubijen nego li ubiti…! I da sve njegove riječi o Bogu koji nas ljubi, o njegovoj ljubavi i milosrđu koje nemaju granica, imaju smisla! I ako nam se, s njegovim učenicima, u jednom trenutku učinilo da je njegovom smrću došao kraj svemu onom dobrom što je govorio i činio, da je sve u što smo vjerovali i čemu smo se nadali bila iluzija, utopija jednog dobrog čovjeka koji je, samo kao jedan u nizu, nevino ubijen, uskrsnuće je dokaz da nije tako. Ono je potvrda da se isplati život u ljubavi, da se isplati opraštanje, da se isplati prihvaćanje drugih, da se isplati dijeljenje, da služenje i žrtva imaju smisao… Uskrsnuće je potvrda da je ljubav ne može umrijeti, da je ljubav jača od smrti!
Važan je ovaj uskrsni pogled natrag, pogled na ono što je Isus govorio i činio, a što je svoju konačnu potvrdu dobilo uskrsnućem. S tim pogledom spoznajemo da Isusovo uskrsnuće nije samo nada u bolju budućnost, bolji život sutra, nego da je Isusovo uskrsnuće zadaća koja nas usmjerava prema boljem životu ovdje i sada. Ono je poziv na nasljedovanje u svom životu i svojim odnosima s drugim ljudima, Isusovog preduskrsnog života. Zato onaj tko povjeruje u Isusovo uskrsnuće, ne može ne pokušavati i sam govoriti svima koje susretne ono što je govorio Isus i činiti svima kojima je poslan ono što bi im on učinio.
Vjera u uskrsnuće nije nešto što se prihvaća razumom. Ona se prihvaća srcem. I živi životom uskrsnulih ovdje i sada. I uvijek ponovo to treba činiti bez velike spektakularnosti, kao što je to činio i uskrsnuli Isus, da nitko ne bi bio prisiljen prihvati, ali i jednako tako s velikom ljubavlju, da bi svi oni koji već sada i u ovozemaljskoj stvarnosti s nadom očekuju i s ljubavlju traže pobjedu dobra nad zlom, ljubavi nad mržnjom, oprosta nad osvetom, nade nad očajem, života nad smrću…, spoznali da njihova nada nije bez temelja i da njihovo zalaganje u ljubavi ima smisla. I povjerovali u uskrsnuće!
Sretan Uskrs!